Posljedice su dalekosežne i po svemu sudeći izuzetno pozitivne: osim što je i službeno završen proces razgraničenja dviju država, stvorene su pretpostavke za potpunu kontrolu mora koje one dijele te za njegovo gospodarsko iskorištavanje i ekološku zaštitu.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske jučer je službeno pozdravilo ovaj potez Italije.

Postojanjem dvaju gospodarskih pojasa i ukidanjem otvorenog mora na Jadranu dvije zemlje sada imaju potpun nadzor nad plovidbom, kao i mogućnost interveniranja i naplate štete prilikom eventualnih havarija brodova, a u potpunosti mogu provoditi ribolovnu politiku i donositi odluke usmjerene očuvanju ekološke održivosti ovog izuzetno osjetljivog područja.

Tonči Tadić: Novinari su me gledali u čudu

Ovime je ujedno završen više od četvrt stoljeća star proces koji je pokrenuo nekadašnji saborski zastupnik HSP-a Tonči Tadić: upravo on je početkom dvijetisućitih bio najgorljiviji zagovornik proglašenja gospodarskog pojasa i pritom je nailazio na nemalo razumijevanje, pa čak i osude. Hrvatska ga je ipak proglasila dvadeset godina od Tadićeve inicijative, a Italija još pet godina kasnije.

'Prijedlog o proglašenju gospodarskog pojasa ušao je u saborsku proceduru 30. siječnja 2001. godine i naišao je na žestok otpor tadašnje šestorke na vlasti, predvođene SDP-om. Ideja se proglašavala nacionalističkom i antieuropskom, a koliko god ona bila strateški važna za Hrvatsku, ostala je u sjeni prosvjeda Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata. Dobro se sjećam konferencije koju smo organizirali na ovu temu i novinara koji su nas gledali u čudu, pitajući se što je uopće gospodarski pojas', prisjeća se Tadić u razgovoru za tportal.

U godinama koje su uslijedile pritisak javnosti oko ove teme ipak se povećavao pa je Hrvatska proglasila svoj 'zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP)'.

'To je, barem po međunarodnom pravu, bila potpuna besmislica: slikovito govoreći, zaštitili smo samo 'vodeni stup' koji je lebdio nad morskim dnom i podzemljem, odnosno epikontinentalnim pojasom. U tom periodu prijetila je opasnost da Italija ne prihvati razgraničenje po crti sredine na Jadranu – zapravo, to su eksplicitno odbili u dvije službene note upućene glavnom tajniku Ujedinjenih naroda 2005. i 2006. godine', prisjeća se Tadić.

Gospodarski pojas proglasili smo na poticaj Italije

Potom napominje da je Europska komisija još u srpnju 2013. godine pozvala sve svoje članice na Mediteranu da proglase i aktiviraju svoj gospodarski pojas na moru. Hrvatska je to učinila 2021. godine, i to, kako tvrdi Tadić, 'upravo na poticaj Italije jer je signalizirala da ne bi imala ništa protiv toga'.

'Talijani su se očito zbrojili i shvatili da je zaštita Jadrana u obostranom interesu dviju zemalja i da se samo na taj način mogu kontrolirati pravila plovidbe, utužiti štete prilikom havarije tankera i regulirati ekološki maksimumi pri izlovu ribe. Radilo se o korjenitoj promjeni dotadašnje talijanske politike, no treba kazati da dotadašnje odbijanje ideje o gospodarskom pojasu nije bio stav vlade u Rimu, niti talijanskih znanstvenika, nego posljedica lobiranja njihovih ribarskih udruženja koji su se bojala da će im biti onemogućen izlov ribe. Međutim pokazalo se da je zajednička zabrana izlova u Jabučkoj kotlini – koja ulazi i u hrvatski i u talijanski epikontinentalni pojas – dovela do odličnih rezultata i obnove ribljeg fonda, pa su i oni shvatili da tako treba postupiti na cijelom Jadranu', objašnjava Tadić.

On podsjeća da je već godinu dana nakon što je Hrvatska proglasila svoj gospodarski pojas u posjet Zagrebu stigao talijanski ministar vanjskih poslova te se u tom trenutku dogovaralo razgraničenje dviju zemalja točno po crti sredine na Jadranu. Talijani nisu imali nijednu primjedbu, unatoč svemu što se pisalo u njihovim diplomatskim notama 2005. i 2006. godine.

'I mi i Talijani imamo ozbiljnu namjeru štititi Jadransko more'

'Koji su bili motivi za ovaj zaokret? Pa rekao bih da su u Italiji shvatili da ako ne proglase svoj gospodarski pojas na Jadranu, ne mogu to učiniti ni na južnim i zapadnim morima, oko Sicilije i Sardinije, gdje su ih počeli ugrožavati ribari iz ostalih mediteranskih zemalja. U političkom smislu to bi bilo teško obranjivo. Dakle shvatili su da odugovlačenjem na Jadranu sami sebi rade štetu na drugim morima', smatra Tadić te ipak napominje da je konačni rezultat najnovijeg poteza izuzetno pozitivan.

'Najprije, sve do prosinca 2021. godine u slučaju Hrvatske i do siječnja ove godine u slučaju Italije slala se jasna poruka članicama Ujedinjenih naroda da nam nije stalo do zaštite Jadranskog mora: da njime može ploviti tko god hoće, da u njemu može ispirati tankove velikih brodova i da može loviti ribu kao da se nalazi nasred Atlantika. Zapravo smo dosad imali ludu sreću jer da se, primjerice, umjesto u hrvatskom moru onaj turski brod prije nekoliko godina zapalio u području ZERP-a ili u međunarodnim vodama, Hrvatska uopće ne bi mogla intervenirati sve do trenutka u kojem bi on počeo tonuti. Prema Konvenciji o pravu mora, imali smo pravo intervencije na otvorenom moru samo ako se brod koristi za gusarenje ili trgovinu robljem', slikovit je Tadić.

'Sada smo i Talijani i mi napokon pokazali da imamo ozbiljnu namjeru čuvati i štititi Jadransko more', zadovoljan je sugovornik tportala.

Što se tiče ribarstva, dodaje, proglašenjem gospodarskih pojasa situacija je također potpuno definirana.

'Svaka zemlja najprije definira ekološki maksimum izlova u svome moru, a zatim i maksimum izlova svojih ribara. Potom se razlika, odnosno 'višak' kvote ustupa na raspodjelu ostalim zemljama članicama Europske unije, a tek nakon toga Ujedinjenim narodima, odnosno 'trećim' zemljama. Sada i naši i talijanski ribari dobro znaju da postoje jasna pravila igre i zajednička kontrola koja će ih provoditi, odnosno da će se nadzirati svaki brod koji ulazi u Jadransko more. Naši ribari imaju pravo raditi na Jadranu, a svi ostali tek nakon što to službeno zatraže i nakon što dobiju dozvolu', zaključuje Tadić.