Giorgi Neparidze, muškarac srednjih godina iz blizine grada Čiature u zapadnoj Gruziji, još uvijek ima ožiljke na usnama od mjesta gdje je prošle godine zašio usta tijekom štrajka glađu. Kaže da je Georgian Manganese, rudarska tvrtka blisko povezana s vladom, uništila okoliš oko njegove kuće i ignorirala prava svojih radnika. Traži odštetu, piše u reportaži iz Gruzije Politico.

Uništenje okoliša zbog zelene energije

Europa, koja uvozi gruzijski mangan, dijelom je kriva za crne rijeke i urušavanje kuća u okrugu Chiatura, kaže Neparidze. Bivši rudar koji je postao aktivist za zaštitu okoliša i građanska prava tvrdi da u jednom selu, Shukruti, otrovna prašina iz rudnika uzrokuje probleme ljudima. Iz pumpi povremeno šiklja prljava crna voda, prožeta teškim metalima. Kuće se ruše dok se tuneli ispod njih urušavaju.

Mangan, crni metal koji se tradicionalno koristi za ojačanje čelika, ključan je za europsku tranziciju na zelenu energiju jer se koristi i u vjetroturbinama i u baterijama električnih automobila. Metal je također važan za vojnu opremu poput oklopa i oružja. Europska unija je 2022. godine kupila 20.000 metričkih tona manganovih legura od Gruzije - gotovo 3 posto ukupne ponude. Godinu dana kasnije blok je dodao mangan na svoj popis kritičnih minerala.

No, stanovnici Chiature kažu da im se životi uništavaju kako bi Zapadni Europljani mogli disati čišći zrak. 'Žrtvujemo se kako bi drugi mogli imati bolje živote', kaže Neparidze. 'U Chiaturi živi samo 40.000 ljudi. Možda se osjećaju bolesno ili žive u lošim uvjetima, ali žrtvuju se kako bi milijuni Europljana mogli imati čišći okoliš.' Neparidze kaže da su stope oboljelih od raka u regiji neuobičajeno visoke. Liječnici u bolnici u Chiaturi podržavaju to razmišljanje, ali nijedna službena studija nije povezala bolesti s rudnicima.

Nada da će se stvari poboljšati čini se slabom. Europske tvrtke često ne znaju odakle dolazi njihov mangan. Kao što potvrđuje ANEV, talijansko udruženje za energiju vjetra: 'Ne postoji posebna obveza praćenja svih metala koji se koriste u proizvodnji čelika.'

Zakon u nestajanju

Prošle godine EU je donio zakon koji je to trebao promijeniti. Direktiva o dubinskoj analizi korporativne održivosti obvezuje tvrtke da provode strože provjere svojih lanaca opskrbe i suzbijaju svako kršenje ljudskih prava, loše uvjete rada i štetu za okoliš.

No jedva godinu dana nakon što je stupio na snagu, Europska komisija predložila je značajno slabljenje zakona u nastojanju da smanji birokraciju. Zemlje članice EU-a, motivirane ovim programom deregulacije, sada se zalažu za još veća smanjenja, dok francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Friedrich Merz žele se u potpunosti riješiti zakona.

U međuvremenu, očekuje se da će europska potražnja za rudnim sirovinama poput mangana, litija, rijetkih zemalja, bakra i nikla naglo porasti kako bi se zadovoljile potrebe tranzicije na čistu energiju i ponovnog naoružavanja. Mnogi od tih resursa nalaze se u slabo reguliranim i često politički represivnim jurisdikcijama, od Demokratske Republike Kongo do Indonezije i Gruzije. Slabljenje zakona EU o lancu opskrbe imat će posljedice za zajednice poput Neparidzeove.

'Ostala je samo prazna ljuska direktive', kaže Anna Cavazzini, članica Zelene stranke Europskog parlamenta, dodajući da je zakonodavno tijelo popustilo pod pritiskom tvrtki koje žele smanjiti svoje troškove. 'Sada nije vrijeme da se napusti obrana ljudskih prava i da korporacijama daju odriješene ruke', kaže.

Pobuna u Chiaturi

Dok se gruzijska vlada okreće prema Rusiji i guši neslaganje, život postaje sve opasniji za aktiviste u Chiaturi.

Krajem travnja, četiri aktivista, uključujući Neparidzea, uhićena su zbog navodnog napada na direktora rudnika. U izjavi koju je objavila tvrtka Chiatura Management Company, tvrtka zadužena za zapošljavanje u podzemnim operacijama Georgian Manganesea, navodi se da je Tengiz Koberidze, upravitelj rudnika Shukruti, 'verbalno vrijeđan i gađan kamenjem'.

Pristaše to nazivaju namještenom provokacijom u kojoj je Koberidze pokušao potaknuti nasilje i kažu da je to dio šire kampanje ušutkavanja otpora. Ako budu osuđeni, mogli bi dobiti i do šest godina zatvora. Koberidze nije odgovorio na zahtjeve za komentar.

