Jedna od mjera za spas gospodarstva koju najavljuju Francuska i Njemačka podržavljenje je kompanija koje se nalaze pred slomom. Njemački ministar financija Olaf Sholz izjavio je da će država kupovati udjele u tvrtkama kako bi ih se zaštitilo, a kad se stanje normalizira, ti bi se udjeli prodali. Nijemci očekuju da će na tome i dobro zaraditi. Može li takvu mjeru primijeniti hrvatska Vlada?
Za ekonomskog i političkog analitičara Vuka Vukovića ulazak države u privatne kompanije više je nego prihvatljiv.
'Zbog toga Nijemci i jesu izdvojili 500 milijardi eura, a ukupan paket pomoći gospodarstvu iznosi 800 milijardi eura, što je čak 20 posto njihovog BDP-a. Trebamo razmišljati u sličnom smjeru. Ako ne o ulasku u kapitalnu strukturu, onda svakako o razmjernoj količini novca koja je potrebna da se ubrizga likvidnost. Jer u ovom trenutku glavni problem na tržištu je kroničan manjak likvidnosti. Ljudi ne izlaze i ne troše, što znači da firme ne prodaju ništa, ne mogu plaćati svoje dobavljače, koji pak ne plaćaju svoje obveze i ekonomija se zaustavlja. Zato je potrebna ogromna injekcija likvidnosti u sustav. Nijemci su to jako dobro shvatili', izjavio je za tportal Vuković.
vezane vijesti
On je odnedavno na čelu sve glasnije inicijative Glas poduzetnika, a koja smatra da Vladine mjere neće biti dostatne za spas domaće ekonomije.
Ako bi hrvatska država krenula putem Njemačke i Francuske te ulazila u privatne kompanije, pitanje je odakle joj novac za to. Vuković vidi rješenje u zaduživanju.
'Nema nijedna država u proračunu toliko sredstava i zato će se morati zaduživati. U ovom trenutku u čitavom svijetu centralne banke postaju glavni kupci državnih obveznica svojih zemalja. Bojim se da će tako morati biti i kod nas, unatoč pojačanim deprecijacijskim pritiscima na kunu', istaknuo je Vuković.
Profesorica pri Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta Vedrana Pribičević smatra da nacionalizacija kompanija može biti efektivna samo ako se ide u spašavanje tzv. sistemski važnih tvrtki.
'Kada država kupuje udio u posrnuloj kompaniji i na taj način postaje djelomični ili potpuni vlasnik, to nazivamo bail-in. Neke kompanije su sistemski važne - ne samo što su velike, već imaju i široku mrežu dobavljača i/ili kupaca, premrežene su s ostatkom gospodarstva, bitni su izvoznici itd. Koje su kompanije sistemski bitne, može se to odrediti vrlo rigoroznim izračunima kakve već koristi Europska centralna banka da bi identificirala sistemski bitne banke koje pojačano nadgleda. Dakle metodologija je poznata', rekla je Pribičević.
Međutim upozorava da Hrvatska, za razliku od zemalja s nižim nivoom korupcije, ima problem 'biranja pobjednika' te postoji realna opasnost da se ide u bail-in kompanija koje su politički premrežene umjesto onih koje su centralne u ekonomskoj mreži.
'Moralni hazard je ogroman, prostor za korupciju još veći. Tim više ako novac za bail-in dođe direktno iz EU-a umjesto od zaduživanja. Prisjetimo se, u izbornoj smo godini, zov pogodovanja ortacima je jak', upozorila je Pribičević.
I ona, kao Vuković, smatra da će se za takvu intervenciju, ako se na nju odluči, Hrvatska morati zadužiti. S time da će joj nova fiskalna pravila EU-a dozvoliti probijanje planiranog proračunskog deficita.
'Europska je komisija spremna aktivirati klauzulu u svojim fiskalnim pravilima koja će dozvoliti zemljama što ih je najviše pogodila pandemija da probiju ciljane deficite državnog proračuna. Ta klauzula primjerice dozvoljava da se u budžetsko trošenje ne broje svi proračunski izdaci za pogođena poduzeća, radnike, kupovinu medicinske opreme i potpore za najugroženije sektore - maloprodaju, turizam i prijevoz. Drugim riječima, to znači da će se za trošak mjera država moći zadužiti', izjavila je Pribičević.
Za razliku od nje i Vukovića, njihov stariji kolega, ekonomski analitičar Ljubo Jurčić smatra da država ne bi trebala ulaziti u vlasništvo privatnih kompanija.
'Njemačka je radila to i u prošloj globalnoj financijskoj krizi. Kupila je cijeli Opel i kasnije ga prodala. Mi ne bismo trebali posezati za tom mjerom. Moj prijedlog je da država treba davati bazični dohodak građanima i bazični prihod tvrtkama. Država se mora ponašati kao osiguravajuće društvo, što u biti i jest. Znači, tvrtki može dati bruto prihod minus materijalni i energetski troškovi koje nije napravila, ili će radnicima dati njihov dio, a poslodavcu ono što njemu pripada', predložio je Jurčić.
