Hrvatske šume pod vodstvom predsjednika Uprave Ivana Pavelića lani su ostvarile rekordnu dobit od 186,4 milijuna kuna. Kad bi ta tvrtka bila u privatnim rukama, vlasnik bi sigurno svog prvog menadžera nagradio lijepim bonusom. Ali kako se radi o javnom poduzeću, postavlja se pitanje može li profit biti jedino mjerilo uspjeha?
Ako bi se dalo zaključivati prema menadžerskom ugovoru na osnovi kojeg Pavelić sad potražuje nagradu od 2,3 milijuna kuna, odgovor na postavljeno pitanje bio bi potvrdan.
Naime, prema članku 5. ugovora sklopljenog između Pavelića i Skupštine Hrvatskih šuma, zastupane po bivšem ministru poljoprivrede Tihomiru Jakovini, inače njegovom dobrom prijatelju, određeno je da će se menadžeru isplatiti bruto iznos od 0,75 posto razlike između ostvarene neto dobiti tekuće financijske godine i najveće neto dobiti ostvarene u 2009., 2010. i 2011. godini.
Pavelić motiviran da naganja profit
Hrvatske šume su od 2013. do 2015. zaradile 371 milijun kuna, a godišnje je dobit premašivala rekord iz usporednog razdoblja, čime je ostvaren uvjet iz ugovora.
Ukratko rečeno, Pavelić je bio i te kako motiviran da naganja profit, u čemu je bio super uspješan. U prvoj godini svog šefovanja Hrvatskim šumama zaradio je 11,8 milijuna kuna, 2013. 74 milijuna kuna, 2014. 111,8 milijuna kuna i lani čak 186,4 milijuna kuna.
Sve te godine prihodi tvrtke ostali su gotovo identični, oko 2,1 milijardu kuna, ali su zato srezani ukupni troškovi za više od 500 milijuna kuna.
'Sva ta štednja išla je preko leđa radnika! Ako je Pavelić već toliko menadžerski nastrojen, zbog čega nije povećao prihode? Tvrtka je lani po prvi prodala više od pet milijuna kubika drva, a ukupni keš je manji nego prije četiri godine. Je li to dobar poslovni rezultat?', pita se Tomislav Užarević, predsjednik Sindikata inženjera i tehničara šumarstva, jednog od dva sindikata u Hrvatskim šumama.
Užarević je napravio detaljnu analizu strukture prošlogodišnje dobiti te ju je, kaže, prezentirao još uvijek aktualnom ministru poljoprivrede Davoru Romiću
'Dobit veća od 186 milijuna kuna uopće nije realna. Nastala je iz nekoliko izvora subjektivne, a ne objektivne naravi', istaknuo je Užarević.
Štednja, štednja i samo štednja
Pavelić je prodao 456 automobila, na čemu je uštedio oko 25 milijuna kuna. Posljedica toga je da stručno osoblje ne može kontrolirati proizvodnju na terenu, tvrdi sindikalist. Zatim su se radnici želeći pokazati socijalnu osjetljivost odrekli dva dana godišnjeg, što je ušteda od osam milijuna kuna na godišnjoj razini. Pavelić je mijenjao norme u proizvodnji, zbog čega se sad ljudi, kaže Užarević, 'doslovno ubijaju od posla', na čemu je uštedio dodatnih 65 milijuna kuna. Smanjio je i ulaganja u biološku obnovu šuma za 18 milijuna kuna.
'Povrh svega toga, u četiri godine, otkako je na čelu tvrtke, smanjio je broj radnika za 1150 ljudi', naglasio je Užarević.
Iste primjedbe na Pavelića ima i Željko Kalauz, čelnik Hrvatskog sindikata šumarstva. Za njega je bonus od 2,3 milijuna kuna prije svega nemoralan.
'Ajde da je zaposlio 500 novih radnika i povećao prihode, još bih i imao neko razumijevanje, ali ovako nikako. Smanjio je broj ljudi za gotovo 1200, a danas isti taj broj angažiramo preko agencija za zapošljavanje i još 500 njih ima ugovore na određeno. To samo pokazuje da su nam radnici i te kako potrebni', izjavio je Kalauz.
Profit ne može biti jedini interes
Pokušali smo doznati kakvo mišljenje o Pavelićevom bonusu i njegovim menadžerskim sposobnostima imaju čelni ljudi nekih od naših najvećih privatnih tvrtki iz drvne industrije. Međutim, nitko od njih nije bio voljan komentirati, što je s jedne strane i razumljivo jer su poslovno vezani za Hrvatske šume.
Zato je rječit bio Marijan Kavran, direktor udruge Hrvatski drvni klaster.
'Ocjenu Pavelićevog rada može dati samo njegov poslodavac. Sa svoje strane mogu reći kako su Hrvatske šume ostvarile dobit dobrim dijelom i povećanjem cijena sirovina drvnoj industriji. Na godišnjoj razini to im je donijelo oko 180 milijuna kuna više u blagajnu. Inače nije uobičajeno to da javna šumarska tvrtka ima tako veliku dobit. U Europi se ona kreće oko pozitivne nule. Takve tvrtke upravljaju šumom odnosno imovinom koja je u vlasništvu svih građana. Njen interes ne može biti samo profit, već mora misliti na korist za širu društvenu zajednicu te imati socijalno senzibilniji pristup', zaključio je Kavran.
