Do kraja ovog desetljeća, većina proizvoda bi trebala dobiti svoju digitalnu putovnicu. Nakon odredbi koje uređuju pravo potrošača, ali i obveze dobavljača i proizvođača o popravku proizvoda, te transparentnosti cijena i definiranja ugovornih obveza, EU nastoji regulirati i industrije s velikim volumenom proizvoda koji su rizični po pitanju ekološke održivosti i sljedivosti.

Tako su već u provedbi strategije EU o održivosti tekstila i stavljanju na tržište građevinskih proizvoda, koje predviđaju upotrebu digitalnih putovnica proizvoda. No, prve će ih dobiti baterije za automobile i elektroničke uređaje. Naime, primjena digitalnih putovnica proizvoda za ove komponente očekuje se već sljedeće godine. Ostali proizvodi, osim hrane za ljude i životinje te lijekova i motornih vozila, dobit će svoju digitalnu putovnicu do kraja ovog desetljeća.

Praćenje proizvoda

Inače, radi se o digitalnom zapisu o fizičkom proizvodu koji će se moći očitati putem QR koda ili RFID/NFC čipa na samom proizvodu ili na ambalaži, odnosno popratnoj dokumentaciji.

Očitavanjem koda ili čipa, dobavljači, trgovci, regulatori, serviseri, ali, najvažniji od svih, potrošači, moći će dobiti informacije o materijalu, porijeklu sirovine, ugljičnom otisku, energetskoj učinkovitosti, dostupnosti rezervnih dijelova ili komponenti, mogućnosti popravka te upute za recikliranje i podatke o usklađenosti s europskim uredbama.

Tijekom korištenja proizvoda, digitalna putovnica proizvoda se može ažurirati novim podacima. Recimo, ako je proizvod završio na popravku, podaci o tome se mogu dodati u putovnicu. Regulatori i potrošači će putem digitalne putovnice moći znati i ako je proizvod povučen s tržišta.

Time će se moći kontrolirati ekološka održivost te sljedivost proizvoda. Osim toga, regulatori će moći lakše pratiti usklađenost proizvoda s europskim normama i međunarodnim standardima, a potrošači će moći lakše dokazivati svoje, nedavno uvedeno, pravo na popravak ili zamjenu proizvoda.

Financijska nepoznanica

Uz digitalne putovnice, trebalo bi stvoriti i digitalni sustav za unošenje, ali i praćenje podataka o proizvodima, kojemu bi pristup trebali imati svi - od proizvođača, preko dobavljača, carine i drugih regulatornih tijela, do trgovaca, udruga civilnog društva, pa do potrošača.

No, iako se u europskoj regulativi navodi kako bi pri stvaranju cjelokupnog sustava trebalo voditi računa o poslovanja mikro, malih i srednjih poduzetnika, iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) su za Jutarnji upozorili da je "važno da se nova pravila uvode razmjerno i uz prijelazni pristup".

"To je prepoznato i u hrvatskom nacrtu zakona, koji naglašava potrebu zaštite povjerljivih i ekonomski osjetljivih podataka te postupnog uvođenja obveza, osobito za MSP-ove. Rizik prelijevanja dijela troškova na krajnje cijene postoji, osobito u sektorima s nižim maržama i kod poduzeća koja tek trebaju veća ulaganja u digitalnu infrastrukturu. Upravo zato, iz hrvatske perspektive, ključno je da prilagodba ne bude samo regulatorni zahtjev, nego i razvojna prilika uz potporu države. U tom smislu, nacrt Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana razvoja industrije RH za razdoblje 2027.-2030. već predviđa potpore za uvođenje digitalne putovnice proizvoda u okviru mjere digitalne transformacije industrije", rekli su iz HUP-a.

Neujednačena spremnost

Dodaju da je spremnost domaće industrije na ovakve promjene neujednačena. Veći izvoznici i uvoznici te tvrtke uključene u međunarodne transportne lance, koje uz to imaju i razvijene sustave sljedivosti i digitalne razmjene podataka spremnije su za uvođenje digitalnih putovnica proizvoda.

Za ostale, smatraju u HUP-u, rok za uvođenje sljedeće godine je "vrlo ambiciozan". Upozoravaju da i na europskoj razini operativna pravila nisu strogo definirana, naročito u pojedinim sektorima industrije. Izazovno će biti i odrediti troškove prilagodbe IT alata i proizvodnih procesa te osigurati kvalitetne te zaštititi osjetljivih podataka.