Četrnaest kilograma slanutka, golema gnijezda glodavaca, desetljeća prljavštine i izmeta, zahrđali cilindri, nepostojeće kočnice i motor u kojem su pronašli čak i mrtvog pauka. Malo je toga upućivalo na to da bi Ford Mustang iz 1967., koji se više od 40 godina nije pomaknuo s mjesta, ikada više mogao voziti. A onda su ga odlučili probuditi.
Nevjerojatna priča počela je s ekipom YouTube kanala RESTORED, Lanceom i Wyattom Bushom, koji su krenuli spasiti Mustang koji je desetljećima propadao na istom mjestu. Lanceu automobil nije bio nepoznat - prisjetio se da ga je još prije više od 30 godina gledao iz školskog autobusa.
Mustang je ostao ondje sve dok se napokon nije pojavila prilika da ga izvuku i pokušaju vratiti na cestu.
Prvi problem bio je samo doći do automobila. Okruživali su ga visoka trava, blato i otpad, gume su nakon desetljeća stajanja bile potpuno deformirane, a automobil je izgledao kao da ga priroda polako preuzima.
Ipak, dogodilo se prvo iznenađenje. Kotači su se još uvijek mogli okretati, a kočnice nisu bile potpuno blokirane pa je izvlačenje prošlo mnogo lakše nego što su očekivali.
Pravi razmjeri katastrofe pokazali su se tek u radionici.
Štakori su ga pretvorili u golemo skladište hrane
Tijekom više od četiri desetljeća Mustang je postao dom glodavcima. Gnijezda i tragovi njihova boravka bili su posvuda, a u automobilu su pronašli nevjerojatne količine hrane koju su životinje godinama skupljale.
Prema Autoevolutionu, riječ je o oko 30 funti, odnosno gotovo 14 kilograma slanutka.
Bilo ga je u prtljažniku, ispod stražnjeg sjedala i na drugim mjestima u automobilu. Jedno golemo gnijezdo morali su ukloniti samo kako bi kasnije mogli postaviti dijelove novog ispušnog sustava.
No najveće pitanje bilo je ispod poklopca motora.
Tamo ih je čekao stari Fordov small-block V8. Motor je bio nepotpun, a otvori svjećica godinama su ostali izloženi vlazi i prljavštini.
Kada su endoskopskom kamerom zavirili u prvi cilindar, prizor nije obećavao ništa dobro. Unutra su pronašli ozbiljnu površinsku hrđu - i mrtvog pauka.
Postojala je vrlo realna mogućnost da je motor nakon 40 godina jednostavno blokiran.
A onda se V8 probudio
Umjesto rastavljanja cijelog motora, ekipa je odlučila pokušati nešto drugo. Cilindre su tretirali sredstvom za uklanjanje hrđe i postupno pokušavali osloboditi radilicu.
Uspjeli su.
Sljedeći test kompresije pokazao je velike razlike među cilindrima - od približno 140 do samo 65 psi. Problem su, međutim, velikim dijelom stvarali zaglavljeni ventili. Nakon dodatnog rada uspjeli su osloboditi i njih.
Stavili su nove svjećice, pripremili paljenje, montirali zamjenski rasplinjač i doveli gorivo.
Došao je trenutak istine.
Prvi pokušaji nisu izgledali dobro. V8 je uzvraćao snažnim detonacijama kroz usis i ispuh, a zaglavljeni razvodnik paljenja dodatno je zakomplicirao posao. Morali su ga zagrijavati kako bi ga uopće mogli pomaknuti i pravilno podesiti paljenje.
A onda se dogodilo ono čemu su se nadali.
Nakon više od 40 godina mirovanja stari V8 ponovno je proradio.
Iz Mustanga je izašao gust oblak dima, ali motor je nastavio raditi samostalno.
Tu problemi, naravno, nisu završili. Vodena pumpa ozbiljno je propuštala pa su je morali zamijeniti zajedno s hladnjakom. Stari spremnik goriva više praktički nije sadržavao benzin, nego gustu stvrdnutu masu, dok su vodovi bili začepljeni hrđom i naslagama.
Ugradili su novi spremnik, očistili dovod goriva i pustili motor da radi više od 15 minuta kako bi ulje ponovno stiglo do svih dijelova koji desetljećima nisu bili podmazivani.
Automatski mjenjač isprva također nije želio surađivati. Nije ubacivao ni u jedan stupanj prijenosa, no pokazalo se da mu gotovo potpuno nedostaje ulja. Nakon dolijevanja ATF-a probudio se i on.
Nakon 40 godina ponovno na cesti
Kočnice su bile sljedeći veliki problem. Papučica je propadala do poda pa su zamijenjena sva četiri kočiona cilindra, glavni kočioni cilindar, a cijeli je sustav potom odzračen.
Stari ispuh bio je toliko nagrižen korozijom da nije imao smisla spašavati ga. Uklonjen je i zamijenjen novim sustavom, a Mustang je dobio i nove kotače.
Tek tada je došlo vrijeme za veliko čišćenje.
Sloj prljavštine na vjetrobranskom i stražnjem staklu bio je toliko debeo da ga nisu mogli jednostavno oprati - morali su ga strugati prije nego što je automobil uopće mogao na pranje.
Ispod desetljeća prašine i prljavštine ponovno su se pojavile prepoznatljive linije Mustanga iz 1967.
Unutrašnjost još uvijek zahtijeva ozbiljan posao i automobil je daleko od potpuno restauriranog klasika. Ali najvažniji cilj eksperimenta ipak je ostvaren.
Mustang koji je više od 40 godina nepomično propadao i služio kao dom generacijama glodavaca ponovno je pokrenuo svoj V8 - i ponovno se vratio na cestu.
