Akcija spašavanja nestalih hrvatskih planinara, koje je u nedjelju na Julijskim Alpama u Sloveniji zatrpala lavina, u ponedjeljak je završila crnim vijestima. Pronađena su tijela svih trojice planinara, što nažalost znači da nitko od njih nije preživio. Potraga u nedjelju nije bila moguća zbog lošeg vremena.

Nije svaka lavina ista: Čak i ako čovjek nije ozlijeđen, nažalost nema puno vremena

O lavini i njenim rizicima razgovarali smo s Darko Berljakom, već šest godina predsjednikom Hrvatskog planinarskog saveza (HPS). Osim što je vodio 36 ekspedicija po Himalaji i Mount Everestu, ujedno je gorski spašavatelj s 50 godina iskustva. U trenutku našeg razgovora slovenske vlasti još nisu izvijestile o pronalasku tijela nestalih planinara, no naš sugovornik već je tada rekao da su šanse da su planinari koje je lavina zatrpala još u nedjelju i dalje živi u ponedjeljak – vrlo male. Kaže da su najbolje šanse za preživljavanje u prvih 10 do 15 minuta, no nije svaka lavina ista.

'O tome je li lavina od mekog snijega, je li prašnasta ili ima velike komade starog snijega ovisi hoće li čovjek imati mehaničkih ozljeda. Čak i ako nije ozlijeđen, u tom lavinskom stošcu koji napravi snijeg nema nažalost puno vremena', upozorio je Berljak.

Na pitanje znači li to da unesrećena osoba u lavini ne može apsolutno ništa napraviti da bi si povećala šanse za preživljavanje, predsjednik HPS-a istaknuo je da to ovisi u kojem dijelu lavine se nalazi.

'Spretniji ljudi znaju, kad ih lavina zahvati, da mogu, koliko god to smiješno zvuči, 'isplivati' iz nje ako su na površini. Međutim, kada lavina osobu zavrne i preokrene, onda ne može drugo nego da si jednostavno napravi prostor rukama kako bi imala koliko-toliko zraka, da je snijeg ne zatrpa totalno', opisao nam je Berljak.

Zbog lavinskih primopredajnika spasioci odmah znaju gdje treba kopati: 'Najmanje je nesreća među početnicima'

Naš sugovornik je pobliže i opisao kako izgleda potraga za unesrećenima pomoću lavinske sonde. Usporedivši ih s teleskopskim štapovima kao za šator, navodi da su dugi do pet-šest metara, s malom bodljicom na vrhu. No štapovi ne idu do kraja, već na dubinu od tri ili četiri metra, i onda se na bodljama vidi trag ako ima nečega ispod snijega. Stoga je imati odgovarajuću opremu ključna stvar za spašavanje ljudi, a uz same sonde postoje i modernija rješenja.

'Danas postoje i lavinski primopredajnici te traže ljude prema signalu i odmah počnu tamo kopati (...) Tamo gdje se lavine događaju ima drugih ljudi, prijatelja i penjača koji moraju imati adekvatnu opremu. Brzo dođu do tog mjesta i u 99 posto slučajeva ljudi će preživjeti ako se iskopaju u prvih 10 do 15 minuta', rekao je Berljak.

Zanimljivo, dok bi mnogi na prvu pomislili da u lavinama stradavaju planinari početnici, Berljakovo iskustvo govori suprotno.

'Prema statistikama, najmanje je nesreća među početnicima jer oni imaju strah i respekt. Ne znaju koliko vrijede ili ne vrijede te što mogu napraviti. Ali kad početnici steknu neko iskustvo i samopouzdanje, koje nije adekvatno uvjetima, onda se nesreće događaju i najboljima jer oni pomiču granice rizika', ustvrdio je Berljak.

Planinari moraju znati procijeniti rizike, a za to imaju i škole: 'Preko tjedna predavanja, a vikendima izleti'

Na pitanje koja su ključna pravila što bi ih ljudi trebali znati o planinarenju Berljak nas je upozorio da je teško o tome govoriti zbog raznolikih opasnosti koje ljude mogu zateći na planinama. No podsjetio je da je čak i prelazak ceste rizičan, stoga je uvijek bitno prepoznati rizike i znati upravljati njima. U slučaju planinara, oni moraju biti svjesni posljedica opasnosti na planinama i vjerojatnosti da se ti rizici dogode, ovisno o terenu ili dobu godine.

'Moraju znati procijeniti vrijeme. Primjerice, je li rizičnije ostati u kući na brdu i čekati da se vrijeme smiri ili je bolje sići da ih ne uhvati još gore nevrijeme. Sve su to procjene koje se stječu s iskustvom, ali i reagiranjem na licu mjesta. Kad bismo knjigu napisali, imala bi 500 stranica i opet ne bi uključivala sve situacije i varijable. No osnovna je stvar znati svoje sposobnosti i procjenjivati rizike. Ako je opasno, treba stati na vrijeme', pojasnio je Berljak kompleksnost planinarenja.

Sigurno planinarenje se možda ne može sažeti u nekoliko rečenica, ali srećom, ipak se može naučiti. Tako Hrvatski planinarski savez, preko svojih planinarskih društava, održava škole, koje traju po nekoliko mjeseci, da bi planinari znali što sve mogu očekivati i kako postupiti. Berljak navodi da postoje zimska, ali i ljetna izdanja takvih škola.

'Preko tjedna imaju predavanja stručnih predavača, a preko vikenda izlete prema programa verificirane osobe koja ih vodi. Potom dobiju uvjerenja planinarskog saveza. Takve licencirane planinarske škole godišnje završi oko 2000 ljudi, a onda su tu još i specijalističke škole: alpinističke, speleološke i druge. Njih završi godišnje oko 1000 ljudi', opisao je Berljak.

Savez ima 40 tisuća članova, ali planinar je svaka osoba koja hoda po planinama

Sve u svemu, predsjednik HPS-a navodi nam da njegov savez broji oko 40 tisuća individualnih članova raspoređenih u planinarskim društvima koja provode te škole. No, ističe, planinar je svaka osoba koja hoda po planinama, što znači da nisu dio saveza i nisu prošli sve potrebne pripreme da bi bili spremni sami otići na planine.

'Prema našim podacima, danas u brdima ima skoro dvostruko više ljudi koji nisu naši članovi, ali isto planinare. Jednostavno, nemaju vremena odlaziti na predavanja. Nekada si unajme vodiče, a nekada idu sami. To je naša situacija', zaključio je Berljak.