Europa je dugo uživala u gospodarskim i sigurnosnim blagodatima svijeta koji se sada ubrzano mijenja. Ovisnost o kineskom tržištu, ruskom plinu i američkoj vojnoj zaštiti učinila ju je ranjivom. Rat u Ukrajini i povratak Donalda Trumpa na američku političku scenu dodatno su razotkrili tu krhkost.

Sukob s Britanijom – nepotreban luksuz

Jedan od simptoma europske slabosti je i odnos s Velikom Britanijom. Otkako je Ujedinjeno Kraljevstvo napustilo EU, Bruxelles ustraje na hladnom i povremeno neprijateljskom tonu, kao da želi drugima pokazati što ih čeka ako pokušaju isto. No, kako piše The Economist, to više nema smisla – Brexit je postao upozorenje, ne uzor.

U periodu u kojem Stari kontinent mora osnažiti obrambene kapacitete, odgađanje dogovora o sigurnosnoj suradnji s Britanijom zbog pitanja poput ribarskih prava – što traže Francuzi – djeluje kao karikirano gubljenje vremena. U analizi se navodi da Europa 'uživa u sitničavosti' umjesto da izgradi strateške saveze jer su joj sada važniji nego ikad.

Uvijek glavni u svojem dvorištu – ali svijet više ne čeka

Bruxelles je godinama diktirao pravila i izvan svojih granica – od ekoloških normi do standarda rada. Taj 'briselski efekt' ponosno se promovirao, iako je izazivao otpor, osobito u zemljama u razvoju. No sada, kada su Europi hitno potrebni trgovinski sporazumi, posebno nakon američkog protekcionističkog zaokreta, taj pristup postaje prepreka.

Svijet se promijenio – Europa više nije dominantna sila u globalnom gospodarstvu, a ponašanje kao da još jest, kako navodi britanski tjednik, jest 'luksuz koji si više ne može priuštiti'.

Neiskorišten potencijal jedinstvenog tržišta

I dok vanjski partneri postaju sve više nevoljni, Europa ne iskorištava ni ono što ima kod kuće. Unutar EU-a i dalje postoje goleme administrativne prepreke u razmjeni usluga – prema procjeni MMF-a, one su jednako opterećujuće kao da se radi o carini od 110 posto. Umjesto da reformira svoje tržište, EU gomila studije i analize – poput one bivšeg talijanskog premijera Marija Draghija – koje se potom odlažu u ladice.

To ignoriranje vlastitih preporuka, piše The Economist, postalo je svojevrsna europska tradicija – i to skupa tradicija.

Demografija – bomba koja otkucava

Još jedan golem izazov je demografska slika Europe. U 1980-ima na jednog umirovljenika dolazilo je pet radno sposobnih građana. Danas ih je troje, a do 2050. bit će ih samo dvoje. Pokušaji povećanja nataliteta nisu dali rezultate, a useljavanje je politički osjetljivo pitanje. Jedino realno rješenje – produljenje radnog vijeka – i dalje nailazi na otpor.

No to je, ističe se u tekstu, još jedan 'luksuz' koji si Europa više ne može priuštiti – ignorirati očita rješenja dok problemi postaju financijski neodrživi.

Obrana – najskuplje zanemarena obveza

Najpogubniji europski luksuz, prema mišljenju The Economista, svakako je obrana. Nakon Hladnog rata europske su zemlje smanjile vojne budžete i usmjerile novac na socijalnu potrošnju. Danas, kad je sigurnost ponovno postala ključna tema, brojne članice EU-a još uvijek nisu dosegnule ni NATO-ovu obvezu o izdvajanjima od dva posto BDP-a.

Najave o povećanju na tri posto djeluju neozbiljno ako nisu popraćene konkretnim planom financiranja. Zajedničko zaduživanje i dalje je tabu u Njemačkoj, a smanjivanje socijalne potrošnje politički je osjetljivo. No iluzija da se može imati sve – i sigurnost i socijalnu državu bez žrtvi – nije održiva.

Fokus na ono što zaista vrijedi

Analiza zaključuje da EU hitno mora mijenjati prioritete. Borba protiv klimatskih promjena i postizanje 'neto nule' do 2050. ostaje važan, ali skup cilj. Pomoć Ukrajini nije luksuz, već obveza. Očuvanje socijalne države – važnog dijela europskog identiteta – mora ostati prioritet, ali bez ignoriranja realnih ograničenja.

Europa mora shvatiti da svijet u kojem je dominirala više ne postoji. Ako želi očuvati ono što joj je doista važno, mora odbaciti ono što si više ne može priuštiti – luksuzne politike prošlih vremena.