Nedavno je, nakon samo tri mjeseca na dužnosti, neopozivu ostavku dao novoizabrani predsjednik splitskog SDP-a Sandro Glumac, a neposredno prije toga bio je predstavljan kao 'novi vjetar' koji će vratiti stranku s ruba bezdana. Bio je to dio pokušaja osvježavanja SDP-ovih ogranaka u najvećim gradovima, u sklopu plana da dočekaju parlamentarne izbore s koliko-toliko stabilnom i pristojnom kadrovskom bazom.

Operacija je djelomično uspjela, primjerice u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje su županijski ogranak preuzeli SDP-ovi gradonačelnici i načelnici predvođeni Antom Bilićem iz Trogira. Cinici će reći da Bilić nije imao velikih poteškoća zato što je na to mjesto došao nakon Ranka Ostojića, za kojega se ne pamti da je imao bilo kakvu smislenu i vidljivu akciju u svojstvu predsjednika županijskog SDP-a.

No on je i dalje predsjednik važnog saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, tijela koje djeluje potpuno neaktivno i pasivizirano – toliko da se cijeli niz istaknutih SDP-ovaca ovog tjedna požalio Ivani Tomi iz Jutarnjeg lista da je Ostojić 'upropastio nekoliko akcija', da je 'umrtvio važno oružje oporbe' i da već dulje vrijeme 'propušta reagirati', primjerice na aferu oko ilegalnog otpada u Gospiću.

Je li sve izgubljeno

Ukupno, doima se da (još uvijek) najjača oporbena stranka ne uspijeva zbiti redove onako kako je planirala oko godinu i pol uoči termina redovnih parlamentarnih izbora. Je li već sve izgubljeno, kako uopće stoji SDP i što je činiti stranci, ali i Siniši Hajdašu Dončiću, njezinu predsjedniku koji i dalje muku muči s osobnim rejtingom, za tportal komentira politički analitičar i komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić.

On podsjeća da je Hajdaš Dončić već na početku svog mandata riješio jedan od važnijih političkih problema SDP-a, a to je odnos s Možemo!: partnerstvo je dogovoreno dovoljno rano, matematički i politički ima smisla, a suradnja je zasad korektna, bez ozbiljnijih javnih sukoba na nacionalnoj razini, pa postoji potencijal sinergijskog učinka. Operativnih razlika sigurno ima, kaže Trogrlić, ali upravo zato je dobro to što ih dvije stranke pokušavaju uskladiti dovoljno prije izbora.

'Dakle Dončić je riješio odnos s prvim susjedom, ali još uvijek ima ozbiljne probleme kod kuće. Vraćaju se stari problemi stranke kao što su relativno nizak osobni rejting predsjednika, slabe ili još nedovoljno konsolidirane organizacije u velikim gradovima te kadrovske i unutarnje teme koje ponovno troše političku energiju. To je posebno važno zato što Hajdaš Dončić nije neaktivan predsjednik: pokušao je graditi stručne savjete, biti na terenu, programski strukturirati stranku, voditi intenzivne opozicijske kampanje i jasno pokazati ambiciju preuzimanja vlasti. Ali još nije uspio tu aktivnost pretvoriti u osobni politički autoritet kandidata za premijera. SDP se zbog sličnih problema mučio i s Bernardićem i s Grbinom, a velika stranka bez dovoljno snažno profiliranog lidera teško može proizvesti osjećaj da je promjena vlasti stvarno moguća', objašnjava ovaj analitičar.

'Drugi problem su organizacije: SDP više nema snagu koju je nekada imao u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, a upravo bi velike gradske organizacije morale biti motor nacionalne kampanje. U nekoliko njih u posljednje vrijeme mijenjala su se vodstva, raspuštale su se organizacije ili se tek pokušava vratiti politički autoritet. I promjena glavnog tajnika SDP-a ove jeseni uklapa se u sliku stranke koja još uvijek organizacijski slaže samu sebe, premda bi se dvadesetak mjeseci prije izbora već trebala ponašati kao stroj spreman za borbu za vlast. Treći problem je kumulativni kadrovski dojam: ne bih Romanu Jerković, Piližotu, Radetu, Kolarića, Kričku, Ostojića i druge stavljao u isti koš jer su okolnosti potpuno različite, ali birači ne prate sve te nijanse. Kada u kratkom razdoblju imate odlaske, sukobe, etička pitanja i rasprave o tome tko radi protiv koga, zajednički učinak jest dojam da se SDP ponovno počinje baviti sobom', dodaje Trogrlić.

On posebno neugodnim označava slučaj Romane Jerković Kraljić jer ga nije otvorio lokalni politički protivnik nego ugledni medij Politico, a to automatski povećava reputacijsku štetu. Tvrdnja da pravila formalno nisu prekršena ne zatvara političko pitanje je li postupanje bilo primjereno i odgovorno, drži sugovornik tportala te pozitivnim smatra to da Hajdaš Dončić nije pokušao svesti ovaj slučaj na obranu 'naše' osobe, već je rekao da objašnjenje Jerković Kraljić nije dovoljno i da isti standard mora vrijediti za SDP kao i za druge.

'A onda dolazi ključni problem, a to je rejting. Ne treba dramatizirati oko svakog postotka jer dostupna istraživanja nisu toliko precizna, ali trend posljednjih mjeseci nije dobar. Najveća oporbena stranka ne raste u razdoblju u kojem Vlada prolazi kroz niz problema, a to je opasno jer stagnacija ili pad rejtinga ne stvaraju samo problem prema biračima, nego i nervozu unutar stranke. A nervoza onda proizvodi nova preslagivanja, sukobe i odlaske, što opet dodatno ruši rejting. SDP je pritom u neobičnoj situaciji jer su među njegovim najprepoznatljivijim licima i dalje Tonino Picula i Biljana Borzan, ali oboje su snažno vezani uz Europski parlament i ne mogu svakodnevno nositi nacionalnu političku borbu umjesto predsjednika stranke. A i Hajdaš Dončić i Milanović više su puta vrlo jasno stavili do znanja da Milanović neće ponovno odraditi posao lidera SDP-ove parlamentarne kampanje', podsjeća Trogrlić, zaključivši:

'SDP je u dobroj mjeri riješio problem odnosa s Možemo!, a sada mora riješiti sebe. Najveća oporbena stranka ne smije dvadesetak mjeseci prije izbora ponovno postati vlastita glavna tema.'

Situacija u gradovima

Analizirajući pojedinačnu situaciju u SDP-ovim ograncima u nekoliko najvećih gradova, Trogrlić za svaki od njih daje dijagnozu u jednoj do dvije rečenice:

'U Zagrebu je SDP politički važan kroz partnerstvo s Možemo, ali kao samostalna organizacija još uvijek traži svoju snagu i identitet te je nakon deset mjeseci bez vodstva trenutno u procesu konsolidacije. Rijeka je možda najbolniji primjer jer je riječ o nekadašnjem simbolu SDP-ove dominacije: gubitak vlasti i naknadno raspuštanje vodstva pokazali su dubinu problema, a novo vodstvo tek treba vratiti stranku na teren i ponovno izgraditi povjerenje. U Splitu SDP praktički prolazi kroz fazu političkog restarta jer i sam novi predsjednik kaže da kreću s nule', kaže Trogrlić.

'U Osijeku je SDP daleko od pozicije ozbiljnog izazivača HDZ-u i oslanja se na suradnju s Možemo! da bi zadržao relevantnost u Gradskom vijeću, a slučaj Piližote otežao je situaciju jer je pogodio organizaciju koja ionako nema ni političku širinu ni snagu potrebnu za ozbiljan napad na vlast. U Zadru je Daniel Radeta bio jedan od rijetkih lokalnih SDP-ovaca s jakim osobnim političkim profilom, doduše bez potencijala za pobjedu, no uz snažnu aktivističku vidljivost. Njegov odlazak nakon unutarstranačkog poraza ostavio je vidljiv vakuum, a Šibenik, Dubrovnik i brojne ostale organizacije SDP-a također se nalaze u nezavidnoj situaciji i iz današnje perspektive ni same nemaju ideju kako bi preuzele vlast na idućim lokalnim izborima', zaključuje ovaj analitičar.