Končar je prije samo godinu trebao spašavati Uljanik, a danas je i njegov Brodotrogir otišao u predstečaj

Prijedlog za otvaranje predstečaja trogirski je škver podnio još 8. ožujka, ali je sud zatražio dopunu jer uz prijedlog nije bio dostavljen plan restrukturiranja. Sada je plan objavljen i iz njega se vidi da je Brodotrogir u 95-postotnom vlasništvu Kermas energije, čiji je vlasnik Končar, te da u vlasništvu ima 12 poveznih tvrtki koje zapošljavaju oko 800 ljudi.

Brodotrogir je prošao kroz proces restrukturiranja u kojemu je Danko Končar postao većinski vlasnik trogirskog škvera, a tim programom iz 2012. Brodotrogir d.d. postao je nositelj korporativnog upravljanja i preuzeo je samo uslužnu djelatnost za svoja povezana društva, kao i troškove (npr. održavanja, energetike, računovodstveno-financijske te poslove zaštite).

Ukupne obveze Brodotrogira krajem veljače iznosile su 303,99 milijuna kuna, od čega je manji iznos dospio, i to 32,34 milijuna kuna, dok je nedospjelo 269,7 milijuna kuna.

Problemi u Trogiru ne traju od jučer. Prije tri godine tvrtka je poslovala s godišnjim prometom većim od 200 milijuna kuna, da bi se taj iznos u 2017. godini, prema podacima Poslovne Hrvatske, smanjio na 106 milijuna kuna. Iste godine ostvarena je skromna dobit prije poreza od devet milijuna kuna.

Broj zaposlenih u krovnom Brodotrogiru d.d. pada već pet godina. Kada ga je Končar preuzeo, Brodotrogir je imao više od 1100 zaposlenih, a 2017. zaključio je s 358 zaposlenih. Osim problema u Trogiru, Končar je imao zavrzlame u Finskoj, u kojoj je utvrđeno da je nedozvoljeno kontrolirao tvrtku Afarak, u čijem je Nadzornom odboru sjedio i IDS-ov europarlamentarac Ivan Jakovčić. Sud mu je zaprijetio da će mu imovina biti zamrznuta ako ne plati 50 milijuna eura kazne. Na tu se odluku Končar žalio.

I unatoč svim problemima, bivša Uprava Uljanika izabrala je Končarev Kermas kao strateškog partnera i to vjerojatno zato što je pristao dati 12 milijuna eura pozajmice za deblokadu računa, za što se zauzvrat hipotekom upisao na Uljanikovu zgradu, tj. bivšu pulsku vojarnu, koja je navodno pod njim trebala postati hotel s 300 ležaja.

To je odrađeno dok se pisao prvi program restrukturiranja Uljanika, koji je Europska komisija ocijenila neprihvatljivim i neodrživim. Tada je predviđano da Končar uđe u spašavanje pulskog brodogradilišta s 200 milijuna kuna u novcu, čime bi dokapitalizirao Uljanik te uz potporu države restrukturirao Uljanik Brodogradilište.

Prema drugom konceptu, Končar više ne bi ulazio s gotovinom, nego bi sav trošak spašavanja Uljanika, koji bi koštao nekoliko milijardi kuna, prebacio na državu, dok bi se on bavio gradnjom nekretnina - već spomenutog hotela. Jasno, Vlada je odbila taj prijedlog i za Uljanik potražila drugog strateškog partnera. Država je na sanaciju Brodotrogira potrošila više od četiri milijarde kuna, prije nego ga što je preuzeo Končar, koji je u njemu gradio manje brodove i jedrenjake, kao što vidimo, bez previše uspjeha.