Španjolci će 29. studenoga ponovno na birališta, i to na pete parlamentarne izbore u posljednjih deset godina. Socijalistički premijer Pedro Sánchez objavio je u ponedjeljak da će izbori biti održani mjesecima prije isteka aktualnog mandata, čime je odlučio staviti svoju političku sudbinu na kocku.

Glavna tema kampanje gotovo se sama nametnula – sve dublja stambena kriza, zbog koje posljednjih mjeseci raste nezadovoljstvo diljem zemlje.

Sánchez računa da bi upravo pitanje stanovanja, odnosno bijes građana zbog visokih cijena i nedostupnosti nekretnina, mogao okrenuti u svoju korist.

Rezultiralo je to i otkazivanjem njegova dolaska na konferenciju MED9 u Split u zadnji tren, a lijevo-progresivna grupacija S&D u Europskom parlamentu sa strepnjom gleda hoće li se i Španjolska ubrojiti u zemlje Europske unije kojima vladaju krajnji desničari.

Potez nakon kojeg više nema natrag

Povod za snažan izljev nezadovoljstva bio je i slučaj 87-godišnje Maricarmen Abascal, koju je policija prošlog mjeseca iselila iz njezina doma u Madridu, u kojem je živjela 70 godina. Njezino iseljenje izazvalo je velike prosvjede, piše The Guardian u analizi.

Sánchezova manjinska koalicijska vlada odgovorila je paketom hitnih mjera za stanovanje, koji je krajem prošlog tjedna stigao pred parlament. No konzervativna Narodna stranka (PP), krajnje desni Vox i katalonski separatistički Junts glasali su protiv prijedloga.

Time su razljutili organizacije koje se bore za pravo na stanovanje, ali i dio javnosti koji stambenu krizu vidi kao jedan od najvećih problema zemlje.

Sánchez, političar poznat po pragmatizmu, sklonosti riziku i improvizaciji, u tome je prepoznao priliku. Njegovi protivnici, međutim, podsjećaju da je već osam godina na vlasti i pitaju se zašto stambenu krizu nije riješio ranije.

Premijer sada pokušava iskoristiti činjenicu da su njegove hitne mjere srušile upravo stranke desnice. Problem je što mu ankete zasad ne daju mnogo razloga za optimizam.

Desnica vodi, ali joj treba Vox

Sánchezova Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE) mjesecima zaostaje za Narodnom strankom. PP je uvjerljivo prvi, ali prema trenutačnim istraživanjima ne izgleda da bi mogao sam osvojiti apsolutnu većinu.

To bi značilo da bi za formiranje vlade morao računati na Vox, moguće i kroz koaliciju.

Takav rasplet bio bi povijesni presedan. Vox bi prvi put ušao u španjolsku nacionalnu vladu otkako je nakon smrti Francisca Franca 1975. završila diktatura.

PP je još 2020. odbacivao Vox, optužujući ga za demagogiju i politiku temeljenu na ‘strahu, bijesu, ogorčenosti i osveti’. No posljednjih godina dvije su stranke više puta pragmatično surađivale na regionalnoj razini.

Cijena potpore Voxa u nekim je slučajevima bilo prihvaćanje njegove tvrde politike prema migraciji, uključujući koncept ‘nacionalnog prioriteta’, prema kojem bi ljudi rođeni u Španjolskoj imali prednost pred doseljenicima pri pristupu stanovanju i javnim uslugama.

Sánchez, dakle, ne riskira samo vlastitu političku poziciju. Njegov potez mogao bi otvoriti vrata krajnjoj desnici na nacionalnoj razini.

Zašto onda ide na izbore?

Odgovor leži u slabosti njegove sadašnje vlade.

Sánchez se na vlast uspio vratiti nakon izbora u srpnju 2023., ali tek nakon što je osigurao potporu katalonskih separatističkih stranaka, zauzvrat pristavši na kontroverzni zakon o amnestiji za osobe povezane s neuspjelim pokušajem proglašenja neovisnosti Katalonije 2017.

Njegova manjinska vlada sa strankom Sumar od tada se teško probija kroz parlament. Vlada nije uspjela usvojiti novi državni proračun još od 2023., a Junts, koji joj je prije tri godine dao uvjetnu potporu, redovito koristi svoju poziciju kako bi izvukao političke ustupke – i povukao potporu kada procijeni da mu to više odgovara.

Upravo se to dogodilo i s hitnim mjerama za stanovanje.

Vlada je uz to pod pritiskom zbog načina na koji je odgovorila na krizu u španjolskoj sjevernoafričkoj enklavi Ceuti. Kriza je kulminirala kada je u samo 48 sati iz susjednog Maroka na teritorij prešlo oko 70.000 ljudi.

A posljednje dvije godine Sánchezovu administraciju, stranku i njegov najbliži politički krug prate i optužbe za korupciju. To je posebno neugodno za premijera koji je na vlast došao obećavajući obračun s političkom korupcijom.

U takvim okolnostima prijevremeni izbori možda mu izgledaju manje rizično od još nekoliko mjeseci političke blokade, parlamentarnog natezanja i novih afera.

Sánchez ponovno igra na kartu ‘ili mi ili desnica’

Premijer sada računa na to da će mu stambena kriza omogućiti mobilizaciju birača koji su razočarani politikom, ali ne žele vlast konzervativaca i Voxa.

U svom je obraćanju nakon objave izbora podsjetio i na druge teme na kojima pokušava izgraditi profil političke alternative desnici. Istaknuo je da je među rijetkim europskim čelnicima koji su se otvoreno suprotstavljali predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu, opetovano kritizirao Izrael zbog postupanja u Gazi te upozoravao na posljedice klimatskih promjena.

Sánchez je time ponovno postavio izbore kao izbor između progresivne i reakcionarne politike.

‘Vi, muškarci i žene Španjolske, morate odlučiti želite li se priključiti krajnje desnom valu koji svugdje gdje vlada donosi nazadovanje ili želite da Španjolska ostane bastion otvorenosti, socijalne pravde i odgovornosti prema okolišu’, poručio je u ponedjeljak.

Njegovi protivnici, s druge strane, računaju da je nakon osam godina vlasti javnost jednostavno umorna od Sáncheza.

Premijer koji je preživio niz političkih kriza sada ponovno riskira sve. Ostaje vidjeti hoće li mu stambena kriza omogućiti politički povratak – ili će prijevremeni izbori samo ubrzati dolazak španjolske desnice na vlast.