ANALIZA IGORA TABAKA

Trebamo li vjerovati Stratforovim e-mailovima?

  • Autor: Igor Tabak
  • Zadnja izmjena 02.03.2012 12:47
  • Objavljeno 02.03.2012 u 12:47
haker

haker

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: iStockphoto

'Ivo Sanader odstupio s položaja premijera zbog prijetnji mafije' ili 'MMF kriv za rat u bivšoj Jugoslaviji', samo je dio naslova koje mediji posljednjih dana povezuju s američkom privatnom analitičkom tvrtkom Stratfor. No tko su ti ljudi, čija je prepiska unutar poduzeća zaslužila da je Wikileaks 27. veljače počne objavljivati na način jednak podacima Pentagona o ratu u Iraku ili zbirci depeša američkoga Ministarstva vanjskih poslova?

Budući da se u radu koriste prvenstveno otvorenim i svima dostupnim podacima, koje onda dorađuju kritičkim promišljanjem, tematskim istraživanjem i razgovorom s informiranim sugovornicima, njihov je rad

RUMINT o Ivi Sanaderu

Mehanizam rada analitičke tvrtke Stratfor se dobro vidi i na primjeru koji je Hrvatsku prvi put zaokupljao u ljeto 2009. godine, a onda ponovo i jučer: na pitanju zašto je zapravo s vlasti sišao Ivo Sanader. Pri sagledavanju stanja u Hrvatskoj – što je posao koji se u tom američkom poduzeću radilo pod normalno, kao i za sve ostale države – mogući uzroci tog, ponešto i međunarodno zapaženog događaja, nisu bili nezanimljivi analitičarima. U obzir je uzeta puna paleta mogućnosti, od onih kojima je baratala većina velikih medijskih kuća, pa do rubnih i malo vjerojatnih teorija. Sve su one ocijenjene kritički, manje vjerojatne verzije su odbačene, i na kraju je klijentima Stratfor naplatno prezentirao pročišćeno mišljenje svojih analitičara.
Upravo u takve, manje vjerojatne varijante, spadala je i konstrukcija koju su američki analitičari navodno čuli iz švedskih izvora tijekom rujna 2009. godine, a koju neki upućeni povezuju s tekstom Domagoja Margetića. Budući da je ta čitava priča o Sanaderu i prijetnjama albanske mafije u startu od analitičara klasificirana kao RUMINT (skraćeno od 'Rumor Intelligence', kategorija mogućih obavještajnih podataka kojima je izvor u govorkanjima, tračevima) – označen u zaglavlju kao dobiven u povjerenju, neprovjeren i nepodoban za objavu – zanimljivo je da upravo tu informaciju danas gledamo u medijima kao temu čitavoga niza napisa.
Time je ova glasina o padu s vlasti Ive Sanadera uspjela napraviti puni krug – od glasine, do priče prenesene analitičaru koji ju je kvalificirano odbio, preko ukradenog internog e-maila u kojem je ta negativna ocjena sadržana objavljenog na Wikileaksu, do prenošenja jednom negativno ocijenjene glasine u medijima kao teme – i konačno, do Ive Sanadera glavnoga aktera glasine, koji ju je na pitanje novinara jučer odbio kao izmišljenu bajku. U čitavoj je priči samo jedan njen segment kritički ocijenio informaciju iz ove glasine – stručni analitičar Stratfora, osoba koja ju je prenijela u centralu ocijenivši je pri tome nepouzdanom i nepodobnom za objavu – da bi se tema ipak u medijima našla prvoga dan ožujka 2012. godine, kao varijacija na temu 'Stratfor tvrdi da je Sanader odstupio pod prijetnjama mafije'. I tko tu onda širi glasine?

zapravo vrlo sličan klasičnom istraživačkome novinarstvu – prateći poprilično detaljno regije svijeta, sve pojedine države i drugo što bi moglo zanimati njihove pretplatnike (prvenstveno energija, te utjecaj politike na tržišna kretanja).

Ono čime Stratfor odskače od medija i približava se poslu obavještajnih agencija je prvenstveno činjenica da se taj posao radi bez reklama, prodajući svojim klijentima samo svoje procjene u tekstu i slici, te nastojanje da se opisivanje trenutnoga stanja redovito nadopunjava i procjenama mogućeg daljnjeg razvoja pojedinih tema od interesa.

Takva prognostika, iako zasnovana na činjenicama, predstavlja spekulaciju i intelektualnu gimnastiku od koje kvalitetno novinarstvo u pravilu zazire.

Iako su na stranici Wikileaks dobili isti tretman kao i već spomenute američke državne institucije, Stratforovih oko pet milijuna jesenas ukradenih internih e-mailova predstavlja jedan temeljito i strukturno drugačiji materijal od ostalih zviždačkih uspjeha s interneta. Naime, dok se prije radilo o strukturiranim materijalima, nastalima u svakodnevnom službenom postupanju diplomatskih ili vojnih vlasti jedne države – koji, doduše tajno, dokumentiraju konkretne činjenice s terena – u slučaju Stratforovih e-mailova riječ je o internoj prepisci analitičara, koji na temelju otvorenih izvora – dakle prije svega medija i razne literature, a onda i svjedoka koje se o pojedinoj temi propituje u intervjuima i razgovorima – proučavaju aktualna događanja, ne bi li ih razumjeli bolje i detaljnije od široke javnosti.

Takvo je dopisivanje po svojoj je prirodi bitno drukčije od nekakvog redovitog državnog funkcioniranja, sagledavajući teme u cjelini kojom su se one odrazile u društvu i medijima pojedine nacije – sa svojim ozbiljnim i vjerodostojnim dijelom, ali i s onim svojim neozbiljnim dijelom – ponekad površnim tumačenjima događanja ili čak i teorijama zavjere, koje ocrtavaju i javnu atmosferu oko pojedinih aktualnih tema promatranja.

Tu dolazimo i do osnovne razlike između državnih podataka dosada objavljenih na Wikileaksu i Stratforovih e-mailova.

Jer, dok je državi smisao prikupljanja podataka u internome dokumentiranju činjenica – Stratforu je, kao tvrtci za analizu, smisao internog dopisivanja u diskusiji o varijantama – dok su konačan proizvod te diskusije tematski tekstovi, analize, koje se pretplatnicima javno prodaje na web portalu kompanije.

Time je i spomenuta zbirka e-mailovima na Wikileaksu zapravo temeljito nepodobna za tretman kojem su je posljednjih dana podvrgli pojedini mediji – budući da se ne radi o zbirci nekad tajnih, a sada objavljenih činjenica, već je riječ o zbirci promišljanja varijanti značenja pojedinih političkih događanja – prikazanih na način kako ih vidi skup promatrača u Americi, doduše, promatrača dovoljno informiranih da im za taj njihov dojam o stvarima ponekad netko nešto i plati.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi