Više od tri i pol godine nakon početka rata u Ukrajini, Rusija i dalje snažno napada ukrajinske gradove iz zraka, zadržavajući prednost na bojištu u istočnom dijelu zemlje. Ipak, značajnije pomake ruske snage zapravo nisu postigle. S druge strane, Ukrajina je u posljednje vrijeme uspješno napadala ruske rafinerije duboko u zemlji i mogla bi potencijalno uskoro dobiti dugometne projektile od američke administracije, iako je to zasad još uvijek malo vjerojatno, posebice s obzirom na današnji razgovor Trumpa i Putina.

Istovremeno, ruski dronovi i zrakoplovi sve češće prelaze granice NATO zemalja, izazivajući napetosti u Europi i prisiljavajući kontinent da preispita obrambenu strategiju prema istoku. Iako se ovi događaji sami po sebi ne čine drastičnima, stručnjaci ih vide kao znak duboke strateške promjene.

New York Magazine razgovarao je s Nigelom Gould-Daviesom, višim stručnjakom za Rusiju i Euroaziju pri Međunarodnom institutu za strateške studije i bivšim britanskim ambasadorom u Bjelorusiji, o tome zašto smatra da Zapad sada ima znatnu prednost pred Vladimirom Putinom.

Rusija pod pritiskom vremena

Gould-Davies ističe da ''vrijeme možda više nije na strani Rusije''. Ova procjena temelji se na nekoliko novih trendova: sve češćoj pojavi ruskih dronova u zračnom prostoru europskih zemalja te pojačanim napadima na ukrajinske gradove i energetsku infrastrukturu, uključujući rafinerije i prijenosne mreže.

“Ono što je novo nije sama pojava napada, već njihov opseg i intenzitet”, kaže Gould-Davies.

Uz to, Rusija se suočava s vanjskim izazovima: odnosi s Trumpom, koji su Moskvi ulijevali nadu za popuštanje američke politike prema Ukrajini i Europi, nisu donijeli očekivane rezultate. Iako Putin i Trump i dalje razmjenjuju pohvale, realni američki potezi uključuju nastavak obavještajne podrške i prodaju oružja Ukrajini, dok diplomatski planovi u Aljasci nisu dali konkretne promjene.

Europa jača obranu

NATO i Europa sada ozbiljno povećavaju obrambene izdatke. Većina zemalja članica, uz neke iznimke, obvezala se izdvajati 5 posto BDP-a na obranu do 2035. godine. Gould-Davies naglašava da je to dramatična prednost: kolektivni BDP Europe, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, oko deset puta je veći od ruskog, što premašuje prednost koju je Zapad imao nad Varšavskim paktom tijekom Hladnog rata.

“U ratovima velikih sila, bogatija strana gotovo uvijek pobjeđuje, jer može mobilizirati više resursa za vojsku i proizvodnju”, kaže Gould-Davies, pozivajući se na analizu Paula Kennedyja.

Ekonomski izazovi Rusije

Gould-Davies opisuje rusku ekonomiju kao dvije oštrice škara koje se trenutno zatvaraju. Iako sankcije nisu dovele do kolapsa, njihovi efekti postaju sve vidljiviji.

Visoke realne kamatne stope i inflacija prisiljavaju tvrtke na skraćene radne tjedne, ograničen je rast civilnog sektora dok ogromna sredstva odlaze u vojnu industriju, a tu je i masovna preraspodjela resursa u vojni sektor, uključujući plaće za vojnike i angažiranje stranih plaćenika iz Sjeverne Koreje i Kube te smanjenje Nacionalnog fonda za socijalnu skrb, namijenjenog ranije za stabilizaciju financija.

Pritom Kina, iako pruža značajnu ekonomsku pomoć, ne osigurava Rusiji financijske resurse potrebne za stabilizaciju cijele ekonomije.

Putinov strateški izbor: Prijetnja umjesto smirivanja

S obzirom na sve ovo, Rusija razumije da joj se vrata potencijalnih prilika zatvaraju. Zbog toga eskalira napade ne samo na Ukrajinu, već sve više hibridno djeljuje i u Europi, pokušavajući podijeliti i zastrašiti Zapad. Zastrašivanje dronovima i sabotaže jasno pokazuju da Kremlj ne pokušava smiriti situaciju, već je kontrolirati prijetnjom.

Gould-Davies napominje: “Ako je jedini način zaustaviti ulazak ruskih dronova i zrakoplova u zračni prostor neke zemlje da ih se obori, tada je to potrebno učiniti. Inače se polako gradi invazija na vaš zračni prostor.”

Rat u Ukrajini za Europu je pitanje vitalnih interesa, što znači da kontinentalne sile nemaju luksuz povlačenja.

Rusija svojim vojnim djelovanjem pokušava prevagnuti odlučnost Europe prijetnjama, dok Europa radi na stvarnoj mobilizaciji resursa i povećanju obrane.

Gould-Davies zaključuje da, unatoč Putinovoj agresiji, materijalna i ekonomska nadmoć Europe u kombinaciji s američkom podrškom Ukrajini stvara dugoročno nepovoljnu situaciju za Rusiju.

Što slijedi?

Trenutni trendovi sugeriraju da će ruski napadi i provokacije prema Europi nastaviti eskalirati dok Zapad jasno ne pokaže da neće popustiti. Potrebne mjere uključuju aktivnu obranu i sprječavanje svake nove provokacije, kako bi se očuvala suverenost i sigurnost.

“Pitanje je tko će prvi pokazati odlučnost u stvarnom svijetu, ne samo riječima. Povijest pokazuje da je samo snažan odgovor učinkovit”, zaključuje Gould-Davies.