Pojava autoimunih bolesti u porastu je već posljednjih nekoliko desetljeća, a najučestalija od njih upravo je autoimuna bolest štitnjače od koje obolijeva od 10 do 15 posto svjetske populacije.

'Učestalije su kod žena. Učestalost raste s dobi, ali nažalost nije pošteđena ni pedijatrijska populacija pa je upravo Hashimotov tireoiditis najučestaliji poremećaj štitnjače u dječjoj dobi', otkriva u razgovoru za tportal specijalistica nuklearne medicine Ana Barić Žižić.

Ova splitska znanstvenica napominje kako su bolesti štitnjače od pet do 20 puta učestalije kod žena, ali se porast incidencije uočava i kod muškaraca.

'Tako velikoj razlici u pojavnosti bolesti ovisno o spolu pridonose estrogen, trudnoća, osobito multiparitet, no to još nije u potpunosti razjašnjeno', kaže.

Geni i okoliš

Do razvoja bolesti dovodi, nastavlja, interakcija genetske pozadine i čimbenika okoliša. Dokazano je, navodi, da stres doprinosi razvoju bolesti, ali dovodi i do povremenih pogoršanja hormonskog statusa u bolesnika koji su već na nadomjesnoj terapiji.

'Uloga stresa uočava se osobito kod mladih ambicioznih ljudi, sportaša. Moguće je da je to jedan od razloga porasta incidencije u posljednje vrijeme', ukazuje.

Dodaje da u razvoju bolesti vrlo važnu ulogu imaju čimbenici okoliša, uz genetsku predispoziciju, među čemu se ističe unos joda. Hrvatska, kaže, spada u skupinu zemalja s dostatnim unosom joda.

'Dulji niz desetljeća provodi se zakonski regulirana jodinacija kuhinjske soli. Zahvaljujući velikom trudu i zalaganju akademika Zvonka Kusića i njegove radne skupine, Hrvatska služi kao primjer zemlje koja je uspješno iskorijenila endemsku gušavost (posljedica nedostatka joda u prehrani), što je nekad predstavljalo velik zdravstveni i socioekonomski problem. Danas je epidemiologija bolesti štitnjače u Hrvatskoj jednaka onoj u svim razvijenim zemljama - uočava se porast učestalosti Hashimotovog tireoiditisa. Osim autoimunih bolesti, u štitnjači su često prisutne nodozne promjene ('čvorovi'), a dostupnost ultrazvučne dijagnostike vodi otkrivanju i vrlo malih lezija, od svega nekoliko milimetara, prisutnih u preko 50 posto opće populacije', kaže Barić Žižić.

Kaže da je Hashimotov tireoiditis vodeći uzrok usporene funkcije štitnjače u razvijenim zemljama.

'Unatoč brojnim istraživanjima, do sada nije u potpunosti razjašnjena etimologija bolesti, što uvelike otežava liječenje. Nadomjesnom terapijom hormonima štitnjače liječimo posljedicu te bolesti - hipotireozu, a nažalost danas još nije moguće liječenje ove autoimune bolesti u kliničkoj praksi. U tijeku su neke studije s primjenom imunomodulatorne terapije, o čemu ćemo više znati za nekoliko godina. Upravo to je razlog zbog kojeg smo započeli istraživanje pozadine Hashimotovog tireoiditisa. Nadamo se da će naši rezultati doprinijeti novim mogućnostima liječenja ove autoimune bolesti koja nije ograničena samo na štitnjaču', objašnjava ova Splićanka koja je doktorirala na biologiji novotvorina baveći se analizom kliničkih karakteristika i fenotipova u bolesnika s Hashimotovim tireoiditisom.

Pandemija i štitnjača

Aktualna epidemiološka situacija u pandemiji Covida-19 otežala im je svakodnevni rad u kliničkoj praksi, ali nastoje pružiti razinu usluge kao i prije pandemije.

'U našoj populaciji prisutna je visoka razina svjesnosti o bolestima štitnjače i pacijenti redovito dolaze na zakazane preglede. Dapače, s obzirom na to da tijekom i nakon infekcije virusom SARS-CoV-2 može doći do poremećaja funkcije štitnjače, povećava se broj bolesnika u našoj klinici', kaže Barić Žižić.

Ističe da su brojna istraživanja publicirana upravo na temu trenutne pandemije i bolesti štitnjače.

