Kilometraža se može promijeniti. Tragove desetaka tisuća kilometara na cijelom motociklu puno je teže izbrisati.

Kod motocikala je to posebno zanimljivo jer je velik broj dijelova kojima vozač stalno dodiruje motocikl potpuno izložen pogledu. Ručice, gumene obloge, oslonci nogu, sjedalo i kočnice zajedno mogu ispričati priču koja se ne mora poklapati s onom na instrumentnoj ploči.

Naravno, nijedan od tih tragova sam za sebe nije dokaz da je netko vratio kilometražu. Dijelovi se mogu zamijeniti, a način korištenja motocikla dramatično utječe na njihovo trošenje.

Problem počinje kada ih je nekoliko - a motocikl navodno gotovo da nije vožen.

Prvo pogledajte mjesta koja vozač dodiruje tisućama puta

Kod automobila stručnjaci kupcima često savjetuju pregled volana, papučica, sjedala i ručice mjenjača. Kod motocikla postoji vrlo slična logika.

Počnite od ručki upravljača.

Motocikl s vrlo malom kilometražom ne bi trebao imati gumene ručke potpuno izglačane ili izrazito istrošene na mjestima na kojima ih vozač drži. Posebno pogledajte ručicu gasa jer je desna ruka tijekom praktički svakog kilometra neprestano koristi.

Zatim pogledajte ručice kočnice i spojke.

Izrazito izlizana završna obrada na mjestima na kojima ih dodiruju prsti može upućivati na puno korištenja. Isto vrijedi za prekidače na upravljaču ako su njihove oznake jako izblijedjele.

Spustite pogled još niže.

Gumene obloge oslonaca za noge i površina ručice mjenjača također mogu biti vrlo zanimljive. Vozačeva čizma tijekom desetaka tisuća kilometara stalno dodiruje ista mjesta.

Motocikl navodno ima 8000 kilometara, a gumeni oslonci su snažno istrošeni, ručica mjenjača izglancana i ručke djeluju kao da su prošle nekoliko vlasnika?

To nije dokaz prijevare. Ali jest razlog za puno više pitanja.

Kočioni disk može ispričati drugu priču

Zatim treba pogledati dijelove koje nije tako jednostavno našminkati pranjem i poliranjem.

Kočioni diskovi troše se korištenjem. Na jako korištenom motociklu mogu se vidjeti izraženi tragovi trošenja, brazde ili rub na vanjskom dijelu diska.

No ovdje je potreban oprez.

Trošenje diska ovisi o vrsti motocikla, načinu vožnje, pločicama koje su korištene i uvjetima u kojima je motocikl vozio. Sportski motocikl vožen agresivno može kočnice potrošiti znatno brže od tourera koji većinu života provede na otvorenoj cesti.

Disk je također potrošni dio i mogao je već biti zamijenjen.

Zato se ne pokušava iz jednog diska 'izračunati' stvarna kilometraža. Gleda se odgovara li njegovo stanje ostatku priče.

Ista logika vrijedi za lanac i lančanike kod motocikala koji ih koriste.

Novi lanac na starijem motociklu nije nikakav znak prijevare - to je normalan potrošni dio. Ali prodavatelja vrijedi pitati kada je mijenjan i postoji li račun ili servisni zapis.

Što više takvih odgovora ima dokumentaciju, to bolje.

Sjedalo, spremnik i ključevi također ostavljaju tragove

Treće mjesto je područje u kojem vozač fizički dodiruje motocikl.

Na bočnim stranama spremnika goriva koljena i odjeća tijekom godina mogu ostaviti tragove. Sjedalo može izgubiti prvotni oblik, materijal može postati sjajniji ili se pojaviti pukotine i oštećenja.

Pogledajte i kontakt-bravu te ključ.

Deseci tisuća pokretanja, privjesak s drugim ključevima i svakodnevno korištenje mogu ostaviti tragove oko brave.

Opet vrijedi isto pravilo - starost sama po sebi također ostavlja posljedice.

Motocikl koji je 20 godina proveo na suncu može imati lošije sjedalo od puno voženijeg primjerka koji je cijeli život bio u garaži. Zato se ne traži jedan 'dokaz'.

Traži se konzistentnost.

Ako motocikl ima 15 godina i 10.000 kilometara, to je sasvim moguće. Ali tada bi prodavatelj trebao moći objasniti zašto je tako malo vožen, a stanje motocikla i njegova dokumentacija trebali bi tu priču poduprijeti.

Najvažniji trag ipak nije na motociklu

Fizički pregled može probuditi sumnju, ali servisna povijest može biti puno vrjednija.

Tražite račune, servisnu knjižicu, stare račune za gume, lance, kočnice i druge zahvate te zapise s tehničkih pregleda gdje su dostupni.

Posebno obratite pozornost na datume i kilometražu.

Ako račun iz 2022. pokazuje 38.000 kilometara, a motocikl se danas prodaje sa 24.000, objašnjenje je očito potrebno.

Kod motocikla kojem je mijenjana instrumentna ploča treba tražiti dokaz o zamjeni i podatak o kilometraži koju je motocikl imao u trenutku zahvata. Zamjena instrumenta sama po sebi ne znači prijevaru, ali povijest mora biti objašnjiva.

VIN odnosno broj šasije također treba usporediti s dokumentima i koristiti za provjeru dostupne povijesti vozila.

Ako postoji dvojba, nekoliko desetaka eura za pregled u kvalitetnom motociklističkom servisu može biti jedan od najbolje potrošenih iznosa pri kupnji.

Mala kilometraža nije uvijek najbolja kilometraža Postoji još jedna zamka.

Kupci često automatski pretpostavljaju da je motocikl s 10.000 kilometara bolji od identičnog primjerka s 40.000 ili 50.000.

Ne mora biti.

Motocikl koji je redovito vožen, pravilno zagrijavan, servisiran prema propisanim intervalima i čuvan u dobrim uvjetima može biti puno bolja kupnja od primjerka koji je godinama stajao.

Dugotrajno stajanje može donijeti vlastite probleme - stare gume, degradirane gumene dijelove, probleme s gorivom, koroziju spremnika, kočnice kojima je potreban servis i akumulator koji je odavno završio svoj život.

Zato broj na instrumentnoj ploči treba promatrati samo kao jedan dio puno veće slike.

Prodavatelj može oprati motocikl. Može zamijeniti ručke, ispolirati spremnik, staviti novo sjedalo ili čak zamijeniti instrumentnu ploču.

Puno je teže postići da baš svaki dio motocikla, servisna dokumentacija i njegova povijest zajedno uvjerljivo pričaju istu laž.

Upravo zato pri kupnji rabljenog motocikla ne kupujte broj na satu.

Kupujte - priču koju cijeli motocikl može dokazati.