Stanovnici Chiature prosvjeduju zbog dvaju problema koji se preklapaju. S jedne strane, rudari zahtijevaju sigurnije uvjete rada pod zemljom, gdje su urušavanja tunela već dugo predstavljala rizik, uz veće plaće i plaćeno bolovanje. Kada je rudnik privremeno zatvoren u listopadu 2024., obećano im je 60 posto plaća, ali mnogi kažu da te novce nikada nsu dobili. Radnici također izražavaju zabrinutost zbog zagađenja u rudnicima u regiji.

'Tvrtka ne povećava plaće, ne poboljšava sigurnost i nastavlja uništavati prirodni okoliš. Njihov profit ne dolazi samo od vađenja resursa, već i od iskorištavanja radnika i zemlje', kaže rudar David Chinchaladze.

Politico je tražio komentar i od tvrtke Georgian Manganese, kao i Ministarstva rudarstva Gruzije i Vladinog odjela za zaštitu okoliša i prirodne resurse, no nisu dobili odgovor.

Urušavanje kuća i nepostojeća odšteta

Druga skupina prosvjednika dolazi iz sela Shukruti, koje se nalazi neposredno iznad rudarskih tunela. Njihove kuće pucaju i tonu u zemlju. Godine 2020., Georgian Manganese obvezao se plaćati između 700.000 i milijun gruzijskih larija (252.000 do 360.000 dolara) godišnje odštete - iznos koji je trebao biti raspodijeljen među stanovnicima.

No dok tvrtka inzistira da je novac isplaćen, lokalno stanovništvo - uz podršku nevladine organizacije Social Justice - tvrdi drugačije. Prema njima, manje od 5 posto stanovnika Shukrutija primilo je bilo kakvu odštetu.

Njihov prosvjed se pojačao u posljednjih godinu dana, radnici sada blokiraju ceste, a stanovnici Shukrutija zabranjuju ulaz u rudnike. Ali i rizici se povećavaju.

Otkad je prošle godine obustavila pregovore o pristupanju EU usred pogoršanja odnosa s unijom, vladajuća stranka u Gruziji zatvorila je neovisne medije, uhitila prosvjednike i pojačala propagandu. Demokracija u zemlji 'nazaduje', kaže Irakli Kavtaradze iz najveće oporbene političke stranke, Ujedinjenog nacionalnog pokreta. Njihova taktika 'zvuči kao da dolazi iz priručnika napisanog u Kremlju', dodaje.

'Priručnik iz Kremlja'

U glavnom gradu Tbilisiju, oko 200 kilometara istočno od Chiature, prosvjednici izlaze na ulice svake noći od 2. travnja 2024. kada je vlada predstavila, Kremlju nalik, zakon o 'stranim agentima', čiji je cilj ušutkati civilno društvo. Mnogi prosvjednici nose sunčane naočale, šalove i maske kako bi zaštitili svoj identitet od uličnih kamera, oprezni zbog odmazde države. Njihovi su prosvjedi porasli u listopadu prošle godine nakon što je vlada objavila da će obustaviti pregovore o pridruživanju EU. Za Gruzijce su ulozi visoki: Rusija već okupira 20 posto zemlje nakon invazije 2008. godine, a ljudi se boje da bi dublje udaljavanje od EU moglo otvoriti vrata daljnjoj agresiji.

Borba u Chiaturi je mikrokozmos šire borbe u zemlji: Aktivisti se ne bore samo s rudarskom tvrtkom, već s korporativnim divom kojeg podržavaju oligarsi i vladajuće elite.

Matična tvrtka Georgian Manganesea, Georgian American Alloys, registrirana je u Luksemburgu, a ukrajinski oligarh Ihor Kolomoisky je njezin dioničar. On je u pritvoru u Kijevu zbog optužbi da je 2003. godine unajmio bandu da ubije odvjetnika koji je prijetio njegovim poslovnim interesima. Kolomoisky je također sankcioniran od strane SAD-a zbog navodne umiješanosti u izvlačenje milijardi iz PrivatBanke, najveće ukrajinske banke.

Giorgi Kapanadze - biznismen blisko povezan s vladajućom strankom Gruzijski san - naveden je kao generalni direktor tvrtke Georgian American Alloys. Kapanadze je do nedavno bio vlasnik Rustavi TV-a, kanala poznatog po emitiranju provladine propagande. Europski parlament pozvao je EU da uvede sankcije protiv Kapanadzea, optužujući ga da podupire represivni režim u zemlji. Kolomoisky i Kapanadze nisu odgovorili na zahtjeve Politica za komentar.

