VASIĆEV SKALPEL

Ne postoji hrvatski i srpski kapital

  • Autor: Miloš Vasić
  • Zadnja izmjena 21.11.2009 09:34
  • Objavljeno 21.11.2009 u 08:00
idea plus supermarket konzum srbija todorić

idea plus supermarket konzum srbija todorić

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Srđan Vrančić

Etničke odrednice u kapitalizmu koriste se u borbi za monopole tako što se takve predrasude podmeću umjesto pravih razloga. Nije, dakle, riječ o srpskom ili hrvatskom ili slovenskom kapitalu: riječ je o Kapitalu koji po definiciji ne pozna granice

Povremeno se pojavi pitanje: zašto je Hrvatska na srbijanskom tržištu prisutnija nego Srbija na hrvatskom? Pa se tu onda nude razna objašnjenja, pretežito nadahnuta ekonomskim logikama ovisno o školi mišljenja kojoj ekonomist pripada, ali uglavnom uvjerljiva.

Hrvatsko je gospodarstvo jače, svim neprilikama usprkos, od gospodarstava južnih susjeda: Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije itd. Tako je vazda bilo, a ovi naši slaboumni ratovi iz devedesetih samo su nas sve vratili unazad, čak i Sloveniju (slaboumni zato što smo to sve mogli i u miru božjem obaviti, bez gubitaka u ljudstvu i tehnici, kako bi rekao zastavnik Života Leposavić).

Kapital se, naravno, po samoj svojoj prirodi mora širiti i oplođivati. Toj prirodnoj težnji podložni su i kapitali, recimo, Todorića u Hrvatskoj i Miškovića u Srbiji, pa je sasvim logično da Todoriću bolje ide u Srbiji nego Miškoviću u Hrvatskoj i Sloveniji. Ekonomski zakoni su kao i zakoni prirode: neizbježni. Ali, isto kao i zakone prirode, treba ih otkriti i objasniti, što je podjednako teško u oba slučaja. Milan Janković, alias Phillip Zepter, dao je ovih dana u beogradskom tisku dirljivu izjavu: divi se, naime, svojoj gospođi supruzi jer ona zna kad treba stati (na dva milijuna eura), a njemu nikad dosta.

Je li ovdje riječ o pohlepi ili, pak, o nezaustavljivoj, prirodno nužnoj potrebi kapitala da se uvećava i širi? Jesu li Zepter, Todorić i Mišković robovi svojih novaca, lica u stanju trpnom, pasivnom, kao brod bez pogona kojega vjetrovi i kurenti nose kud žele? Vratite se Karlu Marxu, ima sve to u drugoj knjizi 'Kapitala', nemojte mi se sramiti i prenemagati kao trećegimnazijalke, to čitaju i na Wall Streetu i ne srame se.

Identična kampanja za kupnju domaćih proizvoda u Hrvatskoj i Srbiji

'LJUDI SMO, DOGOVORIT ĆEMO SE'

Tržišta Srbije, Bosne, Crne Gore, veli potpredsjednica Agrokora, spašavaju ovaj koncern: to su tržišta nezasitna i velika. S druge strane, cijena radne snage u tim zemljama jeftinija je i privlači investitore. Privlačnost je tolika da nadmašuje zebnje i dvojbe oko pravne nesigurnosti i korupcije (korupcija se čak čini poželjnom, jer smanjuje pravnu nesigurnost, ako je umjerena, to jest). Ispravne i poštene administracije znaju biti nezgodne: ono što ne može, tamo zaista ne može i nikakvi novci ne pomažu, a valja i poreze plaćati. Poslovanje po načelu 'ljudi smo, dogovorit ćemo se' nekako je fleksibilnije, toplije i ljudskije.

Kapital, osim svega izloženoga, teži i monopolu i eto nas u središtu stvari. Miškovićevi monopoli u Srbiji već su toliki i diverzificirani da se on ne može oduprijeti ulasku drugih trgovačkih mreža i lanaca, kakvi su Todorićevi, Mercator, Ikea i Kika (koje upravo ulaze), hoću reći, mogao bi on, ali to nije higijenski, jer ga već optužuju za monopoliziranje preko svih zakonskih granica. Miškoviću, dakle, više odgovara da se širi izvan granica Srbije – kad se već mora širiti. On je moćan i bogat, ako svoj kapital plasira u Hrvatsku ili Sloveniju, ugrozit će tamošnje monopole ili monopolističke ambicije.

Budući da se u borbi za monopol sredstva ne biraju, ne trebamo se čuditi što se pribjegava i korištenju predrasuda. Željko Kerum nam je to zorno prikazao kod kolege Stankovića, ali on je samo bio djetinjasto i dirljivo naivno lukav, takva mu je narav. Drugi su mnogo lukaviji.

tportal arhiva

tportal arhiva

Izvor: tportal.hr / Autor: arhiva

Miroslav Mišković
NACIONALNOST KAO IZLIKA

Nije, naime, riječ o tome želi li netko Srbina za zeta, nego je riječ o tome da nitko ne želi takmaca na tržištuako se to može izbjeći. Buđenje, poticanje i održavanje u životu predrasuda tu može pomoći. Ti 'Srbi koji nam ništa dobroga nisu donijeli itd., kao i ti 'Slovenci koji nam otimaju naše more' uvijek su dobra izlika: što, sada bi još otvarali trgovine ovdje, kupovali našu svetu hrvatsku zemlju da na njoj grade svoje srpske i slovenske robne kuće ili tvornice? Da oni, a ne hrvatski kapitalisti eksploatiraju našu hrvatsku radnu snagu; da ju oni, a ne netko naš, plaćaju mizerno i tjeraju da rinta od jutra do mraka? Ako Mi to radimo Njima, to je drugo, uostalom i Oni to rade svojima. Uostalom, i u Srbiji nacionalisti koriste istu argumentaciju: evo nam Hrvati sve pokupovaše!

S te točke motrišta stvar dakako izgleda drugačije: kapital želi eksploatirati bez smetnji, ako je ikako moguće bez sindikata, bez skupih zakonskih mjera zaštite uposlenih, bez zajamčenih radničkih prava, bez socijalne odgovornosti i sa što manje poreza. To je sve, naime, u nacionalnom interesu, kazat će vam svaki 'nacionalno odgovorni' kapitalist: bez bogatih pojedinaca, pa makar i samo ciglih 200 obitelji, nema bogate domovine, pitajte dr. Franju Tuđmana. Uostalom, kako su počeli Astori, Vanderbilti, Rockefelleri, Kruppovi? Isto kao i Glembayevi: grabežnim umorstvom na ovaj ili na onaj način. Ako, dakle, želimo biti Amerikom ili Njemačkom, ugledajmo se na njihove početke: prvobitna akumulacija, paleotehnički pakao, nemilosrdna eksploatacija, gušenje svih radničkih prava, ima sve to kod Zole i Dickensa i Jacka Londona.

DAS KAPITAL

Kakve to veze ima s razlikom u gospodarskoj prisutnosti Srbije i Hrvatske na njihovim uzajamnim tržištima? Ima: riječ je o kapitalizmu koji je kozmopolitski, univerzalan, pak budući takovim ne pozna rasu, vjeru, naciju, politiku (osim ako mu smeta: pitajte Allendea). Nije, dakle, riječ o srpskom ili hrvatskom ili slovenskom kapitalu: riječ je o Kapitalu koji po definiciji ne poznaje granice. Etničke i slične odrednice koriste se u borbi za monopole tako što se takove predrasude podmeću umjesto pravih razloga. U ovim našim nesretnim državama koje su Naciju uzdigle iznad svega, pa i iznad Boga (poslušajte samo naše crkvene knezove), te marljivo njegovane predrasude imaju materijalnu snagu.

Valja nam, dakle, razdvojiti očite ekonomske razloge ovih razlika u uzajamnoj prisutnosti srbijanskog i hrvatskog kapitala od razlika umjetno stvorenih korištenjem predrasuda.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi