portret ministra zdravstva

Svi su pozitivno iznenađeni Vilijem Berošem, ali ne i oni koji ga dobro poznaju: Doznajemo detalje iz mladosti hrvatskog koronaheroja

17.03.2020 u 15:10

Bionic
Reading

Bila je to 1989. U zraku se još nije predosjećao miris rata, barem ga nisu osjećali 25-godišnjaci koji su te godine u ruke primili diplomu zagrebačkog Medicinskog fakulteta. Studentski život svodio se na puno učenja i na skromna druženja. Koma, Kavkaz, Best…, ovako bi nekako mogao zvučati romansirani panegirik Viliju Berošu, hrvatskom heroju koronakrize koji je osvojio sve. Njegova studentskog kolegu, dječjeg kirurga Zorana Bahtijarevića, to ne čudi. Za tportal se prisjetio studentskih dana koje je zahvaljujući istom početnom slovu prezimena provodio s Berošem. O heroju ove krize u superlativima govori i njegov dugogodišnji šef te kolega po specijalizaciji Krešimir Rotim

Vili Beroš, koji je na čelo Ministarstva zdravstva došao prije nešto više od mjesec i pol, točnije 31. siječnja, zahvaljujući kaosu u imovinskoj kartici svog prethodnika Milana Kujundžića, u kratko vrijeme prometnuo se u narodnog heroja.

Preuzeo je kormilo ovog zahtjevnog sektora, a dočekali su ga dugovi, liste čekanja, naplata prekovremenih liječnicima i nikad niže povjerenje građana u zdravstveni sustav.

A onda je ubrzo stigla i najgora noćna mora svakog ministra zdravstva - epidemija koronavirusa koja je sve druge probleme gurnula u drugi plan. No Beroš je tu krizu dočekao kao da je rođen za nju.

U paniku je sa svojim timom unio smirenost, protiv šume poluinformacija borio se transparentnim informiranjem, a novinarima se nije obraćao svisoka, poput mnogih svojih kolega političara.

Čovjek od svoje funkcije i specijalizacije, a cijeli profesionalni život do ulaska u politiku, 2018., operirao je mozak, nije radio famu.

Iskren, otvoren, profesionalan, pristupačan, smiren…

Spojila ih abeceda

Dječjeg kirurga Zorana Bahtijarevića to uopće ne čudi. Beroša poznaje više od 35 godina. Bili su ista generacija na Medicinskom fakultetu. Iako ih je u generaciji popriličan broj i teško da se svi mogu dobro upoznati, njih je dvojicu spojilo slovo B kao početno slovo njihovih prezimena.

Naime studenti su bili podijeljeni po grupama prema abecednom redu, tako da su Beroš i Bahtijarević zajedno grijali klupe. S njima je u generaciji bio i Bernard Kaić, sadašnji voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a i još jedna istaknuta figura koronakrize. No Kaić se Beroša, kaže nam, iz studentskih dana ne sjeća.

Zašto? Zbog abecede.

Beroš je stigao na studij u Zagreb iz rodne Jelse na Hvaru u ranim 80-ima. 'Bili smo ista generacija, ista grupa, jer bili smo podijeljeni po abecedi', kaže nam Bahtijarević. Pitamo ga kakav je Beroš bio u mlađim danima.

  • +18
Vili Beroš Izvor: Pixsell / Autor: Igor Kralj/PIXSELL

'Kakav je i danas, samozatajan i odgovoran. Vrlo vrijedan i pametan. Dok sam ja stalno nešto brbljao i galamio, on je bio samozatajan, ne povučen, ali nenametljiv. Staložen i smiren', kaže nam. Otkriva kako su njih dvojica u to doba bila vrlo bliska. Bahtijarević je nekoliko ljeta proveo kod Beroševih u Jelsi, u kojoj su ga ugostili njegovi ujak i ujna. 'Vrlo dragi, pristojni i radišni ljudi, tako da me ne čudi to da je on takav', prisjeća se.

Izlazili u Kavkaz, Best, Komu...

Kada je Beroš preuzeo ministarsku funkciju, Bahtijarević je očekivao da ćemo svjedočiti onome što je osvojilo naciju. 'Takav je bio i kao student', dodaje. Prisjetio se kakav je bio studentski život u 80-ima u Zagrebu. Iako su kraj tog desetljeća obilježili raspad Jugoslavije i rat koji će početkom 90-ih zahvatiti Hrvatsku, o politici se među budućim medicinarima nije puno govorilo.

'To su bila drugačija vremena, tada nitko nije ni sanjao da će biti rat. Ne mogu reći da smo razgovarali o politici. To je bilo doba novog vala, druženja, posve drugo vrijeme, neusporedivo. Tada u Zagrebu nije bilo baš puno mjesta za izlazak. Kavkaz, a nakon toga moglo se otići u tri kluba, Big Ben te onda već pred kraj Osmicu i Best. Znali smo se družiti i u klubu omladine medicinara, popularno zvanim Koma. Više smo se ipak družili po kućama. Ali i učilo se puno, medicina je ozbiljan fakultet, nije bilo puno vremena za velike izlaske. Znali smo se podružiti i na moru kada sam dolazio u Jesu', prisjeća se Bahtijarević.

Ovaj dvojac na B, nakon fakulteta koji je Beroš završio s prosjekom od 4,83, razdvojile su specijalizacije - u Beroševu slučaju neurokirurgija, a u Bahtijarevićevu dječja kirurgija. Kasnije su im se putovi profesionalno ukrstili dok je Beroš bio u Vinogradskoj, a njegov studentski kolega u Klaićevoj. 'Kada nam je trebao neurokirurg, obratili bismo se njemu. Ne mogu reći da smo sada bliski prijatelji, ali ja ga doista smatram prijateljem', kaže Bahtijarević.

