U utrci su dvojica bivših premijera, Luksemburžanin Jean-Claude Juncker i Latvijac, Valdis Dombrovskis te povjerenik u Europskoj komisiji, Francuz Michel Barnier

Preko 800 delegata koji će se okupiti na kongresu EPP-a u Dublinu, glasovat će o kandidatu stranke u petak te donijeti izborni program.

Kao glavni favorit slovi Jean-Claude Juncker, koji je više od 18 godina bio luksemburški premijer, a deset godina je bio i šef euroskupine, foruma koji okuplja ministre financija zemalja članica eurozone, koji je nakon izbijanja financijske krize postao jedno od najvažnijih tijela u Europskoj uniji.

On ima potporu većine čelnika, među njima i njemačke kancelarke Angele Merkel. Predajući svoju kandidaturu Juncker je priložio potporu stranke Angele Merkel CDU i grčke stranke Nova demokracija. Svaki političar koji se kandidira mora priložiti dokaz da ima potporu svoje vlastite stranke i još dvije stranke iz EPP-a.

Junckeru je još 2004. bilo ponuđeno mjesto predsjednika Europske komisije, što je on odbio, a bio je u igri pri izboru prvog predsjednika Europskog vijeća 2009.

Junckerov glavni protukandidat je Francuz Michel Barnier. On je uz svoju kandidaturu priložio potporu mađarske vladajuće stranke Fidesz, premijera Viktora Orbana i male slovenske demokršćanske stranke Nova Slovenija.

Potpora Fidesza Barnierovoj kandidaturi dočekana je s iznenađenjem, jer je Orbanova vlada posljednjih godina često bila u sukobu s Barrosovom Komisijom, čiji je Barnier član.

Barnieru u prilog ne ide to što ne pripada istoj političkoj skupini kao i sadašnja francuska vlada, što znači da bi mogao ostati bez podrške svoje vlade. Ni Junckerova Kršćansko-socijalna stranka (CSV) nije u vladi, ali je luksemburški premijer Xavier Bettel rekao da podržava njegovu kandidaturu.

Treći kandidat je Valdis Dombrovskis, bivši latvijski premijer koji je gotovo potpuno nepoznat na zapadu kontinenta. Njegovu kandidataru su podržale stranke desnog centra iz dviju baltičkih zemalja Litve i Estonije.

Prema nekim informacijama, on bi neposredno prije kongresa mogao odustati i dati potporu Junckeru, a njegova je prava namjera da si osigura mjesto povjerenika u budućoj Komisiji.

Tko bude izabran ući će u bitku s kandidatom europskih socijalista, njemačkim socijaldemokratom Martinom Schulzom.

Sljedećeg predsjednika Europske komisije, koji će preuzeti dužnost 1. studenoga ove godine, kao i do sada birat će Europsko vijeće, to jest šefovi država ili vlada, s tim da sada po Lisabonskom ugovoru oni pri tome moraju uzeti u obzir rezultate izbora za Europski parlament.

Ta odredba ipak nije obvezujuća za Europsko vijeće, tako da mnogi čelnici, među njima i njemačka kancelarka Angela Merkel, kažu da tu nema automatizma, to jest da kandidat stranke koja je dobila najviše glasova neće automatski postati predsjednikom Europske komisije.

Pozivajući se na odredbu iz Lisabonskog ugovora da se pri izboru mora uzeti u obzir i rezultate izbora za Europski parlament, europske političke stranke odlučile su prvi put u povijesti da će za ove izbore, koji se održavaju od 22. do 25. svibnja, imati svoje kandidate za predsjednika Europske komisije.

Kandidatima socijalista i pučana suprotstavit će se u ime europskih liberala bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt, zatim dvojac iz stranke Zelenih Jose Bove i Ska Keller te grčki komunist Alexis Tsipras.