Izrael je tijekom godina, naročito zbog ponašanja u Pojasu Gaze, Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu, često optuživan za višestruka kršenja Ženevskih konvencija, prije svega Četvrte ženevske konvencije koja štiti civilne osobe u ratnim i okupiranim područjima
Posljednja u nizu informacija koja je šokirala javnost, a koja također predstavlja kršenje Četvrte ženevske konvencije, je ona da Izrael pregovara s Južnim Sudanom o preseljenju Palestinaca iz Pojasa Gaze u tu istočnoafričku državu.
Iako detalji tog plana nisu potpuno jasni, takvu ideju su odbili i Palestinci, ali i udruge za zaštitu ljudskih prava i veći dio međunarodne zajednice, navodeći da je riječ o prisilnom protjerivanju i preseljenju, kojim bi se kršilo međunarodno pravo.
vezane vijesti
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu ranije je rekao da želi ostvariti viziju američikog predsjednika Donalda Trumpa o 'Rivijeri Gaza', odnosno izgradnji luksuznih ljetovališta u Pojasu Gaze iz kojeg bi se prethodno iselili Palestinci ili barem veći dio njih. Izrael je već prethodno Somaliji i Sudanu predložio slične planove o kojima sad pregovara s Južnim Sudanom.
Četvrta ženevska konvencija štiti civile
Iako je Izrael često na meti kritika, ali smatrajući da se u javnosti još uvijek nedovoljno priča o ovom aspektu humanitarne katastrofe u Gazi, hrvatski znanstvenik i politički analitičar Tonči Tadić za tportal je sastavio ono što naziva 'kratkim tečajem u vezi Četvrte ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba u ratno vrijeme'.
Ukratko, člancima ove Ženevske konvencije zaštićeni su civili u područjima oružanog sukoba i na okupiranim područjima, što Pojas Gaze svakako jest.
'Prema člancima 13. i 32. civili se moraju zaštititi od ubojstva, mučenja ili brutalnosti te od diskriminacije na temelju rase, nacionalnosti, vjere ili političkog mišljenja. Dakle, nema izlika niti opravdanja 'jer se vode borbe' ili 'to nije moguće jer su svi sumnjivi', navodi Tadić u 'kratkom tečaju'.
Zabranjeno gađanje bolnica
S obzirom na to da su bolnice u Pojasu Gaze bile česta meta izraelskih projektila, pod izlikom da se ispod njih skrivaju borci Hamasa, a da u tim napadima najčešće stradavaju djeca, starije osobe i bolesni, Tadić podsjeća na članke 14. i 18., koji navode da se bolničke i sigurnosne zone mogu uspostaviti za ranjene, bolesne i starije osobe, djecu mlađu od 15 godina, trudnice i majke djece mlađe od sedam godina, kao i da se civilne bolnice i njihovo osoblje moraju zaštititi.
Što su Ženevske konvencije
Ženevske konvencije su skup međunarodnih ugovora koji su usmjereni na zaštitu osoba koje ne sudjeluju ili više ne sudjeluju u ratnim sukobima, poput ranjenika, bolesnih, ratnih zarobljenika i civila. Najvažniji skup od četiri konvencije donesen je 1949., kada su proširile i unaprijedile zaštitu ranjenika, bolesnih, brodolomaca, zarobljenika i posebno civilnog stanovništva tijekom ratova.
Temeljno načelo Ženevskih konvencija je da u ratu smiju sudjelovati samo vojnici, a osobe koje ne sudjeluju u borbama ili su izvan stanja sudjelovanja (npr. ranjeni ili zarobljenici) ne smiju biti meta napada. Također se strogo zabranjuju nasilje, mučenje, uzimanje talaca, kolektivne kazne, vrijeđanje i ponižavajući postupci prema civilima i ranjenicima te se štite bolnice i zdravstveno osoblje.
Dopunski protokoli usvojeni 1977. dodatno su prilagodili pravila novim oblicima sukoba, kao što su građanski ratovi i sukobi koji nemaju međunarodni karakter.
>>> Cijeli tekst četiri Ženevske konvencije i dva Dopunska protokola možete pročitati ovdje
'Ovo su najugroženije skupine civila koje iziskuju posebnu skrb. Dakle, nema seljakanja ovih ugroženih skupina svakih par tjedana jer tako želi okupacijska vojska. Niti je dopušten indolentni 'lako ćemo' odnos okupacijske vlasti prema ovom problemu. Možemo se samo nadati da u pozadini zaključivanja i donošenja odluka nije nešto gore. Kad je riječ o bolnicama, zabranjeno je njihovo gađanje ili ubijanje liječnika i medicinskog osoblja i o tome nema niti može biti rasprave. Niti za to mogu postojati izlike', jasan je Tadić.
Skrb za djecu
Konvencija u svojim člancima 24. i 25. predviđa skrb za djecu koja su ostala bez roditelja ili su odvojena od svojih obitelji. Središnja agencija za traženje i zaštitu Međunarodnog odbora Crvenog Križa također je ovlaštena prenositi obiteljske vijesti i pomagati u ponovnom spajanju obitelji, uz pomoć nacionalnih društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
'Dakle, nedopustivo je i sramotno za okupacijsku vlast da ijedno ratno siroče u Gazi umre od gladi. Za to nije odgovoran teroristički Hamas, nego moćna, moderna i dobro organizirana izraelska vojska (IDF)', navodi Tadić.
