PROFESOR OTKRIVA

U čemu je tajna uspjeha MIOC-a?

11.09.2015 u 16:40

Bionic
Reading

Naši srednjoškolci posljednjih godina na raznim natjecanjima i olimpijadama znanja nižu iznimne uspjehe. Kada je u pitanju prirodoslovlje, tada to osobito vrijedi za učenike popularnog MIOC-a. Istovremeno nam 15-godišnji učenici na PISA testovima već cijelo desetljeće pokazuju ispodprosječne rezultate

Primjerice naši mladi matematičari su na Međunarodnoj informatičkoj olimpijadi na Tajlandu u srpnju po prvi put od osamostaljenja ušli među 20 najboljih ekipa iz 104 zemlje i zauzeli izvanredno 15. mjesto. Nakon toga osvojili su ekipno zlato, ispred Mađarske i Poljske, na Srednjoeuropskoj matematičkoj olimpijadi. Članovi tima uglavnom su bili iz MIOC-a.

S druge strane posljednja objavljena međunarodna procjena znanja i vještina PISA 2012 pokazala je da su hrvatski 15-godišnjaci bili značajno ispod prosjeka među učenicima 65 zemalja u matematičkoj, prirodoslovnoj i čitalačkoj pismenosti. U matematičkim sposobnostima bili su 40.

U čemu je tajna ove naizgled kontradikcije? Odgovor na to pitanje pokušali smo doznati od Emila Gaala, profesora biologije na MIOC-u, koji ima iskustva i u našem i u međunarodnom programu.

'Mislim da je uspjeh MIOC-a kao škole rezultat sprege nekoliko čimbenika', rekao je Gaal.

'Prije svega nastavnici koji ondje rade stvarno su dobri. No poznajem puno kolega koji rade u drugim školama, a koji se također jako trude i koji su odlični. Mislim da općenito u Hrvatskoj imamo mnogo kvalitetnih nastavnika. No MIOC je specifičan po tome što se u njega upisuju jako dobri učenici s visokim prosjekom ocjena. Mislim da MIOC posebnim čini upravo međudjelovanje dobrih učenika i dobrih nastavnika', rekao je naš profesor biologije.

'Naime, djeca su zainteresirana za sadržaje koje uče i postavljaju dobra pitanja, čime tjeraju nastavnike da se odlično pripremaju za nastavu. Tako pripremljeni nastavnici drže dobru i zanimljivu nastavu, što pak djeluje poticajno na učenike. Primjerice učenici će sami pitati: Hoćemo li napraviti neki praktičan rad na ovu temu? Profesor će tada, čak i ako to nije planirano, napraviti praktičan rad jer je u očima učenika vidio želju. Na taj način učenici potiču profesore, profesori učenike, pa nastaje spirala uzajamnog djelovanja koja i jedne i druge tjera prema višoj kvaliteti', pojasnio je Gaal.

Naš biolog kaže da nastavnici MIOC-a često ulažu trud u učenike koji nije predviđen programom. Ponekad ih vode na mjesta koja nisu propisana u kurikulumu, na neke izložbe i izlete, a da bi to uspjeli neki će koristiti vlastito slobodno vrijeme ili će iz svojeg džepa kupiti Bajaderu ili neku sitnicu za zalaganje organizatora edukativnih zbivanja.

Dobri postaju sve bolji

Gaal se slaže s nedavnim izjavama voditeljice Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Maje Jukić, ministra Vedrana Mornara i ravnatelja MIOC-a Josipa Harceta kako ne bi bilo dobro da se rade rang-liste uspjeha maturanata po školama jer bi na taj način dobre škole postajale još bolje - u njih bi se upisivali sve bolji i bolji učenici - dok bi ostale neopravdano sve više zaostajale.

'Usporedio bih to s ponudom na tržnici. Ako želim kupiti sir i vrhnje pa na nekom štandu vidim velik red, prirodno ću pomisliti da baš ta bakica prodaje najbolje. Tako nastaje spirala koja potiče tradiciju. Ipak, na nama je u MIOC-u da nastavimo tradiciju koju imamo jer bi bila šteta da se ona izgubi', rekao je naš sugovornik.

Iznimni uspjesi unatoč sustavu

Naš nastavnik, koji je dug niz godina u MIOC-u predavao biologiju prema međunarodnom programu (IB) na engleskom jeziku, a posljednje dvije godine i po IB-ju i po našem kurikulumu, smatra da se diskrepancija između izvanrednih rezultata pojedinaca i slabih rezultata većine može objasniti činjenicom da sustav nije dobar, a da pojedinci uz pomoć dobrih profesora unatoč lošem sustavu uvijek mogu iskočiti kvalitetom.

