To je pogubna kombinacija i znači samo jedno - ne samo redovite poplave, već i propadanje ovog talijanskog grada. Za turiste je to jedan od razloga zbog kojih svake godine posjećuju Veneciju u sve većem broju.

Venecijancima je lokacija njihova grada stoljećima pružala zaštitu od invazija, ali i izazove. Ipak, plima postaje sve viša i češća kako klimatska kriza jača pa grad tone oko dva milimetra godišnje zbog prirodnog slijeganja tla. Međutim talijanski inženjer smatra da bi se Venecija mogla podići te da je to ključ za njezin spas, piše CNN.

Dok talijanska vlada trenutno troši milijune eura godišnje na podizanje brana koje blokiraju visoke plime, Pietro Teatini, izvanredni profesor hidrologije i hidrauličkog inženjerstva na Sveučilištu u Padovi, predlaže da se ubrizgavanjem vode duboko ispod nje podigne morsko dno na kojem leži Venecija. Teatini vjeruje da bi se tako grad mogao podići za 30 centimetara.

Kako je Mletačka Republika pazila na Veneciju

Tijekom tisućljetne povijesti Venecije, dužnosnici La Serenissime, 'najsmirenije' države, stalno su preusmjeravali rijeke i kopali nove kanale. No u 20. stoljeću stvari su krenule nizbrdo. Tijekom 1960-ih i 1970-ih crpila se podzemna voda iz industrijskog područja Marghere na kopnu nasuprot lagune, što je uzrokovalo slijeganje cijelog područja. Od 1950. do 1970. središte Venecije potonulo je gotovo 13 centimetara. Danas je glavna zaštita grada od visokih plima sustav brana MOSE, a on se podiže s morskog dna i odvaja lagunu od Jadranskog mora tijekom iznimno visokih plima.

Sustav je testiran 2020., a planiran 1980-ih, kada se očekivalo da će se upotrebljavati oko pet puta godišnje. No klimatske promjene su pogoršane, porasla je razina mora i situacija je bitno drugačija. U posljednjih 20 godina plime su više od 150 puta premašile 110 centimetara.

Umjesto da se brane podižu pet puta godišnje, MOSE je od 2020. korišten stotinjak puta. Svaki put kad se podignu, laguna se praktički zatvori, što utječe ne samo na pomorski promet (Venecija je druga najprometnija luka u Italiji i peta na Mediteranu), već sprječava prirodno ispiranje lagune. Što se češće brane podižu, veći je rizik za promjene u ekosustavu. Ipak, Venecija i dalje tone brzinom od oko dva milimetra godišnje, a razina mora raste za oko pet milimetara godišnje.

Teatinijeva inovacija

Profesor Teatini smatra da bi podizanje tla riješilo problem rasta razine mora. Ubrizgavanje vode u grad koji već pati zbog toga zvuči kao recept za katastrofu, ali on kaže da je ključno to gdje se ona ubrizgava.

Cilja na duboke vodonosnike - na dubinama od oko 600 do tisuću metara. Ideja je nastala promatranjem spremnika ugljikovodika u dolini rijeke Po - spremišta u koja se ljeti upumpava plin iz vanjskih cjevovoda za zimske zalihe. Inženjeri su pritom primijetili sezonske promjene u visini tla. Kad se spremnici pune, tlo se diže; kad se prazne, ono se spušta.

'Venecija je tonula od 1950-ih do 1970-ih jer se crpila podzemna voda iz Marghere. Na temelju tih opažanja pomislili smo — zašto ne bismo učinili suprotno? Umjesto da vadimo vodu, ubrizgajmo je.'

Pristup 'buši i toči'

Projekt predlaže bušenje dvanaest bušotina u krugu - promjera 10 kilometara - oko Venecije, unutar lagune, bez prodora u Jadran ili ispod kopna. Debeli sloj gline ispod površine lagune spriječio bi da voda prodre gore.

Teatini naglašava da se ne radi o jednostavnom pristupu 'buši i toči'. Planira testnu bušotinu duboku tisuću metara, kroz koju bi se slana voda ubrizgavala u duboke vodonosnike, ravnomjerno i stabilno podižući tlo. Bušotine bi bile raspoređene u širokom krugu oko Venecije, izbjegavajući opasnosti od lokalnih neravnoteža koje bi mogle srušiti zgrade.

Treba odmah djelovati

Cilj je podići grad za 20, 30 centimetara bez izazivanja pukotina ili potresa, uz niskotlačno ubrizgavanje i moguće dodatke koji bi održavali proširenje tla. Testni projekt trajao bi dvije, tri godine i koštao do 40 milijuna eura, a ako se potpuno primijeni, bio bi znatno jeftiniji od sustava MOSE.

Iako neki stručnjaci sumnjaju u njegovu izvedivost zbog zbijenih stijena i složenosti tla, drugi su oprezno optimistični. Teatini tvrdi da je njegova metoda već razrađena i spremna za testiranje uz uvjet da se brzo djeluje.

'Kao Talijan koji ovdje živi, uživam gledati ovaj predivni grad svaki dan. I mislim da bismo ga trebali sačuvati koliko god dugo možemo', zaključio je.