Sigurnost i vjerski običaji moraju se poštivati
Sigurnost, čast, obiteljska prava, vjerski običaji, maniri i običaji civila moraju se poštivati (članak 27.), a pljačka, odmazda, neselektivno uništavanje imovine i uzimanje talaca su zabranjeni (članci. 33. i 34.).
'To znači da se civili na okupiranim područjima ne smiju tretirati kao niža kategorija ljudi. Osim toga nedopustivo je tenkom gađati katoličku crkvu Svete Obitelji u Gazi što je izraelska vojska učinila 17.srpnja 2025., a u koju se sklonilo 600 palestinskih katolika.
Zabranjene deportacije
Civili ne smiju biti podvrgnuti kolektivnom kažnjavanju ili deportaciji, što proizlazi iz članaka 33. i 49.
'Dakle, ne postoji kolektivna krivnja stanovnika Gaze niti su prihvatljiva masovna iseljavanja stanovništva radi stvaranja nekakve 'Rivijere Gaza'.
Civili ne smiju biti prisiljeni obavljati vojne poslove za okupacijsku silu (članak 40.), moraju biti pravedno plaćeni za svaki dodijeljeni posao (članak 54.). To znači da mogu raditi samo dobrovoljno, uz ugovor i za svoj rad moraju dobiti poštenu plaću.
Ključna točka: Okupator mora osigurati hranu, vodu i lijekove
Prema članku 55., okupacijske sile dužne su osigurati hranu i medicinske potrepštine prema potrebi stanovništvu te održavati medicinske i javnozdravstvene ustanove.
'Ovo je ključno! Izraelska okupacijska vlast i nitko drugi (dakle, ne UN, Arapska Liga, EU, SAD, Turska, ....) jednostavno mora osigurati hranu i vodu za sve u Gazi bez izlika i odgađanja. Također mora osigurati i medicinske potrepštine za sve u Gazi, bez izlika i odgađanja. Treba prestati s opravdanjima da 'Hamas blokira pomoć' jer je to de facto prizanje da ni nakon 19 mjeseci rata IDF nema kontrolu nad Gazom, pa čak niti u područjima gdje su navodno uništili sav Hamas i njihove tunele, što je besmisleno', poručuje Tadić. Naglašava i da Izrael treba prestati s 'opravdanjima' da UN blokira pomoć.
'Naime, UN-ove službe su nenaoružane. Ako izraelska vojska doista želi dostaviti pomoć, ona to može učiniti jer je vojno moćna i za to sposobna. A u ovom kontekstu, pogotovo je neprihvatljivo strojnicama pucati po civilima koji traže vodu i hranu, svejedno pucaju li to okupacijske vlasti ili pak toleriraju pucanje američkih zaštitara', navodi. Dodaje i da iz članaka 55. i 58. proizlazi da medicinske potrepštine i predmeti koji se koriste za vjersko štovanje moraju imati prolaz te da nisu prihvatljiva zadržavanja lijekova i vjerskih predmeta na granicama Gaze.
'Nema izlika za zadržavanje humanitarne pomoći'
Sukladno članku 59., okupacijske vlasti dužne su olakšati dostavu pomoći od strane nepristranih humanitarnih organizacija poput Međunarodnog odbora Crvenog križa i mora se dopustiti nastavak njihovih aktivnosti.
'Dakle, nema izlika za zadržavanje humanitarne pomoći na granicama Gaze, posebno ako je dostavlja UN ili Crveni Križ. Ujedno se od okupacijskih vlasti ne traži samo dopuštanje dostave humanitarne pomoći, nego i olakšavanje dostave pomoći stvaranjem sigurnih koridora za dostavu pomoći i vojnu zaštitu konvoja s pomoći, naglašava Tadić.
'Nužna je vojna uprava'
Četvrta ženevska konvencija navodi, u članku 64., da javni dužnosnici smiju nastaviti obavljati svoje dužnosti, a da će zakoni okupiranog teritorija ostati na snazi, osim ako ne predstavljaju sigurnosnu prijetnju.
'Javni dužnosnici u Gazi su Hamas. Dakle, predstavljaju prijetnju. Zato je nužna vojna uprava', smatra Tadić.
Više članaka konvencije govori o deportiranju i interniranju civilnog stanovništva, koje je zabranjeno, osim iz imperativnih sigurnosnih razloga, a ako je interniranje potrebno, uvjeti trebaju biti barem usporedivi s onima utvrđenima za ratne zarobljenike (čl. 79. i 135.)
Internirane osobe moraju dobiti odgovarajuću hranu, odjeću i medicinsku skrb te biti zaštićene od ratnih opasnosti (čl. 89.- 91.), podaci o interniranim osobama moraju se poslati Središnjoj agenciji za traženje (čl. 106.), a internirane osobe imaju pravo slati i primati poštu te primati pošiljke pomoći (čl. 107. i 108.). Članak 132. navodi da se djeca, trudnice, majke s dojenčadi i malom djecom, ranjenici i bolesni te oni koji su dugo internirani moraju pustiti što je prije moguće.
'Dakle deportacije iz jednog dijela Gaze u drugi ili izvan Gaze trebaju biti ograničene. Pogotovo je besmisleno i nedopustivo iseljenje svih Palestinaca radi projekta 'Rivijera Gaza'. Internirane, odnosno, pritvorene osobe moraju imati sva ljudska prava', zaključuje Tadić 'kratki tečaj o Četvrtoj ženevskoj konvenciji'.
