HRABRE ŽENE

Tko su dobitnice Nobela za mir?

  • Autor: Gordan Duhaček
  • Zadnja izmjena 07.10.2011 14:08
  • Objavljeno 07.10.2011 u 13:13
nobelovke1

nobelovke1

Izvor: tportal.hr / Autor: Reuters/Sipa

Ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir podijelile su tri žene: liberijska predsjednica Ellen Johnson-Sirleaf, tamošnja aktivistkinja Leymah Roberta Gbowee te Tawakul Karman iz Jemena, koja se istaknula u borbi protiv tamošnje diktature

Nakon što je prije koju godinu Nobelovu nagradu za mir dobio tada svježe izabrani američki predsjednik Barack Obama, mnogi su se upitali ima li ta nagrada više ikakva smisla. Ovogodišnje pobjednice pak pokazuju da može imati, naročito ako se koristi u svrhu pomoći onima koji nisu na najvišim pozicijama moći, poput liberijske aktivistkinje Leymah Roberte Gbowee i novinarke iz Jemena Tawakul Karaman. Njima se kao treća ravnopravna dobitnica pridružuje liberijski predsjednica Ellen Johnson-Sirleaf, prva žena koja je ikada u Africi izabrana za šefa države.

Imena triju dobitnica Nobelove nagrade za mir 2011. objavio je u Oslu bivši norveški premijer Thorbjørn Jagland, koji je pred okupljenim novinarima pročitao imena nagrađenih žena te ponudio sljedeće objašnjenje za njihovo isticanje: 'Ne može na svijetu postojati demokracija i trajan mir, a da žene nemaju jednake šanse utjecati na događaje u društvu kao što imaju muškarci.'

Nenasilna borba

Službeno objašnjenje Nobelova komiteta, koji bira dobitnika nagrade za mir pak glasi da su Johnson-Sirleaf, Gwobee i Karaman izabrane 'zbog nenasilne borbe za sigurnost žena, kao i za pravo žena na punu participaciju u građenju mira'. U tekstu obrazloženja ističe se da je 'u listopadu 2000. Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo rezoluciju 1325. U njoj se prvi put nasilje nad ženama u oružanim konfliktima učinilo međunarodno relevantnom temom. Rezolucija je podcrtala potrebu za tim da žene postanu ravnopravne sudionice s muškarcima u mirovnim procesima te u radu za mir uopće'.

Kada je riječ o trima ženama koje su podijelile ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir, u obrazloženju se ističe da je Ellen Johnson-Sirleaf 'od svoje inauguracije 2006. doprinijela osiguravanju mira u Liberiji, promovirala socijalni i ekonomski razvoj te osnažila poziciju žena'. Liberijska aktivistkinja Leymah Gwobee Nobela je zaslužila svojim 'mobiliziranjem i organiziranjem žena, i to preko etničkih i vjerskih linija kako bi se priveo kraju dugi ratni konflikt u Liberiji te osigurala ženska participacija na izborima'. Jemenska novinarka i aktivistkinja Tawakul Karman istaknuta je zbog 'vodeće uloge u borbi za ženska prava, demokraciju i mir u Jemenu', i to još prije nego što je započelo Arapsko proljeće.


Karman preživjela napade

Od tih triju dobitnica svakako je najviše vlastitu glavu riskirala jemenska aktivistkinja Tawakul Karman, koju tamošnji diktator Ali Abdullah Saleh (inače vjerni američki saveznik, naravno) ima već dulje na nišanu. Ova 32-godišnja majka troje djece već godinama agitira za slobodu medija i ženska prava u Jemenu te je poznata po organiziranju tjednih okupljanja na kojima se traži puštanje političkih zatvorenika na slobodu. Karman i sama zna kako je biti u zatvoru zbog političkih razloga, s obzirom na to da ju je Salehov režim nekoliko puta stavljao iza rešetaka. I sve to je Karman radila prije početka Arapskog proljeća dok se ideja o demokraciji u arapskom svijetu činila tek kao nevjerojatan san. Nakon događaja u Tunisu i Egiptu, Tawakul Karman bila je jedna od ključnih osoba za pokretanje uličnih prosvjeda u Jemenu objasnivši ovako britanskom Guardianu svoje motive: 'Imamo dva građanska rata, prisutnost Al Kaide, nezaposlenost iznad 40 posto – što još čeka predsjednik Saleh? On treba otići. Revolucija je neizbježna, jer su ljudi godinama trpjeli diktaturu, korupciju, siromaštvo i nezaposlenost. Sada će sve to eksplodirati.'

