No napadi na redakciju pariškog satiričkog lista Charlie Hebdo, masakr u židovskom košer restoranu u francuskom glavnom radu, prepad u središtu Kopenhagena, pokolj turista u popularnom tuniskom muzeju Bardo, svakodnevne scene brutalnih egzekucija neistomišljenika te prošlotjedni napadi na turističko odmaralište u Tunisu, teroristički prepad u francuskoj tvornici te masakr u šijitskoj džamiji u Kuvajtu pokazuju upravo suprotno. Štoviše, teroristički udari sve su učestaliji u Europi koja se pokazala kao plodno tlo za udare samoproglašene Islamističke Države Iraka i Sirije koja danas obilježava prvu godišnjicu svog, u krvi stvorenog kalifata. Adekvatan odgovor na ovu ebolu 21. stoljeća zasad ne postoji, ponajviše stoga što ISIL podržava 16 radikalnih pokreta od Filipina do Mauritanije, a istovremeno Zapad nema jedinstven stav kako mu stati na kraj.

Nedavni napadi zorno pokazuju kako ne postoje sigurnosne garancije te kako je nemoguće dokučiti tko je i gdje će biti iduća meta islamista, jer džihadistički terorizam tek počinje i postaje fenomen u punoj ekspanziji za koji će nesumnjivo trebati godine da se taj trend preokrene u korist svjetske antiterorističke koalicije. Prema mišljenju stručnjaka, ova međunarodna godina globalnog terorizma impozantnim brojem žrtava nesumnjivo tjera strah u kosti i pokazuje kako nitko nije siguran. Opasna područja više nisu Sirija, Irak i Libija gdje se vode otvorene borbe već i dosad mirna područja u kojima ISIL širi svoju mrežu širi izvan granica otvorenog djelovanja. Prema naredbi Abu Bakr Al-Bagdadija, samoproglašenog kalifa, titule duhovnog poglavara muslimana koji se smatra nasljednikom Proroka Muhameda, postavljen je jasan cilj, a to je ubijanje što više 'nevjernika' i destabiliziranje zemalja u kojima borci ISIL-a ne djeluju frontalno. Samoproglašeni kalif pritom najviše računa na džihadiste koji se vraćaju u domicilne države koji unose kaos gdje god stignu te na 'spavače' koje se aktivira prema potrebama, a one rastu s proporcionalnošću vojnih uspjeha ISIL-a praćenih ekstremnom brutalnošću, a samim time i zgrtanjem plijena potrebnim za nastavak operacija.

Baza iz koje proizlazi djelovanje skupine leži u kapitalu ISIL-a koji je, prema procjenama iračkih obavještajaca, procijenjen na ukupno dvije milijarde dolara Kapital dolazi od eksploatacije nafte, gotovo 300 naftnih izvora u Iraku te oko 60 posto naftnih polja u Siriji pa stoga ne čudi brojka da ISIL dnevno zaradi i do tri milijuna dolara. Ekonomski i energetski resursi ISIL-a mogli bi još više narasti ako Libija padne u ruke terorista, nakon čega bi se, prema procjenama analitičara, samoproglašena država mogla financirati bez ikakvih problema. Proračun se puni i naplatama raznih nametnutih poreza koje plaćaju stanovnici zaposjednutih područja te pljačke državnih dobara i otmica kojima je kalifat dosad prihodio oko 60 milijuna dolara od otkupnina. Znatna zarada pristiže i od trgovanja umjetničkim blagom s obzirom na to da se više od trećine arheoloških nalazišta u Iraku nalazi pod kontrolom terorista koji su iz dana u dan sve brojniji.

Širenju islamističke države ne treba priznanje drugih država, jer ona već kontrolira zauzeti teritorij koji kontrolira vojnim sredstvima, a samo priznanje ideolozi ISIL-a smatraju kršenje 'istinskog božjeg zakona'. Štoviše, ISIL na terenu ne djeluje kao država sa zacrtanim granicama nego su prema zamisli njegovog vodstva i vlastitom tumačenju islamskog zakona islamskoj državi dozvoljene isključivo privremene granice s tendencijom širenja te privremeni mirovni sporazumi koji omogućuju strateške pomicanje snaga i odmor od iscrpljujućih borbi, osobito s Kurdima u Siriji. Objasniti nastanak i održavanje te zločinačke tvorevine na životu unatoč međunarodnoj antiterorističkoj koaliciji nije lako, no ono što je pouzdano jest to kako je ona nastala u geopolitičkom vakuumu nastalom američkom okupacijom Iraka te međunarodnom pokušaju rušenja režima u Siriji. Taj, ali i populacijski vakuum raste dobro prokušanim metodama prisilnog iseljavanja stanovništva i zatiranja svega što nije po utvrđenim pravilima islamističke države.

Hoće li ISIL doživjeti još nekoliko obljetnica svog postojanja, teško je reći. Jedan od najboljih poznavatelja islamske povijesti na ovim prostorima, dr. Ahmet Alibašić sa sarajevskog Fakulteta islamskih nauka smatra kako ISIL 'dugoročno nema šanse, kao što ga nije imala nijedna slična tvorevina u povijesti muslimanskog svijeta, a kojih nije manjkalo'. Alibašić je mišljenja kako će Islamističku državu 'već netko uništiti, muslimani ili nemuslimani, no pitanje je samo cijene koja će biti plaćena'.

Dario Kuntić, član Instituta za europske i globalizacijske studije i voditelj Odjela za međunarodnu politiku, sigurnost i diplomaciju znanstvene organizacije Politea, smatra kako su se svi dosadašnji napadi antiterorističke koalicije pokazali ili neuspješnima ili nedovoljno neučinkovitima te kako je nemoguće predvidjeti budućnost ISIL-a.

'Islamistička država koja gazi sve pred sobom, reketari i prijeti putem društvenih mreža, kako sada stvari stoje, opstaje sve dok se Zapad ne odluči na pravu, izravnu akciju na terenu budući da protivnici ISIL-a na samom području njihovog djelovanja nemaju dovoljno motivacije za pružanjem otpora. Samim time jača i utjecaj terorističke skupine za koju neki stručnjaci smatraju kako se može zaustaviti isključivo pregovorima. No za pregovore nam treba i dobra volja druge strane, a to ISIL svakako nema u svojoj strategiji', zaključuje Kuntić.