JOSIP REIHL-KIR

Zašto nakon 25 godina zamire sjećanje na mirotvorca na nišanu?

  • Autor: V. Majetić
  • Zadnja izmjena 02.07.2016 16:33
  • Objavljeno 02.07.2016 u 16:33
Godišnjica ubojstva Josipa Reihl-Kira

Godišnjica ubojstva Josipa Reihl-Kira

Izvor: Cropix / Autor: Cropix

Prije 25 godina Josip Reihl-Kir, zapovjednik osječke policije, ubijen je u vremenima najžešće ratne propagande kada je pokušavao i uspijevao svoje sugrađane s obje strane, hrvatske i srpske, primiriti, urazumiti i odgovoriti od neposrednih neprijateljskih djelovanja. Vjerujući u mirotvorstvo, Reihl-Kir je jedini među naoružanima išao od jedne do druge barikade rukama šireći svoj sako, pokazujući da je nenaoružan. Njegove riječi i djela uskoro su prepoznati kao prijetnja nadolazećem ratu te je unaprijed dogovorena njegova likvidacija sprovedena u djelo 1. srpnja 1991. na ulazu u osječko naselje Tenja, na punktu hrvatske policije, kada se Reihl-Kir uputio na još jedne pregovore s pobunjenim Srbima. Kako sjećanje na ovog mirotvorca ne bi ostalo zaboravljeno, jučer je u Osijeku održana akademija 'Josip Reihl-Kir', a tportal otkriva što bi nama i našem društvu trebao značiti taj istinski heroj kojeg se opisuje kao 'goluba u okružju jastrebova'

Reihl-Kir je na dužnost zapovjednika policije u Osijeku postavljen nakon prvih demokratskih izbora 1990. Bio je miroljubiv, ljutili su ga nerazumni ispadi i s hrvatske i sa srpske strane te je požrtvovno nastojao spriječiti otvoreni rat u istočnoj Slavoniji. Činio je to osobnim primjerom pa je sam i nenaoružan odlazio na barikade srpskih pobunjenika oko Osijeka, pokušavajući ih urazumiti.

Ubijen je 1. srpnja 1991., oko 13.30, na prilazima prigradskome osječkom naselju Tenji, s još dvjema osobama. Ubio ga je hrvatski policajac Antun Gudelj. Samo ubojstvo, unatoč kasnijem suđenju ubojici, nikada nije dokraja rasvijetljeno, a uvriježeno je mišljenje kako Josip Reihl-Kir nije ubijen slučajno, nego zato što je bio protiv rata.

Sudska farsa

Prava farsa, međutim, počela je tek poslije ubojstva. Gudelja nitko nije uhitio, premda je usmrtio zapovjednika osječke policije, potpredsjednika osječkoga Gradskog vijeća Gorana Zobundžiju i gradskoga vijećnika Milana Kneževića, a Mirka Tubića ranio. Tri dana boravio je kod brata u Osijeku, potom otišao u Zagreb te mirno napustio Hrvatsku. Tjeralice nije bilo do 1993., a balističko vještačenje obavljeno je tek 1996. godine. Antunu Gudelju se triput sudilo za ubojstvo načelnika Reihl-Kira, Zobundžije i Kneževića.

U odsutnosti, Gudelj je 1994. na osječkom Županijskom sudu osuđen na 20 godina zatvora. Na temelju tjeralice, 19. studenoga 1995., uhićen je u frankfurtskoj zračnoj luci i izručen Hrvatskoj. Dvije godine kasnije, na prijedlog sutkinje koja ga je 1994. osudila, Vrhovni sud Republike Hrvatske oslobađa Gudelja, na temelju Zakona o amnestiji, iako on obuhvaća samo naoružane ljude koji nisu nikoga ubili, a nikako ne i one za koje je potvrđeno da su počinili ratni zločin ili teško kazneno djelo. Gudelj koristi Zakon o amnestiji i potom odlazi u Australiju.

Reihl-Kirova supruga Jadranka, međutim, bez čije bi upornosti cijeli slučaj vjerojatno bio zaboravljen, ne odustaje od nastojanja da dokaže kako je njezin suprug ubijen zbog svojeg mirotvorstva. Novi zahtjev za izručenje Gudelja ministarstvo pravosuđa podnijelo je tek 30. rujna 2005., bez ikakve koordinacije s MUP-om. Australske su ga vlasti u ljeto 2007. izručile Hrvatskoj, a u listopadu je iste godine počelo novo, treće suđenje.

Zahvaljujući samo višegodišnjoj upornosti Reihl-Kirove udovice, a nakon niza političko-pravosudnih peripetija, Gudelju je u svibnju 2009. izrečena kazna od 20 godina zatvora. Međutim, ni Državno odvjetništvo ni sud nisu pokazali nikakvu volju da otkriju i kazne one koji su navodili Gudeljevu ubojitu ruku.

Zaboravljeno mirotvorstvo

Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije i jedan od sudionika akademije koja se obilježava povodom obljetnice tragičnog ubojstva, u razgovoru za tportal ističe da 'u jeku militarizacije društva sjećanje na ovoga mirotvorca nikako ne smije ostati zaboravljeno' te da je 'iznimno važno sjećati se Josipa Reihl-Kira koji je nenasiljem želio stati na kraj počecima ratnih zbivanja u Hrvatskoj'.

'To je posebno važno činiti u trenucima kada se sve manje sjećamo onih koji su vjerovali u moć dijaloga. Održavanje sjećanja na ubijenog osvjedočenog mirotvorca iznimno je važno održavati kako bi se naše društvo dodatno osvijestilo da se civiliziranim razgovorom i dogovorom mnogo toga može napraviti te da oni uistinu imaju smisla. Njegova predanost u mirotvorstvu, nažalost, danas kada je naše društvo u potpunosti militarizirano i kada se učestalo govori o domovinskoj sigurnosti, ponovnom uvođenju vojnog roka i kada ratne pobjede obilježavamo vojnim paradama, gotovo da je u potpunosti zaboravljena i marginalizirana', ističe Bosanac dodajući kako se sve manje sjećamo onih koji su vjerovali u moć dijaloga, iako bi volio kada bi se kroz primjer Reihl-Kira i drugim zemljama moglo pokazati da postoji alternativa ratu.

Upitan zašto je ubijen osječki policajac, tportalov sugovornik kaže da je Reihl-Kir ubijen jer je smetao 'redateljima rata' kojih je bilo mnogo više od onih koji su vjerovali u pregovore i iznalaženje rješenja mirnim putem. 'Ubijen je jer je pokušavao smiriti uzavrele strasti na obje strane. Onih koji su smatrali kako je rat bolje rješenje, nažalost, bilo je više', istaknuo je Bosanac.

U razgovoru za tportal naš sugovornik je dodao da izvan institucija postoje i dalje brojne činjenice, brojne pretpostavke i brojne priče o tome je li istina da je netko naložio ubojstvo Josipa Reihl Kira, a istinu o tome, prema njegovu mišljenju, treba istjerati na kraj. Pored toga, Bosanac zaključuje kako Reihl-Kir i njegovo mirotvorno nasljeđe zaslužuju svoje mjesto u hrvatskoj povijesti, školskim udžbenicima, a u konačnici i u hrvatskom društvu u cjelini.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!