Slobodnoživuće amebe malo su poznati mikroorganizmi koji žive samostalno, bez domaćina, a nalaze se u vodi i tlu, od lokvi do jezera. Iako su rijetke, neke vrste mogu predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik, zbog čega znanstvenici pozivaju na veći oprez i bolji nadzor.

Riječ je o jednostaničnim organizmima koji se kreću uz pomoć pseudopodija, privremenih izdanaka poznatih kao 'lažna stopala', što im omogućuje prilagodbu različitim uvjetima okoliša, piše Independent.

'Ameba koja jede mozak'

Najpoznatija među njima je Naegleria fowleri, često nazivana 'ameba koja jede mozak'. Prirodno obitava u toploj slatkoj vodi, najčešće u jezerima, rijekama i toplim izvorima, pri temperaturama između 30 i 40 Celzijevih stupnjeva.

Infekcija nastaje kada kontaminirana voda uđe u nos, primjerice tijekom plivanja, jer ameba može dospjeti do mozga i izazvati teško oštećenje moždanog tkiva. Smrtnost je vrlo visoka, između 95 i 99 posto, a zaraza se ne prenosi pijenjem vode niti s osobe na osobu.

U rijetkim slučajevima ameba se može pojaviti i u vodi iz slavine, osobito ako je topla i nedovoljno klorirana, primjerice pri ispiranju sinusa kontaminiranom vodom. No iako pravilna dezinfekcija i kloriranje mogu uništiti ove organizme, problem nastaje kada se amebe nastane u biofilmovima u cijevima. Ondje su zaštićene od dezinficijensa, a organska tvar dodatno smanjuje učinkovitost čišćenja.

Izazov predstavlja i njihova sposobnost stvaranja 'cista', zaštitnih ovojnica koje im omogućuju preživljavanje nepovoljnih uvjeta, osobito u toplijim razdobljima i loše održavanim sustavima.

'Efekt trojanskog konja'

Slobodnoživuće amebe opasne su i zato što mogu štititi druge patogene. Iako se hrane bakterijama i virusima, neke bakterije evoluirale su tako da prežive u njima.

Primjeri uključuju bakterije koje uzrokuju tuberkulozu i legionarsku bolest, kao i gljivice kao što je Cryptococcus neoformans, koje mogu izazvati gljivični meningitis. Amebe mogu pružiti zaštitu i virusima poput norovirusa i adenovirusa, čime im omogućuju dulje preživljavanje u okolišu te potencijalno pridonose širenju otpornosti na antibiotike.

Porast globalnih temperatura stvara povoljnije uvjete za rast ameba koje vole toplinu. Tako se njihovo stanište širi prema područjima koja su ranije bila hladna za njih, što povećava izloženost ljudi tijekom rekreacije u vodi. Toplije vode, dulja ljetna razdoblja i češći kontakt ljudi s prirodnim vodenim površinama samo otežavaju kontrolu rizika.

Većina vodovodnih sustava ne testira rutinski prisutnost slobodnoživućih ameba jer su rijetke, teško ih je otkriti i potrebni su specijalizirani testovi za to. Sigurnost se uglavnom oslanja na pravilno kloriranje, održavanje dezinfekcije i redovito ispiranje sustava.

Osim rijetkih, ali smrtonosnih infekcija mozga, ove amebe mogu uzrokovati infekcije oka, posebno kod onih koji nose kontaktne leće. Osim toga, mogu nastati kožne lezije te rijetke sistemske infekcije kod osoba oslabljenog imuniteta.

Što se poduzima i kako se zaštititi?

Stručnjaci ističu da je prevencija ključna. Održavanje pravilno kloriranih sustava, sigurno rukovanje vodom i pridržavanje higijenskih smjernica smanjuju rizik od infekcije. Naime rizik od zaraze u dobro održavanim bazenima ili pročišćenoj vodi vrlo je nizak, a veću opasnost predstavlja topla slatka voda tijekom vrućih razdoblja.

Preporuke uključuju izbjegavanje uranjanja glave u toplu stajaću vodu, korištenje štipaljki za nos prilikom plivanja te strogu higijenu kontaktnih leća. Dakle nikada ih nemojte ispirati vodom iz slavine. Za ispiranje nosa preporučuje se pak isključivo sterilna, destilirana ili prethodno prokuhana voda.

Ako vam se nakon izlaganja slatkoj vodi pojave jaka glavobolja, vrućica, mučnina ili ukočen vrat, stručnjaci savjetuju hitno javljanje liječniku jer je rano liječenje presudno.