KOMENTAR MARINKA ČULIĆA

Zakopčana Crkva - raskopčani šlicevi

  • Autor: Marinko Čulić
  • Zadnja izmjena 31.03.2010 14:24
  • Objavljeno 31.03.2010 u 13:00
stara gradiška crkva ilustracija

stara gradiška crkva ilustracija

Izvor: Pixsell / Autor: Duško Mirković/PIXSELL

Komentator tportala pronalazi zapanjujuću sličnost u tretiranju pedofilskih afera u vlastitim redovima u ograncima Katoličke crkve u Hrvatskoj i Sloveniji. Mada su se prošle godine slovenska i hrvatska Iustitia et pax počerupale zbog političkih tema, oko kažnjavanja seksualnih prijestupnika u vlastitim redovima djeluju jedinstveno i jednako guraju pod tepih razotkrivene krimene

Opet su zaribali ti 'Kranjci'. Taman kada se pomislilo da su Borut Pahor i Jadranka Kosor otvorili novu stranicu u hrvatsko-slovenskim odnosima, iz Ljubljane javiše o zaokretu. Slovenski premijer popustio je stalnim pritiscima opozicije i suglasio se da se arbitražni sporazum uglavljen sa Zagrebom stavi na obavezujući referendum (dosad je pristajao najviše na savjetodavni).

Zna se što to znači. Ako sporazum na referendumu ne prođe, past će treskom u vodu sve što su Pahor i Kosor dosad dogovorili. I, jasno, onda će početi, zapravo je već pomalo počelo, novo otkopavanje rovova, tvrdnje da se s tim 'bečkim konjušarima' (otamo uzvraćaju da su Hrvati 'budimpeštanski') ne može i ne može. Oni su jednostavno drugi svijet, čuje se i odavde i odande, što promatraču sa strane mora da zvuči beskrajno komično i bizarno. Jer teško ćeš naći dva sličnija naroda koji su iskopali toliko tobožnjih razlika među sobom, što se jako lijepo vidjelo prošle godine.

Leo Nikolić

Leo Nikolić

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Tada su se počerupale, nakon svih državnih institucija, stranaka na vlasti i u opoziciji, akademskih krugova i medija, i dvije komisije iste, Katoličke crkve, čak i navlas istog imena (Iustitia et pax, Pravda i mir). Udariše pravdoljupci i mirotvorci iz jedinstvene i presvete Matere Crkve jedni na druge s takvom žestinom da odmah vidiš kako bježe kao vrag od tamjana od bilo čega što ih spaja. A spaja ih toliko toga da to uključuje i najsitnije podrobnosti pedofilskih afera koje upravo razdiru Katoličku crkvu u svijetu, pa je nisu mimoišle ni s ove i one strane Sutle

I ovdje i ondje završili su pred sudovima svećenici neobuzdanih seksualnih navada, ali u tako malom, beznačajnom broju da to naprosto bode oči. U Hrvatskoj imaš onu priču o pohotnom šestinskom župniku Ivanu Čučeku koji je 2005. osuđen uvjetno na tri godine zbog bludničenja nad šesnaest djevojčica. Imaš i onu opskurnu aferu s jedva sankcioniranim seksualnim zlostavljanjem u Caritasovom Domu za nezbrinutu djecu Alojzije Stepinac u Brezovici. Napokon, tu je i jedini slučaj primjerenog kažnjavanja župnika s Raba Drage Ljubičića koji je 2007. poslan na tri godine u zatvor zbog bluda nad nekolicinom dječaka. I to je sve.

U Sloveniji isto. Ondje je nedavno svećenik Slavko Štefko iz sela Polenšak osuđen na smiješnih sedamnaest mjeseci uvjetno zbog seksualnog napastovanja četiri osobe mlađe od petnaest godina. Prethodnih godina po jedno takvo suđenje održano je i u Ljubljani i Krškom. I to je, koliko se da izguglati iz internetskih arhiva, sve što je doprlo u javnost. Koliko je toga zataškano, od crkvenih, a možda i svjetovnih vlasti, može se samo nagađati, ali da je toga bilo lako je zaključiti iz bjesomučnih pokušaja da se gurne pod tepih ili minimalizira i ovo malo sankcioniranih slučajeva.

Leo Nikolić

Leo Nikolić

Izvor: tportal.hr / Autor: Večernji list/arhiva

Župnik Ivan Čuček
Praktički pomilovan Čuček

Ova nesreća od Čučeka još nije bio izdržao ni preblagu, uvjetnu kaznu, a već mu je bilo omogućeno da nastavi s, istina, neredovnim, ali intenzivnim obavljanjem svećeničke službe. Čak je jednom držao misu i na Kaptolu (u crkvi Svete Marije na Dolcu). To se ne može drukčije shvatiti nego kao rehabilitaciju osuđenog svećenika, i to s jasnim prizvukom uvrijeđenog prkošenja Kaptola svjetovnim vlastima. Njih se očito ne smatra nadležnim za kažnjavanje crkvenih ljudi (neka ograničenja te nadležnosti Crkva je uspjela progurati i u ugovore Hrvatske i Svete Stolice, pa policija može privesti svećenika tek nakon što o tome obavijesti njegovog biskupa).

Kako bi prikrila to da je Bozanić praktički pomilovao Čučeka, njegova glasnogovornica Matilda Kolić Stanić pokušala je vrdati da je ovaj samo izuzetno zamjenjivao odsutne svećenike, kada baš nije bilo druge. Ali demantirali su je najupućeniji, vjernici (istina, samo oni mlađe dobi, stariji su listom uz Čučeka), opširno nabrajajući za medije na desetine svećeničkih poslova koje je obavljao taj tetošeni osuđenik. Da prije treba vjerovati njima nego glasnogovornici, pokazalo se prije dva mjeseca kada je Kolić Stanić podnijela ostavku, prema nezavisnom katoličkom portalu Križ života nezadovoljna i frustrirana zbog kaptolskog potpunog ignoriranja javnosti.

Leo Nikolić

Leo Nikolić

Izvor: Cropix / Autor: Andrija Lučić/CROPIX

Nagonsko zatvaranje

Odakle taj prezir prema javnom mnijenju, medijima, u krajnjoj liniji i prema samim vjernicima? Nema tu velike mudrosti. Crkva se nagonski zatvara u sebe naprosto zato što je to drugo ime za konzervativizam kao njenu glavnu osobinu, koja se u doktrinarnom smislu i može razumjeti. Ali ove pedofilske afere i zajapureni pokušaji da ih se gurne pod tepih odraz su puno dubljih i ozbiljnijih stvari. U suštini, riječ je o svojevrsnom autizmu Crkve, koja, unatoč nekim pokušajima, jednostavno nije u stanju saživjeti se s laičkim temeljima suvremenog svijeta. Premda je još na Drugom vatikanskom koncilu prije četrdeset i više godina to na riječima učinila, Crkva se uporno ne želi odreći toga da je jedini posjednik Istine.

Naravno, to joj jedva itko želi priznati, uključujući vjernike s barem zrnom soli u glavi, i zato se ona povlači u svoje zidove, smatrajući nadureno da iza tih zidova moraju ostati čak i činjenice vezane uz uvlačenje dlakavih svećeničkih ruku u gaćice djevojčica. I jasno da joj onda na tim zidovima osvanu ljutite poruge onih koji na to malo drukčije gledaju, pogotovo ako su direktno ili indirektno i sami žrtve svećeničke seksualne razuzdanosti. Tako nekako dogodilo se ovog tjedna zadarskom svećeniku Emilu Bilaveru, kojeg su na zidu crkve dočekali otrovni grafiti.

Naravno da nitko sa strane ne može znati jesu li ove naprdaljke istinite ili ne. Ali ako je čovjek nevin, gnjev zbog toga nikako ne može adresirati samo na one koji su to napisali, nego pola na njih, pola na Crkvu. Jer ona je ta koja zataškavanjem pedofilskih afera ne samo gnoji tlo za bujanje ovih glasina, nego je i izravno odgovorna što je stanje u njoj danas takvo da su te glasine sve češće utemeljene.

Ili, ako hoćete, može i ovako. Što je Crkva zakopčanija, više je u njoj raskopčanih šliceva. S obje strane Sutle.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi