1991.

Vrhovni sud potvrdio presudu Srbima za ratni zločin u Udbini: Jednog muslimana ubili batinama, drugog hicima iz pištolja, a tijela bacili u Bezdanku

18.10.2021 u 11:08

Bionic
Reading

Vrhovni sud potvrdio je presudu Dani Radočaju zvanom Jablan za ratni zločin počinjen u Udbini 1991. godine. Radočaj je prošle godine na Županijskom sudu u Rijeci u odsutnosti osuđen na osam godina zatvora, na presudu se žalio, a žalbu je sada odbacio Vrhovni sud te mu je potvrđena kazna

'Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Osuđen je na kaznu zatvora od osam godina. Suđeno mu je u odsutnosti.

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću od 11. srpnja 2008. optužena su sedmorica okrivljenika (Dane Radočaj - Gajota, Nikola Ćuruvija, Đorđe Kosanović, Radoslav Korać, Dragan Galović, Damir Radočaj i Dane Radočaj – Jablan) da su 23. kolovoza 1991. u Udbini, kao pripadnici voda za specijalne namjene tzv. milicije SAO Krajine, u prostorije svlačionice NK Krbava, koja je služila kao štab, priveli Ćazima Vilića, Alu Vilića i Jasmina Vilića, građane muslimanske vjeroispovijesti. Nakon što su pustili  Jasmina Vilića brutalno su pretukli Ćazima Vilića i Alu Vilića te je Ćazim Vilić umro od zadobivenih teških tjelesnih ozljeda.

Potom su Alu Vilića, kao i tijelo Ćazima Vilića, odvezli u mjesto Krčana (Gospić), u kojem su ga prvookrivljeni Dane Radočaj i drugookrivljeni Nikola Ćuruvija usmrtili hicima iz pištolja. Njihova tijela su dan poslije bacili u jamu zvanu Bezdanka, u kojoj su i pronađena 6. rujna i 13. rujna 1991. 

Optuženik je osuđen zbog ubijanja civilnog stanovništva 1991. za vrijeme oružanog sukoba s još pet osoba (koje su za isti događaj već pravomoćno osuđene). Zlostavljanjem, zastrašivanjem i maltretiranjem htjeli su natjerati civilno stanovništvo na iseljenje. Prvo su priveli tri civila na ispitivanje. Jednog su pustili, a jednog svi naizmjence tukli šakama i gumenom palicom po glavi i tijelu. Zadobivene ozljede bile su smrtonosne i na licu mjesta je preminuo. Njegovo mrtvo tijelo, kao i trećeg živog civila, trojica supočinitelja su utovarila u automobil i odvezla do jednog mjesta. Tamo su ispalili najmanje tri hica u trećeg civila. Na licu mjesta je preminuo. Tijela obojice civila prekrili su granama i otišli. Sutradan su se četvorica supočinitelja vratila te su tijela ubijenih civila prenijeli i bacili u obližnju jamu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će izrečena kazna zatvora ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio prijašnju neosuđivanost. Kao otegotna okolnost cijenjene su ustrajnost, okrutnost i nečovječnost u zlostavljanju i maltretiranju civila. U djelu u kojem je neposredno sudjelovao optuženik smrtno je stradala nevina civilna osoba samo zato što je bila pripadnik druge nacionalnosti.

Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano', priopćeno je s Vrhovnog suda.