Riječ je o Mini Cooperu 1.3Si Grand Prix iz 1994. godine, jednom od najrjeđih službenih posebnih izdanja klasičnog Minija.

Automobil koji će aukcijska kuća Brightwells ponuditi na prodaju sredinom rujna nosi broj 9 od ukupno samo 35 izrađenih primjeraka. Prvi put registriran je u prosincu 1994., a njegov dugogodišnji vlasnik kupio ga je izravno od John Cooper Garagesa u siječnju 1995.

Nakon toga dogodilo se nešto što je danas gotovo nezamislivo.

Auto je spremljen u suhu privatnu kolekciju i praktički nije vožen.

Nakon više od 30 godina - samo 470 kilometara

Brojač danas pokazuje samo 292 milje, što je približno 470 kilometara.

Brightwells navodi da je kilometraža vjerodostojna, a stanje automobila opisuje kao praktički salonsko. Na automobilu su pronašli tek nekoliko manjih nedostataka - oštećenje furnira oko pretinca za rukavice i malu površinu na poklopcu motora na kojoj se počeo ljuštiti lak.

Sve ostalo izgleda upravo onako kako biste očekivali od automobila koji je najveći dio života proveo spremljen pod krovom.

Posebno je zanimljivo da je velik dio tih 470 kilometara napravljen tek nedavno.

Automobil je početkom 2025. ponovno osposobljen za vožnju. Dobio je nove prednje elemente ovjesa i nekoliko vakuumskih crijeva, a u travnju 2025. prošao je britanski tehnički pregled bez ijedne primjedbe. Tada je na satu imao samo 198 milja.

Od tada je napravio još približno stotinu milja.

Na sljedećem tehničkom pregledu u svibnju ove godine isprva nije prošao, no nakon čišćenja sustava ubrizgavanja goriva i podešavanja prednjeg ovjesa ponovno je pregledan - i prošao je bez primjedbi.

Postoji ih samo 35

Mala kilometraža samo je polovica priče.

Mini Cooper Grand Prix nastao je krajem 1994. u John Cooper Garagesu kao posebno izdanje kojim su obilježene dvije 35. obljetnice - predstavljanja originalnog Minija 1959. te Cooperova osvajanja naslova svjetskog prvaka Formule 1 iste godine.

Zato je napravljeno upravo 35 automobila.

Ispod poklopca nalazi se posebno podešen 1,3-litreni motor. Dobio je modificiranu glavu s većim ventilima, sportskiju bregastu osovinu, drukčije klackalice ventila i Weber Alpha sustav ubrizgavanja.

Rezultat je bio 86 KS - oko 20 posto više nego kod standardnog Coopera toga vremena.

Promjene nisu završile na motoru. Grand Prix je dobio podesive amortizere, šire blatobrane u boji karoserije, posebne Cooperove aluminijske naplatke, dodatna svjetla i prepoznatljive oznake Grand Prixa.

Unutrašnjost je također bila daleko raskošnija nego kod običnog Minija - puna kožna sjedala, armaturna ploča od orahovine, luksuznije obloge vrata, pragovi s oznakom John Cooper i Mota-Lita upravljač s ugraviranim Cooperovim potpisom.

Svaki automobil dobio je i pločicu s vlastitim serijskim brojem.

Ovaj nosi broj 9.

Uz automobil dolazi još jedan poseban detalj

Priča o vlasniku i Johnu Cooperu nije završila kupnjom automobila.

Uz Mini dolazi i primjerak knjige Douga Nyea o Cooperovim automobilima koju je osobno potpisao John Cooper te posvetio vlasniku kada je automobil kupio.

Dokumentacija pokazuje dva registrirana vlasnika, no Brightwells automobil opisuje kao primjerak koji je praktički cijeli život proveo kod jednog vlasnika. Od 3. siječnja 1995. nalazio se u istoj kolekciji, a sada se prodaje iz ostavštine preminulog vlasnika.

Aukcijska kuća navodi da motor uredno pali i dobro radi te da pokazuje zdrav tlak ulja.

Automobil će biti ponuđen na Brightwellsovoj aukciji koja počinje 12. rujna, a završava 16. rujna. Procijenjena vrijednost je između 20.000 i 25.000 funti.

Za jedan Mini iz 1994. to nije mali iznos.

Ali teško je pronaći drugi koji je tijekom više od tri desetljeća napravio manje od 500 kilometara, gotovo cijeli život proveo spremljen u privatnoj kolekciji i uz sve to pripada seriji od samo 35 automobila.

Brightwells ga zato opisuje dvjema riječima koje mu možda najbolje pristaju - 'vremenska kapsula'.