Ulagači u bogatim arapskim državama izvoznicama nafte i plina počinju odjednom i triput okretati i gledati svaki petrodolar prije nego što ga potroše, izvještava Poslovni dnevnik. Cijena nafte uglavnom se stabilizirala oko 50 dolara, a prije samo nekoliko mjeseci barel je stajao 147 dolara i većina analitičara bila je spremna kladiti se da će do kraja godine prijeći prag od 200 dolara.

Ni turizam koji se počeo razvijati, naročito u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ne može mnogo pomoći. Turisti i kupci ostaju doma, aviokompanije u Perzijskom zaljevu imaju sve manje posla, prazni su velebni raskošni trgovački centri u Dubaiju, Abu Dhabiju i drugdje.

Fenomenalan rast naftnih ekonomija počinje biti stvar prošlosti, a sve je više onih koji predviđaju da će se iduće godine cijena barela nafte vratiti na 30 dolara, razinu iz 2003. Saudijsku Arabiju, koja se hvalila proračunskim suficitom od 30 posto bruto domaćeg proizvoda, iduće godine vjerojatno čeka deficit jednake visine. Jedina zaljevska država koja ostaje u plusu je Kuvajt. Kako je štednja postala imperativ, megalomanski građevinski planovi ostaju u ladicama, a prekidaju se i konzerviraju već započeti radovi.

Pad građevinskih investicija je očit u Dubaiju, nešto manje ovisnom o nafti od susjednog Abu Dhabija, koji mu je u posljednje vrijeme sve više konkurirao u gradnji raznih 'naj' objekata i u bjesomučnom trošenju petrodolara na luksuz i prestiž. U prihodima od nafte nema više viškova koji su se trošili na megalomanske i uglavnom neproduktivne investicije.

'Možemo sa sigurnošću tvrditi da je dubajskom snu nepovratno došao kraj', izjavio je rezignirano agenciji Bloomberg Mushtan Han, ekonomist Citygroupa.