Odlazak u politiku: Mi liječnici imamo potrebu liječiti bolesne stvari

Beroš je u KBC Sestre milosrdnice (Vinogradsku) došao još kao student i proveo ondje cijeli radni vijek, dok početkom 2018. nije napravio drastičan zaokret i postao pomoćnikom ministra zdravstva. Na pitanje je li ga iznenadilo kada je Beroš otišao iz Vinogradske u Ministarstvo, Bahtijarević kaže:

'Malo da, jer znam koliko voli neurokirurgiju i struku, ali s druge strane, budući da sam i sam imao takvu epizodu, ali na drugačiji način, mogu to shvatiti jer ljudi koji imaju pameti i savjesti žele nešto i promijeniti. Mi liječnici uglavnom jesmo takvi - kada vidimo bolesne stvari, imamo ih potrebu i liječiti.'

Ne misli stoga da je odlazak liječnika u politiku nešto loše.

Podsjeća na Andriju Štampara, oca hrvatskog javnog zdravstva kojeg se ovih dana češće spominje, i naglašava: 'Da nije bilo Štamparova političkog angažmana, ne bi mogao ništa napraviti. Stoga ne mislim da je to nešto loše. Dapače', dodaje.

A o Berošu kao čovjeku može reći sve najbolje. 'To je dobar čovjek i zaslužuje da se o njemu to i kaže', zaključuje Bahtijarević.

Rotim: Neurokirurzi su istrenirani za ovakve situacije

U superlativima o Berošu govori i neurokirurg Krešimir Rotim, a 14 godina bio mu je šef u Vinogradskoj. 'S mog odjela je i otišao u Ministarstvo. On je izvrstan liječnik, profesionalac. Mogu reći sve najbolje o njemu', kaže Rotim.

Ističe da je za Beroševu sposobnost nošenja s ovakvom krizom odgovorna dijelom i činjenica da je neurokirurg. Ipak, oni operiraju mozak.

'Kao neurokirurzi smo takve struke da nam i najmanja greška može dovesti do ozbiljnih posljedica. Istrenirani smo da smanjimo rizike na minimum i da znamo da naše pogreške mogu izazvati ozbiljne posljedice. Taj trening nam pomaže da budemo dobri i u drugim strukama. U kriznim situacijama, pod najvećim pritiskom, istrenirani smo da reagiramo najbolje, da damo sve od sebe', pojašnjava Rotim.

Što se tiče međuljudskih odnosa, Rotim za Beroša kaže da je korektan prema ljudima, kolegijalan i druželjubiv. 'Voli glazbu i voli plesati', dodaje.

Neurokirurg s iskustvom

U karijeri je Beroš izveo više od pet tisuća neuroloških operacija, 2100 operacija tumora na mozgu i 1200 operacija baze lubanje.

Politički veteran Mate Granić u doba kad je Beroš diplomirao bio je dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iz tih ga se dana ne sjeća, no sjeća ga se iz kasnijeg perioda.

'Bio je odličan liječnik i odličan neurokirurg. Respektabilan liječnik. Imao je odličnu reputaciju i naravno da se odlično snašao u ovom teškom vremenu', zaključuje Granić.

Neumorni radoholičar

Da Berošu nije problem zasukati rukave i raditi, dokazuje, osim borbe s ovom krizom, nekoliko crtica iz njegove biografije. Uz to što je bio neurokirurg, Beroš je bio izvanredni profesor u znanstvenom području biomedicinskih znanosti na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te suradnik u nastavi na zagrebačkom Stomatološkom fakultetu, Medicinskom fakultetu i Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.

Kako je otkrila njegova imovinska kartica iz 2018., uz to je bio vrlo zaposlen kao sudski vještak za svoje područje specijalizacije. U kartici je naveo kako je po toj osnovi zaradio 200 tisuća kuna po godini, o čemu je tportal ranije pisao. Za tu je potrebu od 2008. imao tvrtku ACTA MED koju je, kada je postao dužnosnik, prenio na drugu osobu.

U najnovijoj kartici naveo je znatno manju cifru od vještačenja, tek oko 32 tisuće kuna godišnje.

Imovinska kartica

Beroševa supruga, s kojom ima dvoje djece, radi u Dječjem vrtiću Malešnica. Obitelj posjeduje tri stana u Zagrebu, jedan na Rudešu od 140 kvadrata, vrijedan 1,6 milijuna kuna, i drugi od 51 kvadrat u Vrapču (650 tisuća kuna). Treći stan od 107 kvadrata naslijedio je te je suvlasnik četvrtine.

U Jelsi je Beroš naslijedio niz nekretnina, no u manjem postotku vlasništva: kuću s okućnicom od 135 kvadrata, dva vinograda od 984 i 838 kvadrata te nekretninu koja se u imovinskoj kartici vodi kao 'druga nekretnina' od 226 kvadrata, vrijedna 70 tisuća kuna. Beroševi imaju Audi A3 iz 2011. godine, vrijedan 75 tisuća kuna, i Jeep iz 2008., vrijedan 120 tisuća kuna.

Tu je i gliser iz 2002., vrijedan 70 tisuća kuna, te sat Breitling od 35 tisuća kuna. Na štednji imaju 21 tisuću eura, a imaju i dva kredita. Jedan je dignut 2019. u Privrednoj banci preko Hrvatske liječničke komore na iznos od 318 tisuća kuna i uz kamatu od 2,28 posto. Drugi kredit dignut je također lani u istoj banci na iznos od 56 tisuća eura.