Prestižne nagrade

Nobelove nagrade ekonomistima koji tvrde: Klima je globalno blago, a gospodarstvo najbolje pokreće znanje

  • Autor: Karlo Vajdić
  • Zadnja izmjena 16.11.2018 10:11
  • Objavljeno 08.10.2018 u 21:19
Nordhaus i Romer (crtica s dodjele Nobelove nagrade)

Nordhaus i Romer (crtica s dodjele Nobelove nagrade)

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

William Nordhaus, bivši savjetnik tadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera i donedavni glavni ekonomist Svjetske banke Paul Romer podijelit će prestižnu nagradu za svoje modele koji pomažu u objašnjavanju međuovisnost moderne tehnologije i zaštite okoliša s održivim ekonomskim razvojem

Jubilarnu pedesetu godišnju nagradu u spomen na Alfreda Nobela iz područja ekonomije dobit će američki ekonomisti William Nordhaus i Paul Romer, objavila je u ponedjeljak Kraljevska švedska akademija znanosti. Nordhaus i Romer zaslužni su za „razvoj metoda kojima se odgovara na neka od današnjih najbitnijih i najosnovnijih pitanja o tome kako postizati dugoročni održivi ekonomski razvoj“, stoji u priopćenju Akademije.

Nagradu u iznosu od 9 milijuna švedskih kruna (cca. 6,3 mil. kuna) dvojica dobitnika podijelit će u jednakim dijelovima. William D. Nordhaus profesor je ekonomije na poznatom američkom sveučilištu Yale gdje je diplomirao 1963. godine.

Doktorirao je na Massachusetts Institute of Technology 1967. te se odmah vratio na Yale na kojem radi sve do danas. Krajem sedamdesetih bio je član Vijeća ekonomskih savjetnika američkog predsjednika Jimmyja Cartera. Još od sedamdesetih godina Nordhaus se bavi ekonomskim pristupom globalnom zatopljavanju, i razvija modele koji bi trebali odrediti efikasne načine za suočavanje s klimatskim promjenama.

Njegovi modeli se koriste da bi se procijenile posljedice klimatskih intervencija i, između ostalog, pokazao je da je najefikasniji način da se suoči s problemom efekta staklenika globalna primjena poreza na ugljik. Takav se porez razrezuje kompanijama koje koriste fosilna goriva poput ugljena ili nafte, a zagovornici smatraju da ih se time prisiljava na korištenje goriva koja manje zagađuju okoliš.

Mnogi ekonomisti slažu se da je takvo korištenje financijske poluge dobar način da bi se utjecalo na ponašanje društva. No, uvođenje regulatornog okvira na globalnoj razini se dosad pokazalo kao vrlo kompleksan izazov. Nordhaus smatra da bi se klimu trebalo smatrati „globalnim javnim dobrom“ poput javnog zdravlja ili međunarodne trgovine, i da bi je se shodno tome trebalo regulirati, ali ne tako da politika naređuje promjene već da se kroz tržišni mehanizam dođe do globalne cijene za sagorijevanje ugljika.

  • +2

Svjetska klimatska konferencija - ilustracija

Izvor: Reuters / Autor: WOLFGANG RATTAY

Paul M. Romer profesor je ekonomije na poznatoj Stern poslovnoj školi na Sveučilištu u New Yorku. Romer je diplomirao matematiku krajem sedamdesetih i doktorirao ekonomiju na Sveučilištu u Chicagu. Tijekom karijere predavao je na mnogim uglednim sveučilištima poput Stanforda, Berkeleya ili Sveučilišta u Rochesteru, a od listopada 2016. do početka ove godine bio je i glavni ekonomist Svjetske banke. Romer je pokazao kako znanje može funkcionirati kao pokretač dugoročnog ekonomskog rasta.

Prijašnja makroekonomska istraživanja su isticala da tehnološka inovacija može biti glavni pokretač ekonomskog rasta, no nisu objašnjavala kako ekonomske odluke i tržišni uvjeti dovode do stvaranja novih tehnologija. Romer je riješio taj problem pokazujući kako ekonomske sile utječu na volju kompanija da dolaze do novih ideja i inovacija, stoji u priopćenju Akademije kojim se obrazlaže odluka.

Romer tvrdi da bi se kreatori ekonomskih politika trebali prestati truditi oko upravljanja poslovnim ciklusom nego se usredotočiti na promociju nove tehnologije. Njegov rad objavljen početkom devedesetih postao je osnova tzv. „teorije endogenog rasta“ koja se bavi istraživanjem regulativa i politika koje potiču nove ideje i dugoročni prosperitet. Bloomberg piše da su Romerovi napadi na stare ekonomske modele u posljednje vrijeme naljutili mnoge njegove kolege. U članku koji se bazira na predavanju s početka 2016. Romer je napisao da „više od tri desetljeća, makroekonomija nazaduje“.

Paul Romer

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

Pokazao je da neregulirana ekonomija donosi tehnološku promjenu, ali i nedovoljno istraživanja, a to se može popraviti državnim intervencijama poput subvencija za istraživanje i razvoj. Reuters je prenio Romerovu izjavu da „nije očekivao nagradu“, a u vezi s područjem koje mu je donijelo priznanje dodao je da „možemo apsolutno dosegnuti značajan napredak u zaštiti okoliša i to napraviti bez da žrtvujemo priliku za održivi razvoj“.

U švedskoj akademiji dodaju da ovogodišnji dobitnici nagrada ne daju jedinstvene odgovore, „njihov rad nas je pomaknuo puno bliže odgovorima na pitanja kako možemo postići održivi ekonomski rast“. Uz dvojicu najnovijih laureata Nobelovu nagradu za dostignuća u ekonomiji dosad je primio 81 dobitnik. Lani je nagradu dobio američki ekonomist Richard Thaler za doprinose u tzv. bihevioralnoj ekonomiji, a godinu prije podijelili su je Bengt Holmström i Oliver Hart za njihov rad u teoriji ugovora.

Izumitelj Alfred Nobel svoje je gotovo cjelokupno bogatstvo ostavio kako bi se iz njega financiralo dodjeljivanje poznatih nagrada. U trenutku njegove smrti to je bilo nešto više od 31 mil. kruna što predstavlja ekvivalent današnjih 1,7 mlrd. kruna odnosno otprilike 1,2 mlrd. kuna. No, nagradu za ekonomske znanosti financira središnja banka Švedske jer se ekonomija nije nalazila među pet originalno zamišljenih nagrada (fizika, kemija, medicina ili fiziologija, literatura, te mir).

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!