Na nizu fotografija, koje je objavio MORH, primjetno je da su tijekom zajedničke vježbe hrvatski Rafalei bili naoružani raketama zrak-zrak MICA iz portfelja multinacionalne tvrtke MBDA te trenažnom bombom AASM 250 Hammer, a nju proizvodi međunarodna korporacija Safran sa sjedištem u Francuskoj. Iako fotografije ne potvrđuju da se MICA i Hammer nalaze u arsenalu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, objavljene snimke ukazuju na to da je riječ o prvom dokazu da naše zračne snage posjeduju ovo ubojito sredstvo.

Francuski program AASM započeo je krajem 1990-ih, a u službu francuskih zračnih snaga i mornarice ušao je 2007. i 2008. godine s primarnim ciljem pružanja tzv. stand-off sposobnosti, odnosno djelovanja izvan dometa neprijateljske protuzračne obrane u svim vremenskim uvjetima. Ključna komparativna prednost sustava Hammer njegova je potpuna modularnost. Sustav se, naime, ne proizvodi kao fiksni projektil, već kao set za nadogradnju koji se montira na postojeća tijela bombi različitih klasa težine 125, 250, 500 i 1000 kilograma.

Sastoji se od standardnih ili penetrirajućih bojevih glava, prednjeg sklopa za navođenje koji sadrži upravljačke površine i stražnjeg sklopa za povećanje dometa, opremljenog sklopivim krilima i raketnim motorom na kruto gorivo, a on osigurava dodatni potisak. Valja reći da je Safran, ovisno o operativnim zahtjevima i razini elektroničkog ratovanja na ratištu, razvio tri primarne konfiguracije navođenja: SBU-38, SBU-64 i SBU-54.

Lansiranje tik uz zemlju

SBU-38 koristi inercijalno ili GPS navođenje s preciznošću pogotka u promjeru od 10 metara, a riječ je o osnovnoj inačici za sve vremenske uvjete te se oslanja na hibridnu inercijsku navigaciju i satelitski signal. SBU-64 koristi identična navođenja s dodatkom infracrvenog usmjeravanja i ima preciznost pogotka u promjeru od samo metra te se radi o tipu što koristi termovizijsku kameru koja u terminalnoj fazi uspoređuje sliku cilja s memoriranim modelom, a otporna je na GPS ometanje.

Tu je i SBU-54 s inercijalnim i GPS navođenjem, kao i poluaktivnim laserom, a radi se o bombi namijenjenoj za gađanje brzih i agilnih pokretnih ciljeva označenih laserskim snopom s tla ili iz zraka, također s preciznošću pogotka u promjeru od metra. Pritom valja napomenuti da sustav posjeduje izuzetnu imunost na ometanje GNSS signala zahvaljujući integraciji visokopreciznih kristalnih rezonantnih žiroskopa u inercijsku jedinicu, što omogućuje zadržavanje preciznosti čak i u potpuno degradiranom elektroničkom okruženju. Za razliku od standardnih kliznih bombi, Hammer zahvaljujući ugrađenom raketnom motoru postiže operativni domet veći od 70 kilometara pri lansiranju s velikih visina.

Posebnost sustava očituje se u sposobnosti lansiranja s iznimno malih visina. Prilikom otpuštanja na maloj visini, raketni motor se aktivira i podiže bombu u balističku putanju, omogućujući domet od preko 15 kilometara, a avion koji je ispušta ostaje ispod radarskog horizonta protuzračne obrane. Oružje podržava taktiku 'ispali i zaboravi', mogućnost napada pod potpuno okomitim kutom radi izbjegavanja urbane arhitekture i maksimiziranje penetracije utvrđenih ciljeva te istodobno plotunsko djelovanje na više različitih ciljeva.

Prvotno integriran na francuske platforme Mirage 2000 i Rafale, Hammer je pokazao visoku razinu interoperabilnosti, a doživio je intenzivnu borbenu primjenu u operacijama u Afganistanu, Libiji i Maliju. U modernom kontekstu geopolitičkih napetosti isporučen je i uspješno integriran i na zrakoplove sovjetskog podrijetla tipa MiG-29 i Su-27 ukrajinskog ratnog zrakoplovstva pomoću specijalnih zapadnih adaptera i pilona.

Raketa za sve uvjete

Zbog iznimnih rezultata u neutralizaciji utvrđenih zapovjednih mjesta i logističkih čvorišta u uvjetima snažnog ruskog elektroničkog ratovanja, Safran je drastično povećao stopu proizvodnje. S bazičnih 200 jedinica godišnje u 2022. godini, planirani volumen proizvodnje projiciran je na 2000 bombi godišnje od 2027. nadalje, čime Hammer postaje jedan od stupova zapadne obrambene strategije taktičkih zračnih udara. Uz Hrvatsku, Hammer koriste modernizirane eskadrile poput onih u Indiji, Katru i Egiptu, a koje također imaju avione tipa Rafale.

Na fotografijama koje je objavio MORH može se primijetiti i raketa zrak-zrak tipa MICA, a nju također koristi ukrajinsko ratno zrakoplovstvo u srazu s ruskim zračnim snagama. MICA je protuzračni projektil za sve vremenske uvjete kratkog i srednjeg dometa te je namijenjen za korištenje na zračnim platformama kao pojedinačna raketa, ali i u kopnenim postrojbama i na brodovima koji mogu biti opremljeni pripadajućim vertikalnim lansirnim sustavom za brzu paljbu.

MICA je premijerno ispaljena iz Rafalea u lipnju 2007. godine, kojom prilikom je uništila metu što se nalazila iza aviona. Cilj je označio drugi avion te su koordinate mete poslane Linkom 16, a postoje i varijante s aktivnim radarskim navođenjem, kao i slikovnim infracrvenim navođenjem. Oba tragača dizajnirana su za filtriranje protumjera poput baklji i mamaca.

Jedinica za upravljanje vektorom potiska ugrađena u raketni motor povećava agilnost projektila, sposobnog za zaključavanje nakon lansiranja, što znači da može gađati mete izvan dometa tragača pri lansiranju. Postavljena na Rafale, raketa MICA s infracrvenim navođenjem osigurava infracrvene slike središnjem sustavu za obradu podataka, djelujući tako kao dodatni senzor.

Inače, riječ je o projektilu dužine 3,1 metar, mase 112 kilograma i promjera 16 centimetara. Ako se lansira iz zraka, MICA s bojevom glavom od 12 kilograma postiže brzinu od četiri maha, a domet joj je do 60 kilometara.