Porazni podaci testiranja vode

Vlada je 2016. godine uskočila u pomoć tvrtki Georgian Manganese kada ju je gruzijski sud kaznio s 82 milijuna dolara zbog uništavanja okoliša u regiji. Država ju je stavila pod 'posebnu upravu' i otpisala kaznu. Novi upravitelj kojeg je imenovala vlada dobio je zadatak, na papiru, očistiti nered. Trebao je nadzirati čišćenje rijeka koje teku pored rudnika, između ostalih obećanja.

No, Politico je sam odlučio testirati čistoću. Na četiri uzorka uzeta u travnju 2025. iz rijeke Kvirila, koja teče kroz Chiaturu, kao i njezine pritoke Bogiristiskali, koji su pregledani u laboratoriju licenciranom u Velikoj Britaniji, pronađeno je da su razine mangana u objema rijekama više od 10 puta veće od zakonske granice. Razine željeza također su više od zakonski dopuštenih. Mještani koriste zagađenu vodu za navodnjavanje svojih usjeva. Ribari također izvlače sve praznije mreže jer teški metali ubijaju ikakav život u vodi, prema svjedočanstvima lokalnih stanovnika. Voda iz rijeke Kvirila ulijeva se u Crno more, dom ugroženih dupina, jesetri, kornjača i morskih pasa.

Analiza gruzijske nevladine organizacije Green Policy iz 2022. godine pokazala je još gore rezultate, s manganom u rijeci Kvirila u prosjeku 42 puta većim od zakonske granice. Grupa je također otkrila prekomjerne razine željeza i olova.

Kronična izloženost manganu može dovesti do nepovratnih neuroloških oštećenja - stanja sličnog Parkinsonovoj bolesti poznatog kao manganizam - kao i oštećenja jetre, bubrega i reproduktivnog sustava. Olovo i željezo povezani su s otkazivanjem organa, rakom i kardiovaskularnim bolestima.

Na web stranici tvrtke Georgian Manganese, tvrtka priznaje da je 'zagađenje rijeke Kvirila' jedan od 'ekoloških izazova' regije, pripisujući ga otjecanju iz prerade mangana. Tvrdi da je ugradila filtere za pročišćavanje njemačkog standarda i tvrdi da 'ni zagađena ni pročišćena voda' trenutno ne ulazi u rijeku. Prosvjednici poput Neparidzea nisu uvjereni. Tvrde da se sustav filtriranja uključuje samo kada dođu inspektori, a da se ostatak vremena netretirana otpadna voda ispušta izravno u rijeke.

Blokiranje izvoza

Budući da njihovi prosvjedi nisu dali rezultata, stanovnici Chiatura poduzimaju sve ekstremnije mjere kako bi se njihov glas čuo. 

Gocha Kupatadze, umirovljeni 67-godišnji rudar, provodi noći u ceradnom skloništu pored podzemnog rudnika, gdje se žali da mu štakori gmižu po glavi. 'Ovo crno zlato postalo je crna kuga za nas', kaže. 'Nemamo drugog izbora nego prosvjedovati.'

Kupatadzeov je posao osigurati da mangan ne napušta rudnik. Zajedno s drugim prosvjednicima, zaključao je vrata generatora koji napaja ventilacijski sustav rudnika, čime je ikome onemogućen rad u rudniku. Kupatadze kaže da pribjegava tako drastičnim mjerama samo zato što su uvjeti u njegovom selu, Shukrutiju, postali nenastanjivi. Njegova obiteljska kuća, izgrađena 1958. godine, sada se raspada, s pukotinama u zidovima dok se tlo ispod nje urušava od godina rudarstva. Loze koje su nekoć održavale tradiciju proizvodnje vina njegove obitelji odavno su uvenule i umrle.

Više od godinu dana prosvjednici diljem regije povremeno blokiraju ulaze u rudnike, kao i glavne ceste, odlučni spriječiti odlazak vrijedne rude iz Chiature. U nekim aspektima to je uspjelo: prije sedam mjeseci, Chiatura Management Company, tvrtka zadužena za zapošljavanje u podzemnim operacijama tvrtke Georgian Manganese, najavila je da će zaustaviti proizvodnju. 

'Zbog financijske krize koja je proizašla iz radikalnih prosvjeda stanovnika sela Shukruti, proizvodni proces u Chiaturi je potpuno zaustavljen', stoji u priopćenju.

Pa ipak, stanovnicima Chiature ovo se više čini kao kazna nego kao trijumf.  Mangan se u tom području vadi od 1879. godine, a mnogi stanovnici ovise o rudnicima za život. Regija nosi sva obilježja rudarskog grada koji je cvjetao za vrijeme Sovjetskog Saveza kada su uvjeti u rudnicima bili puno bolji, prema riječima stanovnika. Danas se zahrđale žičare njišu iznad betonskih zgrada u kojima se nalaze stanice za pranje i stari strojevi.  Dok su mještani tražili odštetu za štetu na svojim domovima, sada su ostali bez posla.