No poznati američki auto stručnjak i YouTuber Doug DeMuro taj je iznos odlučio dati za Toyotu staru pune 32 godine. I ne samo da zbog svoje odluke ne žali - nakon prvih ozbiljnijih vožnji automobil ga je u nekim stvarima iznenadio više nego što je očekivao.

Riječ je o Toyoti Supri Turbo iz 1994. godine, kultnoj četvrtoj generaciji poznatoj kao A80 ili MkIV. DeMuro je pronašao iznimno rijedak primjerak - automobil je imao samo jednog vlasnika, potpuno je originalan, nije modificiran i prešao je tek oko 31.000 milja, odnosno približno 50.000 kilometara.

Uz to dolazi u poželjnoj crvenoj boji Renaissance Red i ima tvornički ručni mjenjač sa šest stupnjeva prijenosa.

'To je velik novac za Toyotu iz 1994.'

DeMuro je u novom videu otvoreno rekao koliko ga je automobil stajao.

'Platio sam oko 130.000 dolara. To je velik novac za Toyotu iz 1994. godine', priznao je.

Ipak, dodao je da je takav iznos otprilike u skladu s današnjim tržišnim cijenama najboljih primjeraka Supre Turbo. Originalni automobili s malom kilometražom i ručnim mjenjačem postali su iznimno traženi, posebno zato što je velik broj Supra tijekom proteklih desetljeća modificiran.

Kako prenosi Motoring Obsession, DeMuro nije tražio automobil koji će stajati pod ceradom i čekati rast vrijednosti. Želio je upravo suprotno - kultni automobil koji će moći voziti u sasvim običnim situacijama.

'Želim nešto cool za normalnu svakodnevnu uporabu. A moja djeca ga već apsolutno obožavaju', rekao je.

Iznenadilo ga je kako se ponaša u zavojima

Supra ga nije osvojila samo nostalgijom i izgledom.

DeMuro je priznao da ga je posebno iznenadilo koliko sigurnosti automobil daje tijekom brže vožnje kroz zavoje. Opisao ga je kao stabilnog, čvrstog i mnogo uvjerljivijeg nego što je očekivao od sportskog automobila projektiranog početkom devedesetih.

Iznenadio ga je i motor. Američka Supra Turbo koristila je legendarni 3,0-litreni redni šestcilindarski 2JZ-GTE s dva turbopunjača, koji je tvornički razvijao 320 KS. Toyota potvrđuje da je Turbo verzija s ručnim mjenjačem imala šest stupnjeva prijenosa, a do 60 milja na sat, odnosno 96 km/h, mogla je ubrzati za oko 4,6 sekundi.

DeMuro je očekivao izraženiju turbo-rupu, no kaže da je odziv motora snažan kroz gotovo cijelo područje okretaja.

Želi je koristiti kao običan automobil

Možda je najzanimljiviji upravo njegov plan za Supru.

Automobil vrijedan oko 130.000 dolara ne namjerava čuvati kao muzejski primjerak. Želi njime voziti djecu, obavljati svakodnevne poslove i koristiti ga u situacijama u kojima bi većina vlasnika ovako očuvanog primjerka vjerojatno odabrala neki drugi automobil.

Upravo je to, kaže, dio privlačnosti.

Za svakodnevnu vožnju pruža dovoljno ugodno iskustvo, ali istodobno mu omogućuje da čak i tijekom najobičnijih obaveza bude za upravljačem 'doista posebnog automobila'.

A Supra je počela privlačiti pažnju i izvan njegove obitelji. DeMuro kaže da ga ljudi prepoznaju na semaforima, spuštaju prozore kako bi komentirali automobil, a jedan ga je čovjek čak slijedio do kuće kako bi ga pitao želi li ga prodati.

Za DeMura je upravo ta reakcija još jedna potvrda posebnog statusa četvrte generacije Supre. Više od tri desetljeća nakon predstavljanja ona više nije samo stara Toyota - postala je jedan od najprepoznatljivijih japanskih sportskih automobila svoje generacije.

A činjenica da je čovjek koji je tijekom karijere vozio gotovo sve najpoznatije automobile svijeta odlučio izdvojiti oko 130.000 dolara vlastitog novca za jedan gotovo originalni primjerak možda govori više od bilo koje klasične recenzije.