Pobjednik iz sudara Engleske i Italije bit će jedan od najvećih dobitnika ovog prvenstva. Dvije velike nogometne nacije koje na pravi rezultat čekaju već dugo, koje su na ovo natjecanje ispraćene kao gubitnici i unaprijed prežaljeni, danas imaju priliku ušutkati sve kritičare i napraviti čudo.

Doduše, Talijanima čekanje ipak lakše pada. Oni su prije šest godina proslavljali titulu svjetskog prvaka koju je donijela sjajna generacija pod vodstvom Marcela Lippija, prvi trofej nakon 1982. Međutim, upravo je ta 2006. obilježila i početak pada talijanskog nogometa. U Austriji i Švicarskoj prije četiri godine momčad je dohvatila četvrtfinale, ali onda ispala od prejakih Španjolaca, dok je u Južnoj Africi dodirnula samo dno – bez ijedne pobjede je ispala u skupini s Novim Zelandom, Slovačkom i Paragvajom.

Prandelli je naslijedio Lippija i krenuo u stvaranje nove Italije. Pokušao je vratiti momčad narodu, otvorio treninge i igračima naložio da budu prisniji s navijačima, ali i unio taktičke novine koje su donijele bolju, agresivniju i otvoreniju igru. No do sada je na Euru Prandelli pokazao da je itekako sposoban taktički se prilagoditi potrebi, suparniku i cilju – bez obzira na to je li riječ o superjakim Španjolcima ili o slabašnim Ircima. U susretu s Englezima Talijani su ipak možda lagani favoriti.

S druge strane, Englezi nisu ništa osvojili još od daleke 1966, a četvrtfinale velikog natjecanja je postalo kao ukleto. Problem je u činjenici da su Englezi i uz sve to vjerovali da je zemlja u kojoj je nogomet izmišljen predodređena za velike stvari. Svake dvije godine – ili četiri, s obzirom na to da im se događalo da propuste velika natjecanja – 'tri lava' su ispraćana na s ogromnim očekivanjima. Danas toga nema. Još u trenutku kada su se razišli Fabio Capello i FA, nacija kao da se pomirila s konačnim porazom.

Roy Hodgson je preuzeo momčad kojoj nitko nije vjerovao. Mučili su ga brojni problemi i afere, poput one s Terryjem i Ferdinandom, no barem je pritisak rezultata nestao s leđa ove generacije. Nitko u Engleskoj Hodgsonu nije zamjerio ziheraški nogomet protiv Francuske niti neorganiziranost i improvizaciju protiv Šveđana i Ukrajinaca. Rezultat je najvažniji, a on kaže da su Englezi već danas premašili očekivanja.

No sada je vrijeme za korak naprijed – korak kojemu se možda do jučer nitko nije nadao, ali ga danas svi žele. Teško je predvidjeti što će se večeras događati. Moglo bi to biti 'najgušće' četvrtfinale, jer i jedna i druga momčad imaju svoje adute i slabosti – pitanje je što će kod koje više doći do izražaja. Unatoč različitim karakterima izvan terena, i Hodgson i Prandelli su pragmatici, spremni na sve kako bi postigli cilj. A cilj je Varšava, gdje već čekaju epski suparnici i jednih i drugih – Nijemci.

U-E footyroom.comby footyroom