Nakon pogibije trojice hrvatskih planinara na planini Tosc, postavlja se pitanje kako preživjeti nalet lavine. Iskusni alpinist tvrde da je riječ o vrlo zahtjevnom terenu te da ljudi nemaju puno vremena kad ih zahvati lavina. No, oni iskusniji će moći prepoznati neke tragove koji bi mogli naslućivati pojavu lavine
Tragedija u Julijskim Alpama u kojoj su život izgubila tri hrvatska planinara, postavila je pitanje sigurnosti ovakvih poduhvata. Planinare je, podsjetimo, na padini planine Tosc zahvatila lavina u subotu oko podneva. Spasioci su u nedjelju, unatoč teškim uvjetima pod metar i pol snijega pronašli jedno tijelo, a tijekom ponedjeljka i preostala dva.
"Oni su krenuli od Vodnikovog doma prema Pukljuki. Vraćali su se vjerojatno kući i tamo ih je trojicu pokupila lavina", rekao je u HRT-ovoj emisiji Otvoreno Klemen Belhar, potpredsjednik Gorske spasilačke službe Slovenije.
Prvog dana potrage je sudjelovalo 70 spasilaca, a drugoga 50. Koristili su pse, sonde i GPS signale. Kad je bilo moguće, u akciji je bio i helikopter.
"To je vrlo zahtjevan i kompleksan logistički poduhvat koji je, kad je pao mrak, postao veoma opasan. Jučer smo morali privremeno prekinuti akciju i danas ponovo početi s pretragom. Teren nije bio jednostavan i morali smo biti vrlo pažljivi. Na kraju je to tragičan slučaj, ali kao akcija, mislim da je bila dosta uspješna", objasnio je Belhar.
Težak i opasan teren
Koliko je to težak i opasan teren zna i predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza, Goran Berljak. On se prisjetio priprema za ekspediciju koja je također ostala upisana crnim slovima u povijest domaćeg planinarstva.
"Meni je jako poznat teren. Prije 51 godine, kada su se naši prijatelji spremali na Kavkaz, imali smo zimski logor na Velom polju. Tada smo išli s puno opreme gore, padao je jak snijeg, a u jednom mjestu koje se zove Jurafčeva zgornja vrtača stalno su padale lavine. Pokušali smo zaobići žljebove, ali nismo mogli ići gore te smo čekali da snijeg prestane, ali nije prestao tri dana.
Snijeg je bio toliko dubok da se sa skijama propadalo preko koljena, s krpljama do pasa, a oni bez skija morali su krčiti snijeg rukama da bi se mogli vratiti. Teren je opasan na tom dijelu, pogotovo ako ima puno svježeg snijega. Svježi snijeg s padina klizi gotovo sam od sebe, zbog nagiba i težine", opisao je Berljak.
Nema puno vremena
Naš proslavljeni alpinist, ali i član HGSS-a, Stipe Božić, otkrio je koliko vremena planinar ima za preživljavanje ispod lavine, ali i može li predosjetiti takvu pojavu.
"Nema puno vremena, nažalost. Bila je situacija kada se moglo, u našem iskustvu, nekako iskopati ili polu-iskopati samog sebe, pa onda druge. Ali ako je veća naslaga snijega, kao što je u ovom slučaju bilo, to je nemoguće jer dolazi najprije do politrauma, pa onda do gušenja. Jedini način je zapravo zaobići te opasnosti", rekao je Božić te dodao:
"Postoji, iskustveno, neki osjećaj kada gazite po snijegu ili sa skijama, da se čuje tupi zvuk ili da se dio terena ulegne. Ali obično je kasno i najbolje je odustati od takvog načina priječenja skijama ili pješke", zaključio je.