Nedavno objavljene satelitske snimke otkrivaju kako Rusi napreduju u izgradnji zaštitnih skloništa za bombardere dugog dometa, što dosad nije bila praksa unutar tamošnjih zračnih snaga budući da su ti visokovrijedni avioni godinama bili izloženi na poletno-sletnim pistama. Donosimo više o novoj ruskoj doktrini koja ima za cilj očuvati jednu od ključnih sastavnica ruske nuklearne trijade
Američka tvrtka Planet Labs objavila je početkom ovog tjedna satelitske snimke koje prikazuju opsežne građevinske radove na skloništima u zračnoj bazi Engels u Saratovskoj oblasti na jugoistoku Rusije. Objavljene fotografije ukazuju kako su nova skloništa, za razliku od prethodno izgrađenih zaštitnih skloništa za taktičke zrakoplove, znatno veća što upućuje da su ti zakloni namijenjeni strateškim bombarderima tipa Tu-95MS Bear-H i Tu-160 Blackjack koji su tamo stacionirani.
Prema navodima portala The War Zone, na temelju dostupnih fotografija čini se da se u bazi, koja se nalazi oko 480 kilometara od najbliže ukrajinske granice, gradi čak 17 zasebnih zaštitnih skloništa. Baza Engels jedna je od najvažnijih ruskih zračnih luka za dugodometne avione u kojoj je smještena 22. divizija teških bombardera, koja je odgovorna za jedinu rusku eskadrilu bombardera Tu-160, kao i za jednu eskadrilu moderniziranih bombardera Tu-95. Oba tipa bombardera su značajno korišteni u ratu u Ukrajini, a posebno u napadima na ukrajinsku energetsku infrastrukturu te civilne i vojne ciljeve.
Pojedini izvori navode kako su radovi na zaštićenim skloništima za bombardere započeli u travnju 2025. godine, nekoliko mjeseci prije operacije Paukova mreža, opsežnog ukrajinskog napada dronovima na bombarderske baze diljem Rusije prošlog ljeta. Premda baza Engels nije bila obuhvaćena operacijom Paukova mreža, ruskom vodstvu već tada bila je jasna potencijalna ranjivost tamo stacioniranih bombardera.
Baza Engels po prvi put je napadnuta u prosincu 2022., kada su ukrajinski mlazni dronovi sovjetske proizvodnje pogodili nekoliko infrastrukturnih objekata. U siječnju 2025., ukrajinski dronovi su uništili skladište goriva, a dva mjeseca potom i skladišta naoružanja za bombardere. Ti napadi su prema ocjenama vojnih analitičara naglasili sposobnost relativno sporih i niskoletećih ukrajinskih dronova da ulete duboku u ruski teritorij i onesposobe strateške vojne ciljeve. Stoga je Rusija pokrenula razne inicijative kako bi pokušala zaštititi svoje zrakoplove na tlu.
Samozaštita u obliku kamionskih i traktorskih guma
Rusija je, naime, poduzela dodatne mjere opreza u obliku postavljanja zaštitnih zidova između aktivnih zrakoplova, a sve kako bi pokušala spriječiti širenje požara raspršivanje eksplozivnih fragmenata i širenja požara. Uz to, Rusi su po pistama raspoređivali odbačene zrakoplove koji su poslužili kao mamci, dok su mjere samozaštite uključivale postavljanje kamionskih i traktorskih guma po gornjim površinama zrakoplova te oslikavanje silueta letjelica na aerodromskim betonskim površinama.
Vojni analitičari ističu kako u ovoj fazi nije jasno kakvu razinu zaštite mogu ponuditi skloništa za bombardere. Smatra se da najrobustnija taktička skloništa za zrakoplove koriste čelične okvire s montažnim betonskim elementima na vrhu, koji vjerojatno neće preživjeti izravan pogodak veće krstareće rakete, ali bi mogli poslužiti kao zaklon od manjih skupina dronova i kazetnog streljiva.
Valja naglasiti kako strateški bombarderi predstavljaju jednu od ključnih sastavnica ruske nuklearne trijade, uz interkontinentalne balističke rakete i podmornice naoružane balističkim projektilima. Avioni poput Tu-160, Tu-95MS i Tu-22M3 omogućuju Rusiji projekciju vojne moći na velikim udaljenostima te služe kao platforme za lansiranje krstarećih projektila konvencionalnog i nuklearnog naoružanja.
U suvremenom sigurnosnom okruženju, obilježenom razvojem preciznog dalekometnog naoružanja, bespilotnih sustava i satelitskog nadzora, zaštita takvih zrakoplova postala je prioritet ruskog vojnog planiranja. Izgradnja specijaliziranih skloništa za strateške bombardere stoga predstavlja važan element povećanja otpornosti ruskih zračnih snaga.
Suvremena skloništa za strateške bombardere mogu imati različite razine zaštite. Najjednostavnija rješenja uključuju armiranobetonske zaklone koji štite od fragmenata, udara manjih bespilotnih letjelica i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Napredniji objekti projektirani su za izdržavanje udara projektila, eksplozivnih valova i sekundarnih oštećenja nastalih tijekom napada na zračnu bazu.
Alarmantno stanje za Moskvu
Zbog velikih dimenzija bombardera poput Tu-160, čiji raspon krila prelazi 55 metara, izgradnja skloništa zahtijeva znatne građevinske kapacitete. Konstrukcije moraju omogućiti smještaj, održavanje i brzo raspoređivanje letjelica, pri čemu se nastoji zadržati visoka razina zaštite bez značajnog smanjenja operativne spremnosti. U nekim slučajevima skloništa uključuju sustave za neovisnu opskrbu električnom energijom, zaštitu od elektromagnetskih impulsa te integrirane sustave protupožarne zaštite.
Izgradnja skloništa povećava sposobnost preživljavanja strateških bombardera tijekom kriznih i ratnih situacija. Time se jača vjerodostojnost ruskog nuklearnog odvraćanja jer potencijalni protivnik mora računati s većom vjerojatnošću očuvanja dijela bombarderske flote nakon prvog udara.
Osim vojnog aspekta, skloništa imaju i političku dimenziju. Njihova izgradnja šalje signal o spremnosti države na dugotrajnu geopolitičku konkurenciju te demonstrira sposobnost prilagodbe novim oblicima ratovanja. Ujedno se smanjuje potreba za čestim premještanjem zrakoplova između baza, što može smanjiti logističke troškove i operativne rizike.
Unatoč prednostima, izgradnja skloništa suočava se s brojnim izazovima. Prije svega, riječ je o iznimno skupim infrastrukturnim projektima koji zahtijevaju velika financijska ulaganja i dugotrajnu realizaciju. Nadalje, suvremeni sustavi izviđanja omogućuju precizno lociranje velikih objekata, zbog čega skloništa sama po sebi ne mogu jamčiti potpunu sigurnost.
Dodatni problem predstavlja potreba za zaštitom prateće infrastrukture, uključujući piste, spremnike goriva, skladišta streljiva i komunikacijske sustave. Čak i ako bombarderi prežive napad unutar skloništa, njihova operativna uporaba može biti ograničena ukoliko je ostatak baze ozbiljno oštećen.
Stručnjaci naglašavaju kako su dosljedni napadi ukrajinskih dronova i krstarećih raketa jasno pokazali da su ruske bombarderske baze među najcjenjenijim ciljevima za Kijev. Ukrajinska sposobnost da napadne objekte ove vrste raznim sredstvima sada je potaknula proširenje programa izgradnje zaštitnih skloništa za zračnu bazu Engels, nešto što je bez presedana za Rusiju, čak i iz vremena Hladnog rata. Stoga izgradnja označava novu doktrinu zaštite snaga za rusku bombardersku flotu, koja je pretrpjela gubitke koje je vrlo teško nadoknaditi.
S obzirom na to da je Moskva sada pod masovnim zračnim napadima, čini se da prijetnja od udara dugog dometa sada raste brzinom koja je očito alarmantna za Rusiju.