Novi ruski bacač plamena predstavljen je početkom ovog mjeseca tijekom svečanosti ustrojavanja 1. mobilne radiološko-kemijsko-biološke zaštitne brigade u ruskoj regiji Saratov na jugozapadu zemlje. Organizatori su, prema navodima ruskih medija, predstavili okupljenima vojnu opremu i naoružanje kojima je opremljena ova vojna formacija, a radi se o termobaričnim raketnim bacačima tipa TOS-1A i TOS-2, vozilima za dekontaminaciju UTM-80M, izviđačkim vozilima RHM-6 i generatorima dima tipa TDA-3, montiranim na kamionima.

Unatoč tome što je prikazan javnosti, TOS-3 nije izričito spomenut tijekom svoje premijere pa vojni analitičari sugeriraju kako postoji mogućnost da su u tijeku njegova posljednja probna ispitivanja prije uvođenja u borbenu upotrebu te da je neizbježna njegova isporuka postrojbama na terenu.

Analitičari pritom ukazuju na to da se novi sustav uvelike oslanja na svoje prethodnike, kao i da njegova dodatna oprema, u vidu zaštitnih rešetki protiv dronova kamikaza, izravno upućuje na ruska iskustva iz rata u Ukrajini. Također, stručnjaci skreću pažnju na to da Rusi bilježe povećanje gubitaka svojih sustava TOS-1A te da će se TOS-3 vjerojatno početi koristiti na bojišnici.

Prva izvješća o postojanju TOS-a 3 pojavila su se u veljači ove godine, kada je ruska državna tvrtka Omsktransmaš osigurala prava na zaštitni znak i naziv TOS-3 Drakon. U razgovoru za rusku agenciju TASS, Bekan Ozdojev, direktor državne korporacije Rostec, potvrdio je u travnju ove godine razvoj TOS-a 3, ističući da će taj sustav imati šasiju na gusjenicama i novi lanser koji ispaljuje streljivo povećanog dometa. Također je potvrdio da će nova platforma uključivati lekcije naučene tijekom borbi u Ukrajini.

Najbolje od oba prethodnika

Valja reći da se termobarični raketni bacači serije TOS tradicionalno dodjeljuju postrojbama ruske radiološko-kemijsko-biološke obrane, a ne topničkim snagama. Te postrojbe su, osim borbenih zadaća u uvjetima radioaktivne, kemijske i biološke kontaminacije, zadužene i za stvaranje dimnih zavjesa, a što je došlo do izražaja u rusko-ukrajinskom ratu.

Ruska vojna nomenklatura opisuje seriju TOS kao teške bacače plamena, međutim oni nemaju gotovo ništa zajedničko s tradicionalnim bacačima plamena, već je riječ o termobaričnom ili oružju koje koristi kisik iz okolnog zraka za stvaranje visokotemperaturne eksplozije te znatno snažnijeg i dužeg udarnog vala od konvencionalnog kondenziranog eksploziva. Njihov razoran učinak može biti ogroman, a ništa manje značajan nije ni njihov fiziološki utjecaj na neprijatelja.

Serija TOS dizajnirana je za pružanje opće vatrene potpore pješaštvu i tenkovima, a očekivalo se da njeni primarni ciljevi uključuju neprijateljsko ljudstvo na otvorenim i štićenim vatrenim položajima s defiladnim područjima poput naboranih terena i tunela, kao i lako oklopna vozila te ona za podršku s tzv. mekom zaštitom. Sudeći prema objavljenim fotografijama, TOS-3 je daljnji razvoj sustava TOS-1, a koji se temelji na istoj šasiji tenka T-72.

Premda dijele šasiju, raketna kapsula TOS-a 3 više nalikuje TOS-u 2, odnosno drugoj generaciji termobaričnog raketnog bacača temeljenog na šasiji kamiona visoke mobilnosti s kotačima. TOS-2, predstavljen 2020., ima ugrađenu dizalicu za utovar i može ispaljivati novu generaciju projektila većeg dometa. Dok TOS-1A i TOS-2 nose 24, odnosno 18 raketa spremnih za ispaljivanje, TOS-3 ima tri reda po pet raketa za ukupno 15 projektila.

Opet kavezi za zaštitu od ukrajinskih dronova

Analizirajući objavljene fotografije modificiranog sustava, stručnjaci su zamijetili da su preinake na TOS-u 3 temeljene na zahtjevima za većim dometom i boljom zaštitom. Pritom valja reći da je posada TOS-a 1A relativno dobro zaštićena unutar oklopljenog trupa, a loša strana tog vozila relativno je mali domet za raketno naoružanje od samo šest kilometara.

S druge strane, TOS-2 koristi novije rakete dometa do 15 kilometara, ali je vozilo na bazi kamiona znatno slabije zaštićeno od TOS-a 1A. Ovo sugerira da je TOS-3 dizajniran kako bi kombinirao najbolje osobine oba ranija sustava.

Pojedini izvori navode da domet raketa korištenih u TOS-u 3 nije otkriven, a drugi ukazuju na to da novi sustav vrlo vjerojatno koristi TBS-M2 s dometom do 15 kilometara. Međutim, na temelju činjenice da ih nosi manji broj, svaki projektil vjerojatno će sadržavati više pogonskog goriva da ih pošalje dalje od 15 kilometara, koliko postižu rakete TBS-M2 iz TOS-a 2.

Inače, povećanje dometa paljbe sustava bacača plamena velik je izazov za ruske konstruktore jer su ti iznimno ranjivi sustavi prisiljeni približiti se prvim crtama pa ih često uništavaju ukrajinske jurišne bespilotne letjelice. Stoga i ne čudi to da su lanseri projektila na TOS-u 3 dobili zaštitu u obliku čeličnih kaveza, kakvi su od ljeta prošle godine viđeni i na drugim ruskim oklopnjacima.

Primarna zaštita TOS-a 3 je pak standardni eksplozivno-reaktivni sustav Kontakt-5, a koji djelomično odbija penetratore protuoklopnih projektila u obliku strelice za pikado. Zanimljivo je to da su konstruktori na zaštitne kaveze ugradili i antene sustava za elektroničko ratovanje tipa Volnore.

Neovisni izvori za praćenje ratnih gubitaka poput Oryxa ističu da je Rusija u Ukrajini dosad izgubila 25 sustava TOS-1A te osam vozila za punjenje tipa TZM-T. No prave brojke vjerojatno su veće jer nema pouzdanih podataka o količini teško oštećenih vozila tog tipa. Do sada nisu zabilježeni veći gubici sustava TOS-2, ali su oni i daleko rjeđe viđani na bojnom polju.