S Thompsonom ili bez njega, odluke zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića i premijera Plenkovića u drugi su plan gurnule sportaše, a oni su imali svoju (jedinu) želju.

Na kraju bi im se trebala i realizirati, ali do svega ovoga nije smjelo doći.

Bivši hrvatski izbornik, koji je 2003. godine vratio rukomet u središte zanimanja, Lino Červar, bio je vrlo jasan.

'Smatram da do ovoga svega nije trebalo doći. Naravno da, prije svega, treba čestitati igračima, izborniku i stručnom stožeru na ostvarenom rezultatu i borbi koja me impresionirala. To je ono što ljude ne ostavlja ravnodušnima', rekao je Červar u uvodnom dijelu razgovora za Sportske novosti pa nastavio:

'Sjećam se da sam 2020., kad smo osvojili europsko srebro u Švedskoj, govorio na dočeku reprezentacije na Trgu bana Josipa Jelačića. Tom prilikom sam istaknuo dvije stvari, a prva je bila da politika nije borba za moć, nego vještina pomirenja ljudi, jer smo zajedno puno jači nego pojedinačno. Druga stvar koju sam rekao jest da roditelji u ovim nestabilnim i teškim vremenima moraju pomagati svojoj djeci, kao što bi i djeca do kraja života trebala biti zahvalna roditeljima. To su poruke za koje smatram da bi i sada trebale dominirati, u tom slučaju ne bismo imali ovakve nesporazume kakve imamo.'

Na pitanje o tome kako gleda na izričitu želju hrvatskih reprezentativaca da im na dočeku pjeva Marko Perković Thompson, Červar je za Sportske novosti odgovorio:

'Smatram da je Hrvatski rukometni savez trebao drugačije reagirati. Zlatna generacija koju sam ja vodio osvojila je devet medalja, doduše nijednu broncu, ali mi se u svlačionici nikada nismo bavili ovakvim stvarima. Ako se sjećate, naša je pjesma bila 'Morska vila' Marijana Bana i Daleke obale, to je bio sentiš oko kojeg nikada nije bilo posebne priče. Mislim da smo mi dali primjer kako bi to trebalo raditi, a politika neka se fokusira na to da bude više zajedništva. Podijeljena Hrvatska nije jaka, Hrvatska je jaka samo ako pomirimo ljude. Ne bismo smjeli raditi ništa što odvaja građane, to je moje mišljenje, uz one dvije suštinske poruke koje sam spomenuo. Doista treba čestitati dečkima, svakom ponaosob stisnuti ruku, i treneru, i svima ostalima, ali mislim da se ovo sve skupa nije smjelo dogoditi.'

Za kraj je naglasio:

'Kao što piše u mojoj knjizi, nitko nije iznad tima, koji je najvažniji. A tim je naša zemlja, naša reprezentacija i obitelj kao kolijevka života, time se moramo voditi, iako znam da su mi pravo da se bavim našom djecom oduzeli upravo oni koje bi trebalo naučiti kako se treba ponašati.'