Nicolas Sarkozy najavio je nove mjere kojima je cilj potaknuti rast francuske ekonomije u osjetljivo doba financijske krize i smanjenog kreditnog rejtinga. Krunski potez u novoj Sarkozyevoj inicijativi je uvođenje novog, tzv. socijalnog PDV-a, čiji je cilj 'smanjiti cijenu rada u Francuskoj', 'previsoku i nekompetitivnu' spram ostalih europskih država
Prosječna stopa poreza na dodanu vrijednost porasla bi s tako 19,6 na 21,2 posto, a zahvaljujući tom povećanju, ukinut će se dio dosadašnjih poreza za poslodavce. No, koliko će novi porez uistinu rasteretiti davanja velikih poduzeća predmet je velike sumnje, budući da cijena rada, prema mnogim analitičarima, time neće bitno pasti, a samim tim, rast kompetitivnosti je upitan.
Zatim, govori se o kraju 35-satnog radnog tjedna, no jasne zakonske mjere kojima se tvrtkama omogućuje da povise broj obaveznih radnih sati bez da povise primanja još su daleko od operabilnih. Među novim mjerama je i uvođenje poreza na financijske transakcije u iznosu od 0,1 posto, za koji se Sarkozy nada da će postati model ostalim europskim državama, osnutak nove, industrijske banke, povećanje kazni za velike tvrtke koje ne ispune kvotu od pet posto mladih naučnika te poticajne mjere za stanogradnju.
Cjelina mjera nije primljena ni s entuzijazmom ni s iznenađenjem. Većina ih je već ionako bila na jedan ili drugi način najavljena kroz protekle mjesece. No ono što se čini zanimljivim jest predizborna strategija.
Iako još nije službeno najavio svoju predsjedničku kandidaturu, nove mjere valja, dakako, iščitati u okviru težnji predsjednika za još jednim mandatom. Suočen s konstantno lošim anketnim rejtingom, financijskom krizom i pokojom aferom u kojoj ga se i osobno upliće (nelegalno financiranje predsjedničke kampanje E. Balladura 1995. godine), Sarkozy se prinudno odlučio na riskantnu strategiju.
Prvo je izaslao u javnost 'dirljivu' poruku da će se iz politike povući ako ne osvoji uzastopni mandat u kojoj ostavlja imidž predanog političara koji je zbog služenja naciji posve zapostavio sve osobne želje, a potom je uvođenje novih, mahom nepopularnih mjera najavio za početak ožujka, mjesec dana prije početka izbora. Hazardna igra na dvostruko ili ništa vjerojatno proizlazi iz suženog manevarskog prostora koji Sarkozyju preostaje manje od tri mjeseca pred izbore
Također, u novom planu jedan teško je ne uočiti jedan uporni lajtmotiv, a to je sličnost najavljenih mjera s koracima koje je početkom 2000. poduzeo njemački kancelar Gerhard Schröder. Sarkozy se i eksplicitno u svom govoru pohvalno izrazio o modelu njemačke ekonomije, a nedavno javno izražena potpora Angele Merkel Sarkozyjevoj kandidaturi skladno se uklapa u željenu matricu njemačko-francuskog dua koji se i dalje vidi na čelu Europe.