'Opisano je nekoliko slučajeva poremećaja funkcije štitnjače nakon cijepljenja. Uglavnom je riječ o subakutnom tireoiditisu kao prolaznom poremećaju koji se najčešće javlja nakon virusnih infekcija gornjeg dišnog trakta', odgovara za tportal ova liječnica nuklearne medicine, ističući pritom da na svojem znanstvenom putu nikada nije naišla na diskriminaciju jer, kaže, svi teže zajedničkom cilju – novim saznanjima.

Ipak, priznaje: 'Mislim da je iznimno teško živjeti od znanosti u Hrvatskoj. Meni je primarni posao klinička medicina, a znanošću se bavim iz užitka. I to mi znatno olakšava rad.'

Unatoč poteškoćama, ističe, imamo iznimne znanstvenike koji postižu zavidne rezultate, a s druge strane susreću se s nedostatkom opreme i novca. Godine 2019., kada je proglašena dobitnicom Nacionalnog programa stipendiranja 'Za žene u znanosti', u organizaciji L'Oreala Adria i hrvatskog povjerenstva za UNESCO pri Ministarstvu kulture, jednostavno bi se moglo reći da joj je pao kamen sa srca. Stipendija joj je stigla u pravo vrijeme.

'Nije mogla doći u boljem trenutku s obzirom na to da sam tada bila u završnoj fazi doktorske disertacije. Iskoristila sam ju za dovršetak plaćanja doktorskog studija koji sam sama financirala', objašnjava znanstvenica.

Ostanak u Hrvatskoj

Iako je još kao studentica planirala spakirati kofere i odseliti se iz Hrvatske, predomislila se. Ostala je u rodnom Splitu.

'Uvjerila sam se tijekom studija da Medicinski fakultet u Splitu pruža sve mogućnosti kao i vodeća europska sveučilišta. Odlično je organizirana pretklinika i aktivno se provodi rad u kliničkoj praksi s malim brojem studenata', hvali studij s kojega je startala.

Dodatni plus za ostanak u Hrvatskoj su joj, napominje, obitelj i mediteranski način života te su bili prijelomni za njezinu konačnu odluku.

'Mislim da nismo svjesni toga u kojem lijepom podneblju živimo', ističe, dodajući da voli putovati. Slobodnog vremena, priznaje, ima vrlo malo jer je to, kaže, jedini način na koji je moguće postići 'sve ovo što je do sada ostvarila i na temelju čega je dobila prestižnu stipendiju 'Za žene u znanosti', zbog koje je iznimno ponosna. Priznaje da bez podrške roditelja i supruga ne bi uspjela.

Često boravi u inozemstvu na edukacijama, ali koliko god uživa u putovanjima, povratkom kući svaki put uvjeri se da je donijela ispravnu odluku. Endokrinologija, odnosno bolesti štitnjače, s obzirom na učestalost i širinu kliničke slike, postala joj je zanimljiva još u studentskim klupama. Stoga nije bilo dvojbe što će specijalizirati.

'Nuklearna medicina kombinacija je dijagnostičke i terapijske djelatnosti. Omogućava potpunu obradu i liječenje bolesti štitnjače. Relativno je mlada grana medicine, vrlo je zanimljiva, dinamična i ubrzano se razvija, osobito u području hibridnih dijagnostičkih metoda. Iznimno sam sretna što imam priliku raditi posao koji volim. Uživam u svakom novom izazovu', opisuje ova liječnica koja je jednom prilikom rekla kako znanstvena djelatnost zahtijeva mnogo truda i odricanja, pogotovo u medicini, jer u svakodnevnom kliničkom radu s pacijentima nije moguće izdvojiti vrijeme za znanstvena istraživanja.

Kako to funkcionira, tako da se bavi znanošću kada joj završi klinički rad?

'Teško je to odvojiti. Suvremena medicina razvija se vrlo brzo i već tijekom studiranja spoznajemo to da se učenje ne bazira samo na knjigama, već i na svakodnevnom iščitavaju znanstvenih radova, što je vrlo važno i u kliničkoj praksi. Problemi s kojima se susrećemo u klinici služe kao poticaj za znanstveni duh, na taj način nastaju najbolje ideje za nova istraživanja. Prikupljanje podataka ponekad se može uklopiti u klinički rad, a obradom rezultata i pisanjem radova bavim se u slobodno vrijeme', objašnjava za kraj Ana Barić Žižić granicu između kliničkog i znanstvenog rada.