Emine Erdogan pokazala je velik interes za fundus tog privatnog muzeja u vlasništvu Veljka Martona, poznatog biznismena i pasioniranog kolekcionara umjetnina. Vlasnik hrvatskog lanca parfumerija Martimex objasnio je za tportal da je njegov muzej već tradicionalno mjesto posjeta stranih državnika, kakvih zna biti i pet godišnje.

'U mom muzeju bilo je već puno predsjednika država i još više prvih dama. Tako je već godinama, još od predsjednika Mesića. Pretpostavljam da je Samobor zgodna lokacija da se nešto vidi i izvan Zagreba, a ono što vjerojatno privlači prve dame je to što muzej nije jako velik, jer s obzirom na to  da su obično u pitanju vremenska ograničenja od maksimalno jednog sata, nema opterećenja i u opuštenijoj atmosferi može se uspostaviti kontakt s kolekcionarom', tumači Marton.

'Čekamo bolja vremena, kao i svi kulturnjaci'

Muzej je, međutim, za široku publiku zatvoren već oko tri godine, a otvara se samo u posebnim prilikama poput diplomatskih ili stručnih posjeta, primjerice studenata koji žele proširiti vidike. Najviše posjetitelja stiže iz inozemstva, a među njima najviše je kustosa i povjesničara umjetnosti.

'Čekamo neka bolja vremena, kao i svi kulturnjaci, kad će biti malo više novca, a time i više interesa. Ljudi u ovom trenutku nisu orijentirani na umjetnost, bave se svakodnevnim problemima koje, nažalost, imaju', kaže Marton.

Njegov muzej najpoznatiji je po kolekcijama europskog porculana u kojoj su zastupljene sve najvažnije manufakture, a muzejski fundus sačinjavaju i brojne umjetnine od srebra i stakla, namještaj, satovi i slike. Muzej Marton posjeduje gotovo 2.000 eksponata, ali je zbog nedostatka prostora izloženo svega oko 25 posto umjetnina, dok je ostalo pohranjeno u depoima. Postavi se mijenjaju, a zahvaljujući tome posjetitelji se vraćaju u Samobor, poput prve dame Makedonije Maje Ivanove koja je triput posjetila Muzej Marton, od čega dva puta u sklopu službenog posjeta. 

'Gospodin Kitarović nedavno je bio s gospođom Ivanovom, suprugom makedonskog predsjednika. Vidjela je već dva postava, pa sam za nju otvorio neke ormare. Kad dođete u muzej, mogli biste nebrojeno puta razgledati stotine umjetnina, jer svaka je vrijedna da se pokraj nje malo stane i da je se pogleda. Znate, kad su muzeji veliki, idete pokraj tih silnih izložbenih ploha, vidite tisuće stvari i kad izađete pitate se što ste zapravo vidjeli', slikovit je Marton.

Njegov muzej u kontinuitetu posuđuje umjetnine velikim svjetskim muzejima za određene tematske izložbe, tako da je njegova djelatnost vrlo aktivna, iako je u Hrvatskoj u mirovanju. 'Ranije smo znali gostovati u najprestižnijim svjetskim muzejima po tri, četiri mjeseca, a to više ne radimo. Za takve izložbe treba pripremiti milijunska sredstva, imati sponzore da bi se to održalo, jer troškovi izložbe u jednom velikom nacionalnom muzeju enormni su za naše prilike. Nekada je bilo sponzora, poput Grada Zagreba i Ministarstva kulture. Nadam se da će se to jednog dana ponovno pokrenuti, jer zbirke su stvarno svjetske kvalitete i šteta je da ih više ljudi nema priliku vidjeti', kaže Marton.

Među visokim gostima koji su mu se osobito urezali u sjećanje su bivši predsjednik Mađarske Pál Schmitt i prva dama Austrije Margit Fischer. Schmitt je inzistirao da posjeti muzej i mimo protokola, jer je htio vidjeti što to potomak jedne mađarske obitelji - svi Martoni porijeklom su Mađari - radi u Samoboru. Nakon tog posjeta, inicirao je izložbu Martonova porculana u budimpeštanskom Muzeju Iparművészeti, jednom od najprestižnijih svjetskih muzeja primijenjene umjetnosti, na čijem se otvaranju okupio mađarski državni vrh. Gospođa Fischer također je bila specifična visoka gošća, kao bivša kustosica u Muzeju primijenjene umjetnosti u Beču. Zbog velikog interesa, nju su morali odvlačiti iz muzeja Veljka Martona, kojega je naknadno pozvala na ručak u austrijsku prijestolnicu.

Apolitično i pozitivno za Hrvatsku

'Čovjek ima nekakvo zadovoljstvo da može dati mali doprinos u nečem što je potpuno apolitično, a opet pozitivno za Hrvatsku. Strani veleposlanici u Hrvatskoj dolaze nam u kontinuitetu, često s članovima obitelji i suradnicima. U tome je naša funkcija u promociji kulture i umjetnosti, da pokažemo da imamo i jakih privatnih kolekcija koje su vrijedne pogledati', rezimira Marton.

Veliko zanimanje za umjetnine pokazala je i Emine Erdogan, čiji je posjet muzeju u Samoboru obilježio i izniman interes medija. 'Ispričao sam joj priču o važnosti otomanske kulture i ukusa na primijenjenu umjetnost Europe 18. i 19. stoljeća. Sigurno ju je to jako zanimalo, zato što je to na neki način i njezina povijest. Austrijance su, naravno, zanimali bečki slikari i bečki namještaj', navodi Marton. Supruzi turskog predsjednika dopao se taj otomanski utjecaj na proizvodnju šalica za kavu u Europi.

'Znate da je kava uvijek bila društveno vrlo važna poveznica, a umjetnička proizvodnja šalica za kavu interesantna je zbog oslikavanja. Pokazao sam joj jedan tip šalica koje su se u Europi radile baš za tursko tržište u ono vrijeme, kao i parfemske flakone. Nekad su europske manufakture radile vrlo lijepe stvari, a uzimale su u obzir i ukus u Otomanskom Carstvu, koji je bio vrlo šaren, kičast, s puno zlata i srebra. Skupocjeni su to predmeti', kaže Marton, dodajući da je prvu damu Turske možda i iznenadilo koliko je Otomansko Carstvo i u 18. stoljeću bilo važno kao tržište. 'Na kraju krajeva, umjetnost je oduvijek imala i tu neku ekonomsku komponentu, kao što je ima i danas, kada netko samo radi ulaganja ulaže u slike i umjetnine', zaključuje Marton.