Rat u Ukrajini pokazao je da zračna nadmoć i sposobnost neometanog djelovanja iz pozadine predstavljaju jednu od ključnih prednosti ruskih oružanih snaga. Unatoč povremenim uspješnim napadima bespilotnim letjelicama na ruske vojne aerodrome, Ukrajina dosad nije uspjela razviti održivu sposobnost koja bi dugoročno ograničila operativno djelovanje ruskog ratnog zrakoplovstva.

Ruski zrakoplovi stoga i dalje mogu relativno sigurno djelovati iz baza smještenih duboko unutar ruskog teritorija, odakle redovito izvode napade navođenim zrakoplovnim bombama i krstarećim projektilima na ukrajinsku vojnu infrastrukturu, energetske objekte i urbana područja.

Takva situacija stvorila je izraženu operativnu asimetriju između dviju zaraćenih strana. Dok ruske zračne snage raspolažu mogućnošću izvođenja udara izvan dometa većine ukrajinskih sustava, obrana Ukrajinaca uglavnom je prisiljena djelovati reaktivno, usredotočujući se na presretanje dolazećih projektila i bespilotnih letjelica te zaštitu svog zračnog prostora. Posljedica toga je da se većina borbenih djelovanja odvija nakon što je ruska zračna kampanja već započela umjesto da se ograniči njezina sposobnost djelovanja na samom izvoru.

Upravo je ta operativna neravnoteža potaknula novu inicijativu koju provode ukrajinsko ministarstvo obrane i NATO-ovo Savezničko zapovjedništvo za transformaciju (SACT).

Prema ocjeni SACT-a, sposobnost trajnog ometanja rada vojnih aerodroma predstavlja jednu od najvažnijih mogućnosti za smanjenje učinkovitosti protivničke zračne kampanje. Polazište takvog pristupa jest da su zračne baze kritične točke svakog ratnog zrakoplovstva jer objedinjuju zrakoplove, logistiku, streljivo, gorivo i infrastrukturu potrebnu za svakodnevno izvođenje operacija.

Inovacijski potencijal privatnog sektora

Kako bi se pronašla nova tehnološka rješenja, SACT i ukrajinsko ministarstvo obrane objavili su Zahtjev za inovativno sudjelovanje (RFIP) pod nazivom Uporno uskraćivanje aerodromskih operacija (PAOD). Za razliku od klasičnih vojnih natječaja, RFIP nije usmjeren na unaprijed definiranu tehnologiju, već na postizanje konkretnog operativnog učinka. Cilj programa jest identificirati inovativna rješenja koja mogu dugoročno ograničiti sposobnost protivničkih vojnih aerodroma za izvođenje zračnih operacija.

Kako precizira obrambeni portal National Interest, natječaj je otvoren za širok spektar tehnoloških pristupa, uključujući bespilotne sustave, autonomne i poluautonomne platforme, tehnologije rojenja, alternativne načine isporuke korisnog tereta te različita hibridna rješenja koja kombiniraju više tehnologija. Time NATO i Ukrajina nastoje iskoristiti inovacijski potencijal privatnog sektora, startupova i istraživačkih institucija, a ne oslanjati se isključivo na tradicionalnu obrambenu industriju.

Poseban naglasak stavljen je na otpornost budućih sustava za elektroničko ratovanje jer je sukob u Ukrajini pokazao da ometanje GPS signala, elektroničko izviđanje i elektroničko ometanje predstavljaju sastavni dio suvremenog bojišta. Zbog toga RFIP zahtijeva da predložena rješenja mogu djelovati u okruženju bez satelitske navigacije, u svim vremenskim uvjetima te uz visok stupanj autonomije. Istodobno se naglašava potreba za brzom implementacijom, pri čemu će prednost imati tehnologije koje se mogu razviti i operativno primijeniti u razdoblju kraćem od godinu dana.

Značajna novost programa jest naglašena upotreba umjetne inteligencije i autonomnih sustava. SACT predviđa razvoj tehnologija koje mogu samostalno izvršavati unaprijed definirane zadaće uz minimalnu intervenciju operatera, čime bi se smanjilo opterećenje ljudskog osoblja i povećala otpornost sustava u uvjetima intenzivnog elektroničkog ometanja. Takav pristup odražava širi trend u suvremenim oružanim snagama jer se umjetna inteligencija sve više promatra kao sredstvo za povećanje brzine donošenja odluka, učinkovitosti i prilagodljivosti vojnih sustava.

Brzina inovacija kao ključan pokretač uspjeha na bojišnici

Istodobno RFIP ilustrira promjenu načina na koji NATO pristupa vojnoj inovaciji. Umjesto oslanjanja isključivo na velike obrambene kompanije, Sjevernoatlantski savez sve intenzivnije uključuje civilni tehnološki sektor u razvoj sposobnosti relevantnih za suvremeno ratovanje. Iskustva stečena tijekom rata u Ukrajini pokazala su, naime, da upravo mala poduzeća i startupovi često mogu ponuditi brža i fleksibilnija tehnološka rješenja od tradicionalnih proizvođača vojne opreme.

Program također pokazuje koliko je rat u Ukrajini ubrzao transformaciju procesa razvoja vojnih sposobnosti. Dok su nekada razvoj i uvođenje novih tehnologija trajali godinama, sada se od industrije očekuje da razvije funkcionalne prototipove u svega nekoliko mjeseci. Takav pristup odražava spoznaju da tehnološka prednost u suvremenim sukobima više ne ovisi isključivo o količini raspoloživog naoružanja, već i o brzini inovacije te sposobnosti prilagodbe promjenjivim uvjetima na bojištu.

Prema objavljenom rasporedu, prijave za RFIP zaprimaju se do 20. srpnja, nakon čega će biti odabrano deset najperspektivnijih prijedloga. Finalisti će svoje koncepte predstaviti početkom rujna u Varšavi te će se procjenjivati njihova tehnološka zrelost, mogućnost brze proizvodnje i potencijal za buduću primjenu u okviru ukrajinskih obrambenih sposobnosti.

Prema mišljenjima vojnih analitičara, ova inicijativa, bez obzira na konačne rezultate, pokazuje da NATO i Ukrajina sve veći naglasak stavljaju na ubrzanu vojnu inovaciju, suradnju s privatnim sektorom i razvoj novih tehnologija kao odgovor na izazove koje nameće suvremeno intenzivno ratovanje.