'Kao što većina profesora ističe, sustav treba mijenjati. S druge strane svako društvo ima izuzetnih pojedinaca koji će ostvariti velike rezultate. MIOC ima tu sreću da se velik broj takvih pojedinaca upisuje baš u tu školu ili radi baš u njoj. No za državu te njene znanost i gospodarstvo vrlo je važno da i prosjek bude dobar, a ne samo pojedinci', rekao je.

Razlika između međunarodnog i našeg programa

Iskustvo s dva sustava, IB-jem i našim, pokazalo mu je da međunarodni ima bitno drugačiji i puno bolji, suvremeniji pristup obrazovanju – u njemu se puno više pozornosti posvećuje učenju ključnih koncepata, a ne toliko 'biflanju' podataka.

'U našim udžbenicima ima jako, jako puno stvari koje treba memorirati dok kvaliteta usvajanja podataka nije razvijena na odgovarajući način. Primjerice mnogi će učenici koji rade po našem programu naučiti napamet brojne činjenice, ali neće razumjeti njihovu pozadinu; imamo kvantitetu, ali ne i kvalitetu. Trebali bismo imati manje gradiva, ali da bude više esencijalnih stvari koje će se kvalitetnije učiti. Napamet naučeno znanje također je kraćeg vijeka. Trebali bismo učiti učenike da promatraju, da se snalaze, da razmišljaju o problemima, a ne da samo uče činjenice ili jednostavne algoritme kojima će najbrže doći do rješenja', rekao je Gaal.

Udžbenici po kojima se u MIOC-u, ali i drugdje u svijetu, provodi IB program nisu tanji, naprotiv, deblji su, ali sadrže manje podataka.

'Oni sadrže više primjera, tumačenja, tekstova koji su nazvani kritičko razmišljanje i tekstova koji potiču djecu da razmišljaju o rješenjima koja bi mogla dovesti do nekih otkrića, da razmišljaju o mogućim primjenama onoga što uče i sl. Dakle, premda su ti udžbenici deblji, oni sadrže manje podataka. Naši udžbenici više izgledaju kao neko nabrajanje. Nama nedostaje vertikalna dimenzija, odnosno dubina. Imamo horizontalu koja ide za time da se pokrije puno toga, no nedostaje nam vertikalna dimenzija, za koju naš prosječni nastavnik uglavnom nema vremena. Primjerice većina ljudi zna za osmozu. U našim školama ona se uglavnom nauči tako da se predstavi definicija i da neki primjer. No u IB-ju pitanja u testovima koncipirana su tako da učenici prepoznaju osmozu u različitim situacijama. Recimo postoji neka životinjica koja živi u vodi i ima organ koji stalno izbacuje vodu. Učenik treba shvatiti zašto postoji taj organ i što bi se dogodilo s njime kada bi se životinjica stavila u neku vodu u kojoj je visoka koncentracija soli. Oni trebaju shvatiti da bi organ slabije radio jer bi razlika u koncentracijama otopina u organizmu i vodi oko njega bila manja. Dakle, razvija se razmišljanje i to je važno', ističe Gaal, nastavljajući:

'S druge strane često pretjerano nabrajamo razne vrste probavnih sustava ili krvotoka u nekim bizarnim životinjama, što im u životu nikada neće trebati. Kada me učenici pitaju za što će im to znanje koristiti, ja im jedino mogu odgovoriti da uče da bi naučili učiti, da shvate da će se na putu do svojih ciljeva susretati sa stvarima koje im se neće sviđati i da se s time trebaju naučiti nositi. Konačno, podaci koji se najbolje pamte činjenice su koje su shvaćene, koje su osviještene i koje su ušle duboko. Ono što je samo mehanički zapamćeno, što se ne može povezati ni s čim, brzo se zaboravlja. Ponekad učenici traže od profesora da ih pitaju neko gradivo kako bi mogli dobiti ocjenu i ići dalje, odnosno kako bi se mogli 'riješiti' nekog dijela gradiva. Što to znači riješiti? To znači naučiti, odgovoriti i zaboraviti', objasnio je Gaal, koji se nada da će najavljena nova kurikularna reforma, koju pozdravlja većina nastavnika, donijeti dugo očekivane važne promjene.