Indikativno je i to da Karman ima dosta neprijatelja u tvrdolinijaškim islamskim krugovima, pa i u stranci koje je član, zbog svog zalaganja za prava žena. To nije po ukusu ni nekim ženama u Jemenu, između ostaloga i činjenica da Tawakul Karman više ne nosi nikab (jer joj je, kako je sama rekla, 'smetao u aktivizmu') pa je kao hrabra aktivistkinja prije godinu dana bila i fizički napadnuta na prosvjedima. Tawakul Karman preživjela je napad bodežom koji je izvela nepoznata žene, i to zahvaljujući brzoj reakciji ljudi koji su je okruživali. Uz nju je na prosvjedima i suprug Muhamed, kojemu ne smeta biti u sjeni svoje hrabre supruge, koju na opasnim ulicama Jemena poštuju pripadnici raznih plemena i vojski. Ipak, ovoj aktivistkinji najvažnije je od svega motivirati mlade i žene Jemena da se izbore za bolju budućnost. Upitana planira li se kandidirati za predsjednicu Jemena nakon što Saleh bude srušen ili možda konačno dobrovoljno ode, Karman je odgovorila zagonetnim osmijehom: 'Moj je cilj zasad voditi mirnu revoluciju za uklanjanje ovoga režima. Možda na ulici među ljudima mogu postići više nego kao predsjednica.'

Pray The Devil Back To Hell
Zaustavljanje rata

Dvije Liberijke koje su danas podijelile Nobelovu nagradu za mir već mogu donekle uživati u plodovima svog angažmana. Aktivistkinja Leymah Gbowee rođena je u centralnoj Liberiji te se kao tinejdžerica preselila u glavni grad Monroviju, nakon što je započeo tamošnji drugi građanski rat. Dugi niz godina radila je kao aktivistkinja koja pomaže djeci-vojnicima, koje je ponajviše koristio brutalni diktator Charles Taylor. Gwobee je i sama majka šestero djece, a njezin najvažniji aktivistički potez bilo je osnivanje masovnog pokreta liberijskih žena, koje su se nenasilnom akcijom zalagale za mir. Zahvaljujući zalaganju baš tih žena, među kojima su ujedinjeno djelovale kršćanke i muslimanke, završen je građanski rat u Liberiji 2003. O pothvatima Leymah Gbowee snimljen je i potresan dokumentarni film 'Pray The Devil Back To Hell', koji je premijerno prikazan 2008. godine.

Jedna od stvari koju je omogućio pokret žena u Liberiji jest izbor treće laureatkinje Ellen Johnson-Sirleaf na poziciju predsjednice. Ova odlično obrazovana ekonomistica (između ostaloga i na Harvardu) rođena je 1938. te je nakratko bila ministrica financija Liberije krajem sedamdesetih, prije državnog udara koji je zemlju bacio u dugogodišnji politički kaos. Johnson-Sirleaf tada je napustila Liberiju, pa je godinama radila u međunarodnim financijskim institucijama, kao što je Svjetska banka. Kandidirala se na predsjedničkim izborima 1997. osvojivši tek 10 posto glasova u odnosu na 75 posto koje je dobio Charles Taylor. Međunarodni promatrači izbore su u velikoj mjeri smatrali neregularnima, a Taylor je pak svoju političku karijeru završio u Den Haagu, optužen za najgore zločine.

Nobel u prilog novog predsjedničkog mandata

Na izborima 2005. Johnson-Sirleaf ponovno se kandidirala za predsjednicu te je u prvom krugu osvojila drugo mjesto, iza slavnog nogometaša Georgea Weaha. U drugom krugu Johnson-Sirleaf osvojila je 59 posto glasova, a Weah 40 posto, pa je osporavao ispravnost rezultata. Neovisna istraga utvrdila je da su izbori bili regularni, pa je Ellen Johnson-Sirleaf i službeno proglašena pobjednicom 23. studenog 2005, a inauguracija se održala početkom 2006. Inače, liberijska predsjednica razvedena je, ali i majka četvero djece, koji su joj podarili osmero unuka.

Iako Johnson-Sirleaf nije bez političkih kontroverzi, poput početne bliskosti sa zločincem Taylorom, nema sumnje da je njezina pobjeda na izborima bila velik korak naprijed ne samo za Liberiju, nego i za cijeli afrički kontinent. U pet godina mandata Ellen Johnson-Sirleaf  stabilizirala je stanje u Liberiji, radila na obnovi dobrosusjedskih odnosa s obližnjom Obalom Bjelokosti, uspostavila Komisiju za istinu i pomirenje, čiji je zadatak istražiti zločine iz građanskih ratova te značajno popravila položaj žena. U svakom slučaju, s obzirom na to da ove godine ide na nove predsjedničke izbore s ciljem da osvoji drugi mandat, dobro će joj doći da se pohvali Nobelovom nagradom za mir.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi