Slučaj s pretresom koji su francuski istražitelji prije desetak dana proveli u pariškim uredima Googlea, samo je u ovom trenutku najaktualniji proces od nekoliko njih u kojima se nalazi američka kompanija. Francuska financijska policija još je lani, na dojavu tamošnjih poreznih vlasti, započela istragu zbog sumnji u izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca koja je kulminirala spomenutom akcijom

Stotinjak istražitelja je prije desetak dana u rano jutro banulo u Googleove urede u Parizu te otišlo s hrpom dokumenata. Ovo čak ni nije prvi put da francuske vlasti provode pretres u Googleu. Još 2011. Francuzi su također tražili dokaze o mogućoj poreznoj evaziji.

Taktike i sheme u kojima globalne korporacije nastoje izbjeći plaćanje poreza, odnosno svesti ga na krajnji mogući minimum nisu novost (vidi okvir). U posljednjih nekoliko godina u javnost su dospjele mnoge informacije o tome kakve se sve kombinacije koriste, a postalo je jasno da ih primjenjuju manje-više sve velike i poznate kompanije. Google u tome nije iznimka.

Francuska je, prema nekim objavljenim informacijama, još 2012. od Googlea tražila milijardu eura na ime neplaćenih poreza. U veljači ove godine francuske su vlasti obznanile da će od Googlea tražiti 1,6 milijardi eura neplaćenih poreza, a još tada je francuski ministar financija Michel Sapin izjavio da neće pokušati sklopiti nagodbu s američkom kompanijom kao što je to učinila Velika Britanija.

Britanci su početkom 2016. s Googleom postigli dogovor u kojem je američka kompanija pristala platiti 130 milijuna funti na ime neplaćenih poreza još od 2005. Dogovor je izazvao zgražanje među britanskim političarima koji su kritizirali kako je iznos daleko prenizak.

U oba slučaja, i u Francuskoj i u Velikoj Britaniji, se u osnovi radi o istoj tehnici izbjegavanja poreza. Google najveći dio svojeg međunarodnog poslovanja vodi iz kompanije sa sjedištem u Irskoj. Koristeći rupe u pravnim i poreznim pravilima Amerikanci tvrde da se njihovi uredi u drugim državama bave samo pomoćnim poslovima i da ugovore s oglašivačima i partnerima iz tih zemalja sklapa njihova središnjica u Dublinu.

Na taj način Google zaobilazi odredbe o tome da u nekoj državi ima stalno prijavljeno predstavništvo zbog čega se prihodi ostvareni u toj državi bilježe u irskoj kompaniji. To je tek prvi dio sheme izbjegavanja poreza, no on je u ovom trenutku najvažniji za Britaniju i Francusku.

Prema dosad objavljenim podacima, s nagodbom od 130 milijuna funti, Google je u Britaniji u razdoblju od 2005. do 2015. sve zajedno platio 200 milijuna funti poreza na dobit. Njegovi britanski prihodi za isto razdoblje se procjenjuju na čak 24 milijarde funti.

Slična situacija je u Francuskoj. U 2014. je Google od francuskih oglašivača naplatio 1,7 milijardi eura, no prijavljeni prihodi francuskog predstavništva kompanije, gdje je zaposleno 700 ljudi, iznosili su samo 216 milijuna. Na to je plaćen porez od tek pet milijuna eura

Koliko god dramatična bila situacija s pariškim pretresom, spomenutih 1,6 milijardi dugova neće biti tako skoro naplaćeno. Éliane Houlette, čelnica francuske financijske policije izjavila je da su njeni istražitelji prikupili nekoliko terabajta informacija te da će njihova obrada trajati mjesecima, a nada se da neće i godinama. Konačna brojka tako bi se mogla još i promijeniti, a Google će dobiti i šansu žaliti se na odluku.

Puno prije francuskih poreza Googleu bi mogla biti odrezana odšteta u jednom drugom slučaju koji se vodi u Europskoj uniji. Europska komisija (EK) već godinama vodi proces protiv američke tvrtke zbog moguće zloupotrebe monopolskog položaja. U slučaju koji se vodi još od 2010. EK je optužila Google da promovira vlastitu internetsku trgovinu prilikom korištenja algoritma za pretraživanje informacija na internetu, te time narušava slobodno tržište odnosno zloupotrebljava svoju dominantnu poziciju internetskog pretraživača nauštrb konkurencije.

U raznim medijima su objavljene naznake da bi Komisija vrlo uskoro mogla objaviti svoju odluku, a navodno se radi o kazni od oko tri milijarde eura. To bi bila rekordna kazna za jedan takav slučaj u Europskoj uniji, a bila bi gotovo trostruko viša od dosad najviše takve kazne koja je odrezana proizvođaču procesora Intelu. Ta je kompanija 2009. kažnjena s 1,1 milijardom eura.

Spomenuti slučaj nije i jedini koji EK vodi protiv Googlea zbog sumnji u zloupotrebu dominantnog položaja na tržištu. U travnju ove godine Komisija je optužila američku kompaniju da je s proizvođačima pametnih mobitela i telefonskim kompanijama sklapala ugovore koji su štetili drugim proizvođačima softvera i aplikacija za mobitele

Google je razvio operativni sustav Android koji se koristi na oko 80 posto pametnih mobitela prodanih u Europi. Komisija tvrdi da ima dokaze da je zahvaljujući tome Google prisiljavao proizvođače mobitela i pružatelje telekom usluga da kao tvorničke postavke na mobitelima stave i druge njegove proizvode, poput aplikacije Play Store koju korisnici mobitela koriste za kupnju i instaliranje drugih aplikacija za svoje mobitele, internetskog preglednika Chrome, koji je također Googleov proizvod, kao i da drugi preglednici na mobitelima koriste Googleov pretraživač interneta.

Uz još neke dodatne optužbe, EK u ovom slučaju ima mogućnost Googleu odrezati kaznu u visini i do 10 posto godišnjeg globalnog prihoda koji je samo lani iznosio 75 milijardi dolara. Kako Komisija tvrdi da je Google svoju poziciju zloupotrebljavao godinama, potencijalna kazna također bi se mogla penjati u milijarde, čak i ako ne bude naplaćena u maksimalnom iznosu.

Google je od Komisije u travnju dobio rok od 12 tjedana za odgovor na optužbe, a nakon toga slučaj bi se mogao potezati mjesecima, ili čak godinama. Loša vijest za Google je ta da je europska povjerenica za slobodno tržište, Margarethe Vestager, poznata po tome da odnosi pobjede nad velikim globalnim kompanijama.

Google, odnosno Alphabet, je kompanija koja trenutačno ima tržišnu vrijednost od oko 510 milijardi dolara. Iznosi koje godišnje zarađuje znače da čak ni enormne kazne koje mu prijete vjerojatno neće ozbiljnije narušiti financijsku sliku kompanije. No, slučajevi koji su u tijeku mogli bi otvoriti niz novih sličnih procesa koji bi za američku kompaniju značili nova opterećenja, ako ništa drugo, s pravne strane. Takvi procesi poznati su po tome da oduzimaju potencijale kompanija s nekih drugih područja, a niz primjera iz korporativnog svijeta pokazuje da ne treba puno da neka velika kompanija izgubi fokus i nađe se u poslovičnom nebranom grožđu.