E, da nam je zemlja uređena kao megakibuc pa da Ela Harari može prosuti seriju komplimenata na temu naše radne etike i truda oko zajedničkog interesa. Ništa od toga. Odrasla u društvenoj komuni, Izraelka koja je u Zagreb došla studirati medicinu ne razumije hrvatsko bacanje love u vjetar, koji se katkad zove fontane, katkad referendum, katkad Božić, dok se stvarni problemi zemlje guraju pod već prilično debel tepih.

Zagreb joj se po dolasku pred tri godine učinio svjetskim, upečatljivim, probranim mjestom. Danas će reći da je riječ o pomno dizajniranoj fasadi iza koje stoje truli temelji. Taj hrvatski doprinos svjetskoj povijesti arhitekture izravno je doživjela na faksu: 'Zagrebački program medicine za strance izgledao mi je vrlo dobro. No kada sam došla, shvatila sam da je sve samo gomila velikih obećanja i PR-vještina. Nekada jest bio dobar, kada su ga radili u suradnji s Harvardom, no to više nije slučaj. Strani studenti daju im novac i prestiž, a faks ih tretira kao drugorazredne. Evo, tek sam ove godine dobila pravo hraniti se u menzi i to zbog ulaska u EU. Jupi. A godinu plaćamo 7000 eura.'

Ela nastavlja seriju medicinskih impresija - profesori se ne zamaraju engleskim terminima, materijali za nastavu ne postoje, nema sigurnosnih mehanizama za studente, nema supervizije, nikoga kome se možeš obratiti: 'Profesori su više zabrinuti za stjecanje svojih titula i statusa i više su okupirani pokazivanjem studentima kako su pametniji od njih, nego svojim nastavničkim dužnostima. Ako većina studenata iz godine u godinu pada na tvojem ispitu, možda bi netko trebao preispitati tvoje radno mjesto nastavnika. Ovdje se to ne događa.'

Fasadno stanje hrvatskog bitka primijetila je Ela i u neprestanom pozivanju na našu znanstvenu tradiciju i povijesni doprinos svjetskom bazenu znanja. Ljudi stalno spominju Nikolu Teslu, čovjeka koji se potpuno predao svojem radu, ali umjesto da ga slijede, sve ostaje na praznoj retorici, veli. S druge strane, dodaje Izraelka, ti isti ljudi koji se kunu u domaće znanstvene velikane, glasovat će na referendumu na liniji crkvenog nauka. Ne razumije cura kako, zašto i čemu.

'Nedavno mi je prijatelj rekao nešto s čim se mogu složiti. To da je Hrvatska mlada država i da kao pubertetlija traži svoj identitet. Meni se čini da je sada pravo vrijeme da izgradite nešto na toj izborenoj neovisnosti, Hrvatska ima i know-how i resurse, no prilike vam promiču kroz prste', izravno i bezobzirno ispaljuje Izraelka, s gardom hahara iz Peščenice. Hrvati i Izraelci imaju nekoliko zajedničkih karakteristika, reći će u jednom drugom trenutku, a jedna od njih je direktnost. Direktnost još ne znači i iskrenost. Kada bi vilinskim štapićem mogla promijeniti jednu jedinu stvar u ovoj zemlji, Ela ne dvoji što bi to bilo – više iskrenosti i samorefleksije: 'Recimo, promijenila bi većinu opisa radnih mjesta u nešto poput 'junior menadžer brige za vlastito dupe'.

Izraelci su, kaže, u mnogočemu nalik Hrvatima - otvoreni, izravni, vezani u tijesna prijateljstva... s tom malom razlikom da puno više rade i pokazuju manje diskriminatornih nagona. Nekoliko puta u Hrvatskoj Ela je doživjela pitanje kako to da je Židovka, a nema židovski nos. 'Naučila sam govoriti ljudima da sam iz Irske, da bih izbjegla neugodnosti. Ne kažem da je to krivnja ljudi u Hrvatskoj. Nisu rasisti, nego ne znaju. Nisu putovali. Nemaju iskustva.'

Hrvatska radna etika Izraelki je pravi sudoku izazov – kako je moguće, pita se, da zemlja koja puca od prirodnih prednosti uvozi polovinu svoje hrane, dok Izrael, nastao na pustinjskom tlu, ne samo da prehranjuje sebe, nego se pretvorio u agrikulturnu silu koja izvozi na sve strane? Ljudi ovdje zaslužuju bolje, ali teško im je to shvatiti ako odrastaju u sredini koja ih godinama strukturalno omalovažava: 'Srela sam vrlo inteligentne osobe u Zagrebu koje su potpuno pasivizirane. Pitam ih zašto se ne pobune protiv svoje situacije, a one mi odgovaraju da nema smisla jer se ionako ništa neće promijeniti. Mi smo u Izraelu naučili misliti da možemo. Naučili smo pucati na velike stvari. Imaš ideju? Odlično. Idi i ostvari je.'

Stav da zaslužujemo bolje posebno se odnosi na nježniji segment hrvatske diobe spolova. Ela stoji otvorenih usta nad a) činjenicom da su cure u Hrvatskoj iznimno zgodne, b) činjenicom da su pametne i c) da ih Hrvati ne zaslužuju. Njezina procjena ljubavnih kriterija svodi se na jednu rečenicu: 'Muškarci ovdje ne cijene koliko cure moraju spuštati svoje standarde da bi bile s njima.' Veli dalje da bi se u Izraelu za njih počapalo brdo momaka za nekoliko klasa naprednijih od onoga na što pristaju ovdje. 'Odnosili bi se prema njima kao prema kraljicama, dok ovdje dečki često ne smatraju curu jednakom. Žene ne smiju imati mozak i ne smiju diskutirati. Zanimljvio mi je kako mi se, od svih zemalja u kojima sam boravila, u Hrvatskoj prvi put dogodilo da imam više prijateljica nego prijatelja.'

Naša gošća iz kibuca voli raspravljati i jezik joj je nevjerojatno depiliran, što teško pada domaćim bubnjićima. Kao što je još ljetos primijetio Francuz Kyril, Hrvati podnose diskusiju samo u dječjim dozama: 'Volim argumentiranu raspravu, no ovdje uvijek ima netko tko je želi zatvoriti s riječima – ajmo pričati o nečem lijepom. O čemu? Vremenskoj prognozi?'

Doduše nismo o vremenskoj prognozi, ali jesmo o cijeni proizvoda na tržnicama i ultimativnom hrvatskom superbrandu - skupoći života. Ela mi navodi kako je Hrvatska među najgorima u svijetu kada je riječ o omjeru mjesečnih primanja i troškova. 'Zašto mi prodaju namirnice skuplje nego u supermarketu? Koliko te košta da pobereš šljive s drveta? Još bih razumjela da se ulaže u modernizaciju agrikulture, ali to nije slučaj. Ljudi su malo prepohlepni.'

Sa šljivama ili bez njih, Izraelka je posebno oduševljena -30 generacijom u Zagrebu, gdje primjećuje bujanje subkulture koja, kako kaže, u svojim interesima, znatiželji i pogledu na svijet ne ostavlja niti jedan kamen neprevrnut. Koja ima težinu i dublja je od žbuke na fasadi. OK. Super. Samo, što sad?

Za početak, ne bi bilo loše izvidjeti stoje li Izraelke u redu ne bi li upoznale svog kralja s Balkana. Pa da organiziramo masovne migracije u oba smjera...