LJUDSKO ZDRAVLJE NA PRVOM MJESTU

Zašto je opasno zanemarivati problem arsena u vodi

  • Autor: Ivo Lučić
  • Zadnja izmjena 06.08.2012 10:08
  • Objavljeno 06.08.2012 u 10:08
čaša vode

čaša vode

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Creatas

Znanstvena potvrda da je arsen iz slavonskih vodovoda pridonio stotinama oboljenja od raka i nastanku spontanih pobačaja te desecima umrlih, kao i mrtvorođene djece, u hrvatskoj je javnosti primljena hladno do ignorantski

Koliko je taj problem velik za tamošnje sredine, možemo si predočiti projekcijama njihovih najviših stopa umrlih na cijelu Hrvatsku. Tada bi od tumora mokraćnog mjehura u Hrvatskoj u godini dana umrlo oko 5.800 ljudi. Podsjećamo da je u Domovinskom ratu smrtno stradalo 6.605 civila.

No, to nije bilo dovoljno uvjerljivo za hrvatske medije, pa nijedna redakcija nije osjetila obavezu da razvije vlastitu priču o toj strašnoj pojavi. Neke televizijske kuće retorički su najavile temu – u stilu 'je li to baš toliko alarmantno' – da bi je kroz prilog svele na pitanje laboratorijskog ispitivanja kvalitete vode za piće u koje ne treba sumnjati.

Povijest trovanja arsenom desetljećima iznosi dokaze o njegovoj pogubnosti za ljudsko zdravlje, najprije kroz akutna trovanja, a potom i kronična oboljenja koja su dolazila iz industrije i s vodom za piće. Literatura koju citira dr. Capak, primjerice, pokazuje da je nakon pijenje vode koja je sadržavala 108 mg arsena tjedan dana dvoje od devet ljudi umrlo, a ostali su teško oboljeli. Dalje, da je 1985. na Tajvanu dokazan niz karcinoma i smrtnosti od vaskularnih bolesti pijenjem vode za piće s povišenim arsenom; da je na skupini ljudi u Finskoj, koji su od 1967. do 1980. koristili vodu za piće s prosječno 14 μg/l arsena, dokazana veza izloženosti arsenu i tumora mokraćnog mjehura. Suma sumarum, arsen u ljudskom tijelu izaziva dermalne i vaskularne lezije (nenormalne promjene na strukturi kože i krvožilnom sustavu), periferne neuropatije, karcinome kože, unutarnjih organa i mokraćnog mjehura, kardiovaskularne bolesti (visoki tlak, dijabetes itd.), spontane pobačaje i drugo. Zbog svega toga, u SAD-u je već 1942. donesena preporuka da arsen u vodi za piće ne prelazi 50 μg/l, a 1962. da se koriste izvori vode s udjelom arsena ispod 10 μg/l. Svjetska zdravstvena organizacija je 1993. u svojim smjernicama preporučila da arsen u vodi za piće treba sniziti ispod 10 μg/l. U vrijeme tih promjena istočna Slavonija je bila u ratu i pod njegovim posljedicama, pa se briga o tome sporije razvijala, a istraživanja se počinju objavljivati početkom prošlog desetljeća. Mediji su o njima pisali sporadično i ekscesno te se nisu nametnuli kao ozbiljni saveznici u borbi za interese Slavonaca i poboljšanju njihove kvalitete života. U zadnjem navratu, propustili su ukazati na patnju ljudi koja je posljedica društvenog razvoja i potaknuti empatiju te na brže rješenje problema. Umjesto toga, pomogli su stvar gurnuli pod tepih.

O patnji i boli stradalnika nisu pozvani svjedočiti oboljeli, njihovi ukućani, psiholozi, etičari i liječnici, nego kemičarka, voditeljica laboratorija u Područnom uredu Zavoda za javno zdravstvo Vera Santo i ravnatelj osječkog Vodovoda Ljubo Novoselić. I jedno i drugo utvrdilo je da je voda za piće u okviru dopuštenih propisa, odbacili su svaku sumnju te zaključili da nema razloga za zabrinutost. Nitko od njih nije kriv što je govorio, dapače, pokazali su odgovornost za svoj dio posla. Ali iskorišteni su za zataškavanje problema. Problem je ostao izvan okvira, izvan njihove ingerencije.

Prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, maksimalno dopuštena koncentracija arsena je 50 mikrograma o litri (μg/l), a 25.000 Slavonaca pije vodu u kojoj se nalazi više od te koncentracije, čak do četverostruko! Ako dopustimo, arsen će neka od njihovih tijela postupno pretvoriti u hrpu bolnih organa u koju će njihovi prijatelji i ukućani rezignirano zuriti dok se ne ugasi. Što stradalnicima znače TV poruke da je sve u redu? Stopa smrtnosti pokazuje da bi od 220 tisuća Slavonaca izloženih arsenu, 48 njih još bilo među nama da nisu pili tu vodu. Razina arsena u vodi 10-50 μg/l sumnjiči se da je povezana sa smrću 31 osobe. To je ona razina za koju naš vodoupravljački menadžment tvrdi da je posve u redu. Povrh svega, podaci iz studije govore o pojavama određenog broja tumora kod žena koje su izložene manjim dozama od 10 μg/l arsena. Ne tvrdimo da je arsen jedini čimbenik rizika u ovim slučajevima, ali jest jedan od neizostavnih.

To je i temeljni dokaz istraživanja dr. Krunoslava Capaka iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, uz napomenu da bi preciznost istraživanja trebalo korigirati pomnim proučavanjem svakog pojedinačnog slučaja bolesti.

Iskustva liječnika koji se neposredno bave tumorom mokraćnog mjehura kažu da je to bolest s velikim zloćudnim potencijalom, koja se pojavljuje podmuklo. Desetogodišnji voditelj Klinike za urologiju osječke Opće bolnice, kroz koju prođe najveći broj bolesnika tumora mokraćnog mjehura povezanog s arsenom, prof. dr. Josip Galić, otkriva da prvi znaci bolesti – bezbolna krvarenja u mokraći (hematurija), koji se nerijetko javljaju u mirovanju, a prestaju u kretanju – znaju zavarati i urologe jer im se čine kao upala mjehura, pa ih liječe antibioticima

Autor studije iz koje crpimo podatke, dr. Krunoslav Capak, upozorava da čak i puno niže koncentracije u vodi za piće od onih koje su dovele do smanjenje standarda imaju utjecaja na pojavnost bolesti i da je stoga potrebno dodatno zaštititi ugrožene skupine, trudnice i djecu
Ne bi Amerikanci uložili milijarde dolara na poboljšanje kvalitete voda da nema teških posljedica na ljudsko zdravlje, dodaje.

Gospođa Santo najprije se ograđuje da je kemičarka i da ne može o tome govoriti, a potom zamjera da se tekst na tportalu pojavio zbog 'sezone kiselih krastavaca', da ide za 'dizanjem panike gdje ne treba' i da mu je naslov 'ne strašan, nego prestrašan'. Na naše pitanje je li joj svejedno što je umrlo šezdesetak ljudi više od onih koji bi umrli po stopi smrtnosti gdje nema arsena, odgovara da treba prvo dokazati da je to razlog te se poziva na Mađare koji su također odgodili smanjenje stope arsena, iako su 'godinama u Europi'.

Osim arsena, u čimbenike koji povećavaju rizik tumora mokraćnog mjehura prof. Galić ubraja kemijske preparate u poljoprivredi, hranu i piće, pušenje i druge. Suprotno od podataka dr. Capaka, koji govore da je tumor mokraćnog mjehura naglašeno bolest starijih muškaraca, prof. Galić kaže da danas podjednako obolijevaju muškarci i žene, zbog ujednačenog načina života. Zabrinuto navodi da je nedavno imao dva pacijenta sa 25 i 27 godina života. Očito bitno skraćuje i vrijeme latencije – od početka djelovanja patoloških čimbenika do pojave prvih simptoma – za koji literatura smatra da traje dvadesetak godina.

Ozbiljnost tumora te izbor liječenja ovisi o tome je li zahvatio samo prijelazni epitel, površinski sloj unutrašnjosti urogenitalnih organa ili je kroz membranu prodro u njihovo mišićno tkivo, objašnjava prof. Galić i na naše pitanje potvrđuje da se kvaliteta života oboljelih bitno smanjuje, kao i kod svakog bolesnika s tumorom, da se kod bolesnika razvija poseban mentalni sklop, a da im okoliš često nije naklonjen. Mi, naravno, prvo pomišljamo na frigidnost društva prema njihovim patnjama, a prof. Galić navodi niz drugih čimbenika od reklama koje na svakom koraku slikaju mlade s bocom piva u ruci, preko špricanja komaraca pesticidima iz zraka, po svima, do poljoprivredne proizvodnje s kemijskim sredstvima – svaka ona velika crvena jabuka nekome nosi tumor – i konačno, vode s povećanom koncentracijom arsena. Dvojica mlađih ljudi oboljelih od tumora koje je spomenuo špricala su voćnjak pesticidima i herbicidima do 20 puta godišnje bez zaštitne opreme.

Očito, samo dio problema je u osobnoj odgovornosti oboljelih. Većina okoliša koji spominje prof. Galić ima društvenu i političku dimenziju. Politika određuje brzinu, smjer i kakvoću razvoja, edukaciju i društvene prioritete. Hrvatska je procijenila da svoju prethodno planiranu dinamiku smanjenja arsena ispod 10 μg do 2009. može prolongirati do 2015. Poslovično, na ovakva pitanja se izvuče odgovor da se nema novaca. Ali tu vlada takvo šarenilo kriterija. Primjerice, standard voznog parka naših političara na zaostaje mnogo za onima u EU-u, kao i osobna bogatstva nekih od njih. Gubici u vodovodima i pokrivenost kanalizacijom itekako zaostaju, kao i, evo, standardi zdravstvene ispravnosti voda. Politika ne može uložiti u poboljšanje voda u Slavoniji, a spremna je potrošiti milijardu kuna na ugrožavanje pitke vode u Ombli.

Na pitanje koliko bi koštalo rješenje toga problema u skladu s kriterijima EU-a, iz ureda glavnog ravnatelja Hrvatskih voda dobili smo odgovor da - na to pitanje ne mogu odgovoriti. Sasvim suprotno, ravnatelj osječkog vodovoda izjavio je nekoliko dana ranije da projekt rješenja za Osijek postoji i da čeka pristupne fondove.

Društvom su zavladale 'političke kaste' i društvo potpuno prilagodile svojim potrebama – tako nam ovu situaciju objašnjava prof. Mirko Štifanić, sociolog koji se bavi medicinom i bolešću s Medicinskog fakulteta u Rijeci. 'U takvom sustavu na djelu je redukcionistički pristup vrijednostima, a propisi služe da ih se drži kao pijan plota i za izgovor. Oni ne vide posljedice koje navodite niti ih zanimaju', objašnjavanja nam.

Izlaz iz ove teške situacije prof. Štifanić dugoročno vidi u razvoju izravne demokracije, koja će ispostaviti realne interese ljudi, i oslanjanjem građana na sebe i svoju političku moć. Bolesnici se nadaju da će političari ispuniti sve ono što su obećali, ali to neće; bolesnici se moraju izboriti sami za sebe, kroz udruge građana i druge oblike demokracije, napominje prof. Štifanić.

U operativnom smislu dr. Capak smatra da nadležna tijela trebaju funkcionirati puno bolje, tamo gdje voda ne zadovoljava zdravstvenu ispravnost treba je koristiti kao tehničku vodu, a za piće koristiti druge izvore. Gospođa Santo misli da ne bi trebalo pročišćavati svu vodu jer je to preskupo i gomilat će količine arsena čije će zbrinjavanje mnogo koštati. Objašnjava da dnevno potrošimo do 200 litara vode po osobi, od čega do dvije litre popijemo, a do pet upotrijebimo za kuhanje. Zato je potrebno osigurati samo te količine vode bez arsena. Prof. Galić za prevenciju predlaže zdraviju, 'ekološku' prehranu, izbjegavati gazirana i alkoholna pića, tko pije flaširanu vodu, uzimati je iz staklenih boca i paziti na znakove bolesti. Svako krvarenje shvatiti kao ozbiljni znak za detaljan pregled kod liječnika.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi