Javna tribina uoči najavljenog prvog splitskog Gay Pridea, koji će se održati za mjesec dana, započela je lažnom dojavom o bombi, no pedesetak sudionika na to se nije ni osvrnulo - dok je policijski pas pregledavao kulu Dioklecijanove palače u Hrvojevoj ulici, osobe iz splitskog javnog života raspravljale su o društvenoj situaciji u gradu i potencijalnoj opasnosti koja prijeti lipanjskoj povorci
'Spadam u skeptike zato što je Split tvrd i zatvoren grad, u kojemu treba samo mali povod za protestiranje, dok je za javno demonstriranje svoga pozitivnog stava ljude teško izvući na ulice. Osobno poznajem dosta ljudi koji bi se rado odazvali pozivu, no u strahu od mogućeg nasilja neće se pojaviti', kazao je novinar Boris Dežulović. Po njemu, najveći problem su građani koji imaju stav 'nemam ništa protiv, ali ne želim to gledati na ulici' ili 'nemoj se ljutiti, ali meni je to malo gadljivo'. No, kaže, borba za bilo koju 'drugačijost' počinjala je ovako.
Profesor Nikola Visković ocijenio je da će 'malo nasilja' u konačnici samo koristiti cilju povorke, premda će proći još najmanje dvadesetak godina dok u Hrvatskoj ne postane normalno vidjeti dvije osobe istog spola kako se drže za ruke. On će se, kazao je, svakako pojaviti u povorci, no upozorio je organizatore da društvena netolerancija u Hrvatskoj nije usmjerena isključivo prema njima.
'Zasigurno bi se javila reakcija i u drugim primjerima. Da u društvu imamo deset posto stranaca, crnaca, Kineza ili Arapa, i da oni izađu na prosvjed, atmosfera bi bila slična. Treba konstantno naglašavati ljubav, nije mi jasno zašto se i Crkva ne odaziva pozivima na ljubav', kazao je Visković.
Profesorica splitskog Filozofskog fakulteta Antonija Primorac upozorila je da među mlađim generacijama sve češće prevladavaju 'konzervativni, ali zbrčkani stavovi', pa izrazila nadu da će se Gay Prideu priključiti studenti, koji će pokazati da se usuđuju razmišljati drugačije, dok sociologinja Inge Tomić-Koludrović drži da je 'animozitet prema ovom dijelu populacije jedna od posljednjih netolerancija na svijetu'.
'Svi najznačajniji i najprosperitetniji gradovi imaju takozvana '3T' - talent, toleranciju i tehnologiju', objasnila je Tomić-Koludrović.
Novinar Damir Pilić upozorio je da upravo u Splitu golem utjecaj imaju Crkva te Torcida, koja je zauzela velik dio civilnog društva, pa pozvao organizatore da razgovaraju s navijačkom udrugom. Podržala ga je Inge Tomić-Koludrović, oštro se usprotivio Dežulović ('Tko su oni?! I ja sam navijač, no sve te navijačke skupine idu mi na živce!'), dok im je odgovorila Blanka Roknić, jedna od organizatorica Pridea.
'Jednako kao što se borimo protiv diskriminacije nas, ne smijemo ni generalizirati Torcidu. Jednostavno nema smisla sve trpati u isti koš, osobno poznajem brojne njihove pripadnike koji su pankeri, alternativci i pripadnici raznih supkultura, njima sigurno ne pada na pamet tući pedere', kazala je Roknić.
'Split je još uvijek mediteranski grad u kojemu je nasilje više verbalno, a manje fizičko', drži književnik Predrag Lucić, dok je Saša Antić iz TBF-a podsjetio da su i njegov bend u početku rada odbijali slušati zbog rapa koji podsjeća na crnačku muziku.
'Split voli dišpet, treba biti hrabar', poručio je Antić.
