Slovenski spasitelji, iz Gorske službe spašavanja Bohinj, objavili su kako je izgledala potraga, u kojoj je sudjelovala i slovenska vojska.

Njihovu objavu s društvenih mreža prenosimo u cjelosti.

'Vjerujemo da ste već dobro obaviješteni o zahtjevnoj nedjelji i dijelu ponedjeljka koji smo imali. U sljedećim redcima dobit ćete uvid u ovu intervenciju iz perspektive gorskih spašavatelja koji su sudjelovali u akciji.

U nedjelju ujutro pogled kroz prozor obećavao je dan idealan za odmaranje. No, u opuštajući zvuk kišnih kapi uskoro se upleo oštar zvuk dojavljivača. Skup slova na njemu, koji su činili rečenicu "Lavina odnijela tri planinara pod Toscom", gotovo nitko nije mogao očekivati. Kod kuće smo prvo iz stražnjeg dijela ormara morali izvući zimsku opremu i što prije krenuti prema postaji. Žurili smo. Toliko stvari u automobilima već dugo nismo imali, a želja nam je bila probiti se sve do Konjščice kako bismo si barem malo skratili put. Uz nekoliko prepreka u obliku srušenog drveća na cesti, to nam je i pošlo za rukom.

Na Konjščici smo ušli u zimsku bajku, ali nažalost, nismo bili tamo da uživamo, već zbog vrlo ozbiljne situacije. Zajedno s kolegama iz Radovljice morali smo se doslovno probijati kroz svježi napuhani snijeg koji je prvom u koloni, ne tako rijetko, dosezao do prsa, kako to volimo reći u žargonu. Nakon dvosatne kalvarije konačno smo stigli na mjesto nesreće, osigurali očevice i započeli s aktivnostima koje su omogućile pristup jarku za dvadesetak spašavatelja.

Uvjeti su bili iznimno teški. U početku se praktički ništa nije vidjelo, padao je snijeg, bili smo promočeni od snijega i znoja, a vjetar je puhao dovoljno jako da su se mnogima smrznuli prsti, dok su se mišići tresli nastojeći održati tjelesnu temperaturu na približno 37 stupnjeva. Sve je dodatno "začinilo" spontano odronjavanje snijega, koje je poslijepodnevno sunce još pojačalo.

Upravo kad smo locirali prvu žrtvu, nas u jarku prošla je jeza u obliku krika "LAVINAAAA!!!". U jarku se kvalitetno skloniti jednostavno ne možeš, pa se u nekoliko sekundi svatko snašao kako je znao i umio, nadajući se da će sve brzo proći.

Srećom, svi smo ostali na svojim mjestima i nastavili s iskopavanjem. To nam je bio znak da je situacija postala preopasna i da moramo prekinuti akciju. Na kraju dana, i mi smo muževi, sinovi, kćeri, očevi i majke.

Unesrećenog smo brzo pripremili za prijevoz helikopterom, a posljednjeg od nas prevezli su u dolinu već po mrklom mraku.

Danas smo s potragom nastavili u rano jutro. Helikopter nas je prebacio do podnožja jarka. Na temelju onoga što smo vidjeli dan ranije, zaključili smo da je tamo najveća vjerojatnost da se nalaze preostali nestali. Naše slutnje pokazale su se točnima. Ubrzo nakon dolaska naš je pasji član pronašao prvog, a malo kasnije smo sondiranjem pronašli i drugog. Nažalost, nijednom od njih više nije bilo moguće pomoći.

Još uvijek sređujemo dojmove, prizori i osjećaji još su vrlo živi i o njima ćemo još neko vrijeme razmišljati. Moramo zahvaliti našim kolegama iz Gorske službe spašavanja Radovljica, Gorske službe spašavanja Jesenice i vodičima pasa za spašavanje koji su nam priskočili u pomoć tijekom ovog zahtjevnog spašavanja.

Obiteljima preminulih izražavamo iskrenu sućut. Za kraj ne možemo bez savjeta koji smo s vama podijelili već (pre)više puta: razmislite kada, zašto i kako se upućujete u planine, ne zbog nas, nego zbog onih koji vas čekaju kod kuće. Sretno!', objavili su slovenski GSS-ovci.