Oko pet posto stanovnika Njemačke turskog je porijekla. Dakle riječ je o više od četiri milijuna ljudi. Većina njih je na nedjeljnom referendumu, u kojem su turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu izglasane sultanske ovlasti, podržala njegov prijedlog. Njemački mediji stoga analiziraju zašto njemački Turci većinski podržavaju Erdogana, koji je u nizu prilika pokazao da ne drži do vrijednosti liberalne demokracije
Prema podacima turske izborne komisije, gotovo 80 posto Turaka koji žive u Dortmundu na nedjeljnom je referendumu podržalo prijedlog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kojim se korjenito mijenja turski ustav i predsjedniku daju goleme ovlasti nad svim granama vlasti. U europskim medijima rezultati referenduma se unisono tumače kao ‘kraj turske republike’ pa je zanimljivo i zabrinjavajuće to što je turska dijaspora u Njemačkoj, koja uživa u pravima liberalne demokracije poput slobode okupljanja, većinski odlučila podržati ukidanje istih prava u Turskoj. Podaci iz Dortmunda tek su vrh ledene sante, s obzirom na to da je više od 60 posto Turaka koji žive u Düsseldorfu, Stuttgartu, Mainzu, Kölnu i Münchenu na referendumu također podržalo Erdoganov prijedlog za promjenu ustava.
Zapravo, u većini njemačkih gradova većina je glasala za Erdoganov prijedlog, s izuzetkom Berlina, u kojem su se njemački Turci podijelili napola te su protivnici promjene turskog ustava imali tek 150 glasova manje. Prema podacima turske televizije TRT, 63,1 posto njemačkih Turaka glasalo je za promjenu ustava, što je mnogo više od podrške koju je Erdogan osvojio u samoj Turskoj.
vezane vijesti
Der Spiegel je objavio analizu ‘Čudnog izbornog ponašanja njemačkih Turaka’, kako glasi naslov teksta koji potpisuje njihov novinar Hasnain Kazim, i sam Nijemac turskog porijekla. Kazim smatra da je većina njemačkih Turaka glasala za Erdoganov predsjednički sustav i zbog ‘inata prema Njemačkoj’ te navodi kako je riječ o izrazu ‘neuspješne integracije, što nije samo krivica Njemačke’. ‘Boli reći, ali ne može se podržavati jedan autokratski sustav, smrtnu kaznu, zatvaranje kritički nastrojenih novinara i političkih protivnika te onda žaliti na to da vas u Njemačkoj ne prihvaćaju kao njemačkog građanina’, piše Hasnain Kazim i konstatira da su njemački Turci ‘iako žive u demokraciji, slobodi i sigurnosti, odlučili glasati za ukidanje demokracije u Turskoj’.
Der Spiegelov novinar navodi kako mu je inbox pun elektroničke pošte u kojoj mu sugrađani turskog porijekla predbacuju to da se svojom kritikom Erdogana ‘želi dopasti Nijemcima’ te im odgovara da on jest i Nijemac i da mu oni odriču takvu identifikaciju ‘kao i AfD’. ‘U Njemačkoj se ima mnogo toga kritizirati, što i činimo. Ali treba cijeniti demokraciju i to što uopće imamo mogućnost kritike, a da nakon toga ne završimo u zatvoru’, piše Kazim i navodi da se u Istanbulu, Izmiru i Ankari - najvećim turskim gradovima - glasalo protiv Erdoganova prijedloga promjene ustava, dok su njemački Turci u najvećim njemačkim gradovima glasali za.
‘Mnogi su mi rekli da će glasati za jer se u Njemačkoj osjećaju nepravedno tretirani. I zato što znaju da se u Njemačkoj kritički gleda na Erdogana i njegove planove, odlučili su glasati za’, piše Kazim i navodi da je takav stav i izraz nedovoljno dobro izražene kulture dobrodošlice, zbog koje se neki u Njemačkoj osjećaju kao građani drugog reda. Ali i naglašava da za takve stavove ne treba imati razumijevanja jer su se njemački Turci ‘sami upucali u nogu kako bi se osvetili’.
‘To je prilično izokrenut način razmišljanja’, smatra novinar Der Spiegela i zaključuje da su na taj način njemački Turci ‘najviše štete nanijeli sami sebi’ jer se ne može s jedne strane s demokratskih pozicija kritizirati ekstremnu desnicu, a s druge strane podržavati ‘islamskog autokrata’.
Novinarka ljevičarskog dnevnog lista Die Tageszeitung Ebru Tasdemir također se uputila u potragu za odgovorima na pitanje zašto su toliki njemački Turci podržali Erdoganovu promjenu ustava na referendumu.
Tasdemir ističe da je na referendum izašlo 48,7 posto njemačkih Turaka koji imaju pravo glasa u Turskoj te ističe da to znači da je od onih koji mogu glasati Erdogana zapravo podržala šestina glasača, ‘ali vrlo glasna šestina’. Citira se istraživača Canera Avera s Instituta za turkologiju iz Essena, koji smatra da su rezultati Erdoganova referenduma u Njemačkoj rezultat ‘strukturalnih problema’, među kojima je i taj da su pristaše turskog predsjednika i njegove stranke AKP ‘izvrsno organizirani’ te da su mnogi glasali ‘vođeni emocijama’ na koje Erdogan redovito igra, ali i zbog stava da je ‘u nesigurnim vremenima potrebno čvrsto vodstvo’, pa nisu razmišljali ‘o političkim i ekonomskim posljedicama’.
Urednik portala Migazin za njemačke Turke Ekrem Şenol pak smatra da su mnogi glasali iz inata te da je Erdoganu naročito koristilo to što su u nekim gradovima u Nizozemskoj i Njemačkoj bili zabranjeni skupovi AKP-a u referendumskoj kampanji.
O rezultatima turskog referenduma oglasio se u intervjuu i Cem Özdemir, jedan od lidera njemačkih Zelenih, koji je turskog porijekla. On Erdoganovu vladavinu opisuje kao ‘orijentalnu despociju’ i ističe da se pola Turaka izjasnilo protiv takve vlasti, kojoj ‘zakoni nisu važni’. Özdemir smatra da referendum ‘nije ispunio standarde zapadnih demokracija’ te je za dobar rezultat Erdoganova prijedloga u Njemačkoj optužio CDU i CSU: ‘Tko Turcima u Njemačkoj godinama govori da ne pripadaju ovdje ne treba se čuditi tome kada se okrenu Turskoj.’
