Motociklisti imaju vlastiti jezik znakova koji se razvijao desetljećima, mnogo prije nego što su komunikacijski uređaji ugrađeni u kacige postali uobičajeni. Neke geste dobro su poznate i vozačima automobila, dok druge razumiju uglavnom oni koji redovito sudjeluju u organiziranim motociklističkim vožnjama.

Pozdrav s dva ispružena prsta u obliku slova V, ispružena noga nakon pretjecanja ili tapšanje po kacigi samo su neki od primjera takve komunikacije. No među znakovima koji imaju posebno važnu ulogu u skupnoj vožnji nalazi se i podizanje jednog kažiprsta prema nebu.

Kako objašnjava američki proizvođač Harley-Davidson u svojem službenom vodiču kroz motociklističke signale, riječ je o dogovorenoj gesti kojom se skupini daje uputa za promjenu rasporeda tijekom vožnje.

Jedan prst znači kolonu po jedan

Kada vozač na čelu skupine podigne lijevu ruku i ispruži samo kažiprst prema gore, ostalim motociklistima poručuje da prijeđu u jednostruku kolonu.

To znači da se motocikli trebaju rasporediti jedan iza drugoga, uz odgovarajući sigurnosni razmak.

Takav raspored posebno je koristan na uskim prometnicama, u zavojima ili na dionicama na kojima nema dovoljno prostora za drukčiji način vožnje.

U jednostrukoj koloni svaki motociklist ima više prostora za odabir putanje kroz zavoj, izbjegavanje prepreke ili prilagodbu položaja na kolniku.

Harley-Davidson u svojim preporukama za organizirane skupne vožnje navodi da se pri takvom rasporedu između motocikala treba održavati razmak od približno dvije sekunde.

Naravno, razmak mora biti prilagođen brzini, vidljivosti, stanju kolnika i drugim prometnim okolnostima.

A što znače dva podignuta prsta?

Upravo se ovdje nalazi zanimljiva razlika koju mnogi vozači ne poznaju.

Ako motociklist podigne kažiprst i srednji prst lijeve ruke prema gore, u organiziranoj skupnoj vožnji time najavljuje prelazak u naizmjenični raspored.

Na engleskom se takav način vožnje naziva staggered formation.

Umjesto da svi motocikli voze jedan točno iza drugoga, prvi se smješta bliže lijevoj strani prometnog traka, drugi bliže desnoj, treći ponovno lijevoj i tako redom.

Pritom motociklisti ne voze usporedno, jedan uz drugoga, nego naizmjenično pomaknuti unutar iste prometne trake.

Takav raspored omogućuje skupini da ostane relativno kompaktna, ali i da svaki motociklist zadrži prostor potreban za sigurnu reakciju.

Prema preporukama Harley-Davidsona, razmak između dva uzastopna motocikla u naizmjeničnom rasporedu trebao bi iznositi približno jednu sekundu, dok između motocikala koji se kreću istom stranom traka treba ostaviti oko dvije sekunde.

Riječ je o sigurnosnim smjernicama za skupnu vožnju, a ne o univerzalnom zakonskom pravilu koje vrijedi u svim državama.

Zašto je raspored toliko važan?

Vožnja motocikla u skupini zahtijeva više koordinacije nego samostalno putovanje.

Svaki vozač mora pratiti promet, održavati odgovarajući razmak i istodobno voditi računa o kretanju ostalih članova skupine.

Ako motociklisti voze preblizu jedan drugome, naglo kočenje ili izbjegavanje prepreke može izazvati opasnu lančanu reakciju.

S druge strane, pretjerano velik razmak može dovesti do raspadanja skupine, posebno u gradskom prometu i na raskrižjima.

Zato se u organiziranim vožnjama često unaprijed dogovaraju raspored, pravila komunikacije i znakovi kojima će se najavljivati promjene.

Naizmjenični raspored najčešće se koristi na ravnijim prometnicama s dovoljno prostora, dok je jednostruka kolona prikladnija za zahtjevnije dionice i zavoje.

Harley-Davidson također savjetuje da se tijekom skupne vožnje ne mijenja proizvoljno strana prometnog traka na kojoj se motociklist nalazi, jer takvi nepredvidljivi pokreti mogu ugroziti ostale.

Motociklisti imaju još nekoliko zanimljivih znakova

Jedan ili dva podignuta prsta samo su dio mnogo šireg sustava komunikacije.

Primjerice, naizmjenično otvaranje i zatvaranje šake koristi se kao upozorenje drugom motociklistu da mu je ostao uključen pokazivač smjera.

Tapšanje otvorenim dlanom po vrhu kacige u pojedinim motociklističkim zajednicama označava upozorenje na policijsku kontrolu.

Pokazivanje rukom prema asfaltu može upozoravati na šljunak, ulje, rupu ili drugi predmet na cesti, dok se pokazivanjem prema spremniku goriva može najaviti potreba za zaustavljanjem radi točenja.

Takvi znakovi omogućuju motociklistima da brzo razmjenjuju informacije bez zaustavljanja i razgovora.

Međutim, njihovo značenje nije nužno jednako u svim državama i među svim motociklističkim skupinama.

Zato stručne organizacije preporučuju da se sudionici organizirane vožnje prije polaska dogovore o signalima koje će koristiti.

Što ako vidite motociklista s podignutim kažiprstom?

Ako se nalazite iza skupine motociklista i vozač na njezinu čelu podigne jedan prst prema nebu, vrlo je moguće da ostalima daje uputu da prijeđu u kolonu po jedan.

Ako podigne dva prsta, možda najavljuje povratak u naizmjenični raspored.

No važno je razumjeti da se ti znakovi prvenstveno koriste unutar organiziranih skupina. Nisu službeni prometni znakovi i ne predstavljaju uputu koju vozači automobila moraju slijediti.

Također, svaki pokret rukom ne mora nužno imati upravo to značenje. Motociklist može nekoga pozdravljati ili komunicirati na drukčiji način, ovisno o okolnostima.

Za ostale sudionike prometa najvažnije je nastaviti voziti predvidljivo, održavati siguran razmak i ne izvoditi nagle manevre zbog nepoznate geste.

A sljedeći put kada vidite motociklista kako podiže jedan ili dva prsta prema nebu, možda ćete prepoznati još jedan detalj iz zanimljivog jezika motociklističke zajednice.

Jer ponekad je dovoljan samo jedan prst da čitava skupina zna kako treba nastaviti putovanje.