Plac, pazar, pijaca ili tržnica – kako god ih zvali u bilo kojem dijelu Hrvatske – oduvijek su bila mjesta na kojima ste, osim namirnica, mogli dobiti dozu informacija. Od 1850. godine, kada je u Zagrebu otvorena prva ispred katedrale, kod Kaptolske kleti, pa do danas, s te strane nije se mnogo toga promijenilo.

Voda curi i nikom ništa

Uz kupnju kupusa i kapule, uvijek možete dobiti dnevnopolitički komentar, a ako sjednete u neki od kafića, poput Spajića na Trešnjevačkom placu ili Špice i Sporta u Utrini, i cijelu dijagnozu društva, ali i analizu jučerašnje utakmice.

Trešnjevački plac, uz Dolac, Kvatrić i Utrinu, najveća je i najznačajnija tržnica na zapadnom dijelu grada. Nažalost, već dugo je i daleko od onoga što bi trebala biti. Previše zapuštenosti i premalo ulaganja dovelo ju je u stanje u kojem se nalazi danas. Posljednje veće ulaganje u nju bilo je asfaltiranje plohe prije desetak, petnaest godina, a lani je uređen trg sa sjeverne strane. Iako su u posljednjih nekoliko mjeseci uklonjena rugla poput restorana Spajić, koji je služio kao WC na otvorenom i odlagalište smeća na južnoj strani, i drvene skalamerije na istoku, sve to je tek kozmetika.

'Sve ovo temeljito treba rekonstruirati. Pa pogledajte ove kioske, pogledajte cestu. A o ovome što nam se događa zadnjih nekoliko mjeseci bolje da ne govorim', kazuje nam Ivana Nesnidal, vlasnica ribljeg fast fooda Triton. Dok nam ona tumači što se dogodilo, Dina Nuhić pokazuje nam na vodu koja curi ispod kioska.

Pa otkad curi, pitamo je.

'Već nekoliko mjeseci. Isprva je bilo pomalo, a onda je počelo i ispod ovog do nas. Bili su, gledali, osluškivali i otišli. Rekli su da će to biti veliki zahvat i da će nas morati maknuti. Ali tada je curilo malo. Sad curi puno. Očito je puklo na više mjesta', govori nam. Dok razgovaramo, skupljaju se i okolni prodavači. Oni ne bi on the record, ali kažu da su bile kamere jedne TV kuće i da je onda došao neki mali bager, da su kopali kod hidranta na drugoj strani od curenja i kad su kamere otišle da je otišao i stroj. Gdje se kopalo, vidljivo je na cesti jer asfaltirano ponovno nije.

Osim ispod Ivaninog, curi ispod kioska ribarnice pored nje. Njihovi su kiosci naslonjeni na unutarnju ribarnicu i, prema onome što su uspjeli doznati, puklo je negdje između.

'Pazite, dolazi zima. Ovo kad se smrzne i zaledi, bit će polomljenih. A onda će biti i tužbi. Ovo ne curi par dana, nego nekoliko mjeseci. Neshvatljivo je da se odmah ne reagira. Pa tu vodu netko mora platiti. A platit ćemo je svi mi', objašnjava nam.

Prema podacima iz poslovnog izvješća Zagrebačkog holdinga (ZGH) za 2024. godinu, u čijem su sastavu Tržnice, one su uz Čistoću najveći potrošač vode. Tijekom 2023. godine potrošile su 77.908 kubnih metara, a prema viđenom na Trešnjevačkom placu ove godine, moglo bi to biti i više. Dan kasnije Ivanu smo sreli i na Kvatriću, gdje također ima lokal, i rekla nam je da joj je rečeno da će se sa sanacijom brzo krenuti i obavljat će se s unutarnje strane tržnice te da vanjske kioske neće trebati micati. Je li zato što se pročulo da novinari obilaze plac, može se samo nagađati.

Dajte nam krov!

No to je samo dio problema. Promet vikendom je najveći i nered je blaga riječ za ono što se događa. Unatoč brojnim kamerama, parkira se na sve strane, parkinga je malo, a i vječna navada da se i do placa mora doći autom ne pomaže. No ono što najviše muči prodavače na klupama je – krov. Prije skoro devet godina, kada se u Zagrebu zalomila hladnija zima, razgovarali smo s njima; jedina želja im je tada bila da im 'mali Plenković' natkrije tržnicu. Ni danas nije drugačije.

'Da su htjeli, mogli su dosad krov od zlata napraviti. A nisu nikakav. Tko će doći na plac kad kiša pada ili puše vjetar? Nitko. Ajde, zime više nisu kao nekad, ali evo, jutros kad sam došla prije šest sati, bio je mraz po klupama', kaže nam dobro raspoložena, u dahu, baka Sara s kapom na glavi dok čisti karfiol. Iza nje je 20 godina rada na placu i kaže da se naslušala svakakvih obećanja. 'Nikom više ništa ne vjerujem', kazuje nam i dodaje da napišemo da treba pohvaliti dečke koji čiste 'jer svoj posao obave kako spada'.

Canel kao Chanel

Put nas vodi dalje prema Jarunu. Radni je dan, a na vanjskom dijelu tržnice, osim prodavača tekstila i jednog od onih prodavača parfema na kojima umjesto Chanel piše Canel s istim fontom, nema nikog. Unutra je pak malo življe. Klijentela – uglavnom penzioneri i majke s djecom u kolicima.

Dragica Horvat iz ribarnice Delfin nova je na tržnici, radi tek od 1. listopada, ali nije bez iskustva jer na Jarun je došla s Dolca. 'Tržnica je u dosta dobrom stanju, a možda bi sanitarni čvor trebalo urediti', kazala nam je. Obilazimo ga i zaključujemo da je čist, uredan, ima papira i čak osvježivača u pisoarima. Pored lavaboa upozorenje prodavačima da u njemu ne peru povrće!

Vladimira Gornjeg Kovača na placu znaju svi. Vlado, kako ga od milja zovu, na Jarunu je od njegova otvaranja i vjerojatno je najmjerodavniji sugovornik za ocjenu stanja.

'Tu sam negdje od 1994./95. godine. Ni sam više ne znam, ali od samog početka. Tržnica je onda bila nova, danas je zub vremena učinio svoje. Evo, tu gdje ja stojim, krov nekad prokišnjava', govori nam i rukom pokazuje prema njemu.

Prije toga, početkom 90-ih, bio je na Britanskom trgu. Gospon Vlado ima riječi hvale za novu voditeljicu tržnice, a kaže da je plac postao uredniji i da se više pazi na higijenu.

'Nažalost, ovaj plac nije sjena po živosti kakav je nekad bio. Trgovački lanci i šoping-centri ubili su i polako ubijaju tržnice. Ova se još dobro drži. Ponedjeljkom ne dolazim, bude nešto posla radnim danima, a onda subotom nadoknadite lošije dane kroz tjedan', objašnjava nam dok u redu ispred njegove klupe stoji nekoliko umirovljenika.

Kiseli kupus u ovo vrijeme njegova je glavna roba.

'Ukiselio sam 12–13 tona ove godine. Sve je to u bačvama od 3,5 tona. Nisam sam. Bez sina, kćerke i snahe ne bih to mogao. Pomognu oni puno, ali oni su otišli svojim putem. Sin je fizioterapeut, kći logopetkinja. Pomognu koliko mogu. Bila je sa mnom i supruga dok nije tragično poginula u padu s traktora. Što ćete, takav je život', govori nam dok mušterija prebire po novčaniku tražeći kovanice jer 50 eura malo tko na placu može razbiti u utorak rano ujutro.

Priča neminovno skreće na cijene jer jarunski plac u odnosu na druge uvijek je među kupcima slovio za skuplji.

'Čujte, ja nastojim držati normalne cijene. Pa vidite i sami. Ali uvijek ima onih koji žele više. U doba inflacije i rata uvijek je grabež', mudro zaključuje naš sugovornik.

Obilazimo tržnicu, praznih prostora nema i dojam je onakav kakvim ga opisuju njegovi korisnici.

Debakl u Vrapču

Tržnica u Vrapču trebala je biti uspješan projekt zagrebačke vlasti koja je ušla u drugi mandat, ali devet mjeseci nakon njezina otvaranja pretvorio se u potpuni promašaj. Od osam lokala iznajmljen je tek jedan. A ni on ne radi. Bila je to prva velika obnova te tržnice u 60 godina, otkad je otvorena. Projekt još iz vremena Milana Bandića, nakon uloženih skoro tri milijuna eura, pokazao se toliko lošim da je dogradonačelnik Luka Korlaet za Radio Sljeme kazao da je 'unutarnji dio loše projektiran te da se ide u preinake i povećanje površine za lokale'. Ali nije to jedini promašaj. U sunčano jutro na tržnici zatječemo tek dvoje prodavača.

Katica Sklezur iz Velikog Trgovišća prodaje sir, vrhnje i mlijeko, a Toni Brdovčak iz Gornjeg Vrapča voće i povrće. Katica je ovdje preko dvadeset godina, a Toni 'otkad zna za sebe' jer je 83-godišnja majka radila prije njega, sama i s njim. Kupaca skoro i da nema, na klupama sjedi tek nekoliko umirovljenika i lokalnih dokoličara. Čim su čuli da je došao novinar, krenula je paljba.

'Pogledajte, to su oni iz Ne možemo! napravili. Pa tko projektira tržnicu ovako? Kaj je ovo, meandar, kak Muzej suvremene umjetnosti? Pa jedan već imamo, što će nam drugi', zlurado je komentirao jedan. Drugi je pak ustvrdio da je to projekt Bandićeve vlasti i da 'Tomaševićevi nemaju veze s tim'. 'Kako nemaju, pa oni su sagradili. Kaj nije dogradonačelnik arhitekt, pa nije mogao vidjeti kakav projekt imaju', ustvrdio je prvi.

Prigovore, osim na prostore koji imaju uske ulaze, a čim otvorite vrata naletite na lavabo, imali su i na pergole koje ih podsjećaju na meandar, pa otud i poveznica s MSU-om.

'Sve je ovo naopako od početka. Cijeli projekt. Da je autor ikad bio na placu i da je pitao ljude za potrebe, znao bi što treba. Zato je ispalo ovako', rezigniran je Brdovčak.

Pergole su bile porozne i tek kad se vidjelo da to nema smisla, jer kiša pada po ljudima, na njih je stavljen pleksiglas. 'Ma to je urnebes. Ne znam kome je to palo na pamet. Zamislite, padne kiša i onda se smrzne na tlu. Pa tu bi ljudi padali i lomili noge', uvjerena je gospođa Katica. Posla više nemaju nego što imaju. Proveli smo s njima četrdesetak minuta, a kupce nismo mogli nabrojiti na prste jedne ruke.

'Ovo je najgore u zadnjih 20 godina. Da imamo mesnicu, kafić, da se pekara otvori, da ima ribarnica, ljudi bi došli. Ovako nemaju zašto', šireći ruke objašnjava nam.

'Plac je uvijek mjesto na kojem se ljudi okupljaju. Evo, ova pekara ne može otvoriti jer još čekaju minimalne tehničke uvjete. Svi drugi lokali su prazni', već pomalo umoran od svega govori Brdovčak.

'To je zato što nitko neće u najam jer prostori uopće nisu prilagođeni za prodaju. Imate rolete iza kojih nema prozora, imate zid od 40 centimetara širine i nakon njega treba doći frižider od minimalno 70 centimetara. Pa da vam netko doda kupljenu robu, treba imati ruku od dva metra', plastično nam pojašnjava lokalni stručnjak koji odbija fotografiranje. Ali zato spremno dodaje da je tržnicu ubilo i dokidanje dijela parkirnih mjesta.

Dok sunce polako i konačno počinje grijati, a društvo ispija još jednu kavu, kako to obično biva, s teme tržnice za čas smo završili na sramotnom incidentu u Splitu, gdje je pedesetak huligana s fantomkama prekinulo Dane srpske kulture, u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, uzvikujući ustaški pozdrav 'Za dom spremni'.

'Sramota je to što se napravilo, ali bila je to provokacija. Još malo pa neću u svojoj zemlji moći reći da sam Hrvat', uvjerenja je onaj koji se odbio fotografirati, da bi mu drugi na to dodao da govori gluposti. Ostavili smo ih u raspravi kada im se priključila faca iz kvarta sa sunčanim cvikama čija su stakla poput šahovnice. Uletio je s pričom da je posljednjih dana obilazio grobove zagrebačkih i Dinamovih legendi.

Prečko bez ribarnice i obnove

Nešto poslije 11 sati bili smo u Prečkom. U planu revitalizacije tržnica za tekuću godinu, uz rekonstrukciju Utrine i opremanje Trešnjevke, nalazi se i rekonstrukcija krovišta i ulaza tržnice Prečko. Na placu je tek nekoliko prodavačica. Ana Martinović iz Bistre i Višnja Banovac iz Brezovice su među njima, a iza svake je skoro četiri desetljeća rada na tržnicama. I dok su u Vrapču sretni jer će ih pleksiglas zaštititi od kiše, u Prečkom, kojem je tržnica u potpunosti natkrivena, o pleksiglasu – samo najgore.

'Ma gledajte, ovdje krov curi, bila je priča o obnovi, nešto su oni tu radili, ali sve to je slabo i ništa. Ispod pleksiglasa je ljeti 50 stupnjeva. Molili smo da se ispod njega stavi nešto da zatamni, ali nema sluha u Upravi tržnica. Uvijek isto – nema se para', govori nam Ana, a Višnja dodaje da se mora imati jer im uzimaju izmišljeni namet od 25 eura mjesečno zato što koriste vlastite vage.

Pa čekajte, pitamo ih, naplaćuju vam jer imate vlastite vage?!

'Da', odgovaraju uglas. 'To je čista pljačka, a to je naše sredstvo za rad', govore nam. Upitane može li se živjeti od poljoprivrede, obje u glas dodaju – teško.

'Previše je nameta. Šoping-centri su ubili tržnice i male proizvođače. Ljudi je sve manje, a paradoksalno je to jer je ovo naselje sve veće. Evo, i tu dolje niču nove zgrade. Posla bude u petak i subotu, ali ne mogu oni nadoknaditi prazan tjedan. Evo, i sami vidite kako je. Da ima ribarnica, više bi ljudi barem došlo vikendom', uvjerena je Višnja.

Tržnica, vidljivo je, traži veće ulaganje od običnog makeovera. Dugo tu zidovi nisu vidjeli ni boju, a kamoli nešto više. Sanitarni čvor je uredan, a da ima onih koji ne znaju čemu služi, podsjeća natpis na stubištu kojim se moli ljude da ne idu mokriti u podrum jer je WC na tržnici besplatan.

U kafiću Mia na sunčanoj strani ulice nekolicina umirovljenika živo raspravlja uz tekst iz jednih dnevnih novina. Tema je preminuli Rudolf Rudi Belin. 'Da ti znaš kakav je to igrač bil!' govore mi. Za razgovor o tržnicama nisu zainteresirani. Prebiranje po uspomenama na 'gospodina u kopačkama' je važnije.

U sutrašnjem nastavku pročitajte o problemima s kojima se zakupci susreću na najvećoj novozagrebačkoj tržnici u Utrini, zašto je na Savici pustoš, ima li ikoga na Branimircu te što smo zatekli na Kvatriću.