Neobičan slučaj, koji je švicarski Blick ovih dana ponovno aktualizirao u tekstu o kaznama za prekoračenje brzine, završio je čak pred švicarskim Saveznim sudom. Sve je počelo 1. siječnja 2022. na brzoj cesti N13 kod Rothenbrunnena, gdje je ograničenje brzine bilo 100 km/h.

Radar je vozaču, nakon odbijene tolerancije od šest kilometara na sat, izmjerio 136 km/h. Dakle, vozio je 36 km/h brže od dopuštenog, što je prema švicarskim propisima bilo dovoljno za optužbu za teško kršenje prometnih pravila. Vozač nije osporavao rezultat radara - njegova obrana bila je sasvim drugačija.

Brzinomjer je doista imao kvar

Tvrdio je da nije znao koliko brzo zapravo vozi jer mu je brzinomjer bio neispravan. I tu nije bila riječ samo o njegovoj riječi protiv policije.

Nekoliko dana nakon vožnje automobil je završio u radionici, gdje su pronađeni problemi sa senzorima ABS-a i sustava dinamičke stabilnosti. Među njima su bili senzor brzine vrtnje kotača, senzor zakretanja i senzor ubrzanja, a servis je naknadno potvrdio i problem s prikazom brzine. Sud je prihvatio da je postojala greška koja je utjecala na prikaz brzine, iako se više nije moglo utvrditi točno kada je kvar nastao niti koliko je velika bila razlika između prikazane i stvarne brzine.

Vozač je tvrdio da je neposredno prije radara tempomat namjestio na 100 km/h. Znao je i da se na tom mjestu često nalazi radar, a rekao je da bi bilo besmisleno svjesno projuriti pokraj njega iznad dopuštene brzine.

Sve bi to moglo zvučati kao vrlo uvjerljiva obrana. Međutim, sud je problem vidio negdje drugdje.

Sud: Morao je primijetiti da nešto nije u redu

Nakon izlaska iz tunela Isla Bella vozač je, prema zaključcima suda, na dionici dugoj najviše 1,8 kilometara ubrzao s približno 80 na stvarnih 136 km/h. To je povećanje brzine od čak 56 km/h u najviše približno jednoj minuti.

Sud je zaključio da je tako snažno ubrzanje samo po sebi moralo izazvati sumnju da podatak na brzinomjeru nije točan. Dodatni problem bio je promet oko njega. Vozač je tijekom vožnje pretjecao druga vozila, a na fotografiji radara vidi se i automobil koji se nalazio ispred njega u susjednoj prometnoj traci.

Logika suda bila je jednostavna: Ako se taj automobil kretao dopuštenih 100 km/h, vozač je morao primijetiti koliko ga brzo sustiže i prolazi pokraj njega. Ako je i drugi automobil vozio prebrzo, onda je opet morao biti svjestan da se i sam kreće iznad ograničenja.

Vozač se branio i tvrdnjom da je njegov automobil vrlo tih te da se prema zvuku motora teško može razlikovati vožnja pri 100 i 140 km/h. Ni taj argument nije prošao. Sud je naveo da postoje i drugi pokazatelji brzine, među ostalim brzina kojom kraj automobila prolaze okolni objekti i promet.

Sam vozač tvrdio je da je kvar definitivno primijetio nešto kasnije, kada je kroz zonu ograničenja 30 km/h prolazio brzinom koju je njegov automobil prikazivao kao 30 km/h, dok je digitalni pokazivač uz cestu navodno pokazao oko 50 km/h. Tada mu je postalo jasno da nešto nije u redu.

Kvar nije bio dovoljan za oslobađanje

Kantonalni sud na kraju ga je osudio zbog teškog kršenja prometnih pravila na uvjetnu novčanu kaznu od 16 dnevnih iznosa po 160 franaka te dodatnu kaznu od 640 franaka. Samo troškovi istrage, prvostupanjskog i žalbenog postupka iznosili su 9590 franaka.

Vozač se potom obratio Saveznom sudu, ali ni ondje nije uspio. U prosincu 2024. njegova je žalba odbijena, a dodijeljeno mu je još 3000 franaka sudskih troškova. Time su samo troškovi postupaka narasli na 12.590 švicarskih franaka.

Presuda ne znači da kvar brzinomjera nikada ne može biti važan u ovakvom slučaju. Ovdje je presudna bila procjena da je vozač, unatoč pogrešnom prikazu brzine, imao dovoljno drugih znakova da shvati kako se stvarna brzina ne podudara s onom koju vidi na instrumentima.

Drugim riječima, sud je zaključio da se nije smio potpuno osloniti na brzinomjer kada su mu promet oko njega, snažno ubrzanje i brzina kretanja govorili nešto sasvim drugo.