Vijest o tajnom prebacivanju makedonskih borbenih aviona u Ukrajinu objavio je skopski portal MKD pozivajući se na vladine izvore. Prema izvješću, donacija uključuje četiri aviona koje je Skopje nabavilo od Kijeva 2001. tijekom sukoba makedonskih snaga sigurnosti i militantne skupine albanske Oslobodilačke nacionalne vojske (UCK). Nakon tri godine korištenja, ta četiri aviona su prizemljena i od tada su na prodaju, no kupci nisu nađeni. Slovačka je istovremeno uspjela prodati svoje Su-25 Armeniji čija flota tih jurišnika se sastoji i od primjerka s kojim je pilot armenskog porijekla prebjegao 1993. iz ratnog zrakoplovstva Gruzije.

Portal MKD je citirao Levicu, makedonsku socijalističku stranku, koja tvrdi da su ukrajinski vojni inženjeri pregledavali i popravljali makedonske Su-25 prošlog lipnja na aerodromu Petrovec, navodno ih pripremajući za isporuku Ukrajini. Ministarstvo obrane Sjeverne Makedonije, pak, nije potvrdilo niti demantiralo ovu informaciju nakon što je MKD zatražio komentar. ''S detalja ovih odluka, njihovog sadržaja i merituma bit će u konačnici skinuta oznake ‘povjerljivo’ i javno objavljena. Donesene odluke do sada nisu ometale borbenu spremnost naše vojske'' prenio je portal odgovor ministarstva na upit.

Su-25 je avion namijenjen za blisku podršku, jurišne zadaće i protutenkovsku borbu. Nastao u konstruktorskom uredu Suhoj, ovaj jurišnik je prvi put poletio 1977., a pored bivšeg Sovjetskog Saveza, njime su bile ili su još uvijek opremljene pojedine nekadašnje članice ondašnjeg Varšavskog pakta, nekoliko afričkih država te Peru i Sjeverna Koreja.

Periskop u pilotskoj kabini

Makedonski Su-25 su opremljeni s dva turbo-mlazna motora R-95Š koji nemaju naknadno sagorijevanje, dok su novije inačice T i TM opremljene s robusnijim motorima R-19 koji su se pokazali izdržljivijima u slučaju oštećenja u borbi. Inače, Su-25 ima poseban sustav čišćenja motora nakon neuspjelog paljenja putem pumpi koje sakupljaju ostatke goriva i ulja.

Ispod svakog krila se nalazi pet podvjesnih točaka za spajanje naoružanja, a na rubnom nosaču avion može ponijeti rakete zrak-zrak kratkog dometa R-60M ili R-73 koje služe za samoobranu. Avion nosi po 250 komada streljiva za top kalibra 30 milimetara, dok vanjsko naoružanje čine višenamjenska bomba FAB. Rasprskavajuća bomba RBK te navođena raketna zrna kalibra 57 milimetara.

Pilotska kabina je ojačana čeličnim pločama, a poklopac kabine je izrađen od neprobojnog stakla. No, pilotska vidljivost iz kokpita je loša jer pilot sjedi suviše nisko kako bi bio zaštićen, a stražnji dio se ne vidi s pilotskog sjedišta. Stoga je u kokpit ugrađen periskop koji pilotu omogućuje tek djelomičnu vidljivost. U kokpitu nema HUD prikaznika, a suvremena elektrooptika je ugrađena isključivo u najnovije inačice koje su dostupne isključivo ruskoj vojsci.

Slava stečena u Afganistanu

Riječ je o sustavu SOLT-25 koji uključuje termovizijsku kameru i laserski daljinomjer koji može detektirati veliki broj točkastih ciljeva na većoj udaljenosti u svim meteorološkim uvjetima i dobu dana, a odlikuje se visokim stupnjem automatizacije što olakšava posao pilotu.

U te nove inačice Su-25SM3 ugrađen je novi sustav zaštite aviona od protivničke protuzračne obrane u obliku kompleksa ''Vitebsk'' koji štiti letjelicu od protivničkih raketa opremljenih infracrvenim, ultraljubičastim, optičkim i radarskim glavama za samonavođenje. Uz to, taj sustav štiti i od raketa koje se ispaljuju s ramena poput ''igle'', ''strele'' i ''stingera''.

Avion se dosad pokazao kao učinkovit, ali zastarjeli sustav koji je svoju slavu stekao u sovjetskoj agresiji na Afganistan gdje se pokazao korisnim zbog velike količine naoružanja i okretnosti u planinskim klancima te je često kao vatrena podrška sudjelovao u jurišnim akcijama zajedno s helikopterima tipa Mi-24 koji se nisu mogli samostalno nositi s mudžahedinima. Ruska vojska ga je učestalo koristila i u kavkaskim sukobima te u Siriji, a Su-25 još uvijek je prisutan i u lokalnim afričkim sukobima i dakako u aktualnom ukrajinsko—ruskom ratu i to